SRETAN ROĐENDAN – Ivica Tucak
Kormilar Barakuda
U taboru Barakuda danas će biti nazdravljanja i torte. Možda ne i sa svjećicama jer bi ih bilo malo previše, ali mnoštvo dobrih rođendanskih želja neće vjerujemo nedostajati. Danas je naime rođendanski slavljenik šef stručnog stožera hrvatskih vaterpolista.
Ivica Tucak rođen je 8. veljače 1970. Cijeli život odan jednom sportu (vaterpolu), ali i jednom gradu (rodnom Šibeniku). Karijera, kako igrački, tako i životni put ga je navodio istina i u druge gradove, u mnogima je ostavio i dublji ili trofejniji trag, ali ipak ne da se Šibeniku uvijek vraćao, nego iz njega rekli bi nije nikad ni otišao. Kao igrač je Ivica Tucak bio i više no solidan, čak i vrlo, vrlo dobar. Bio je uostalom početkom ’90-tih na pragu zaigrati za hrvatsku reprezentaciju. Posebnost njegove igračke karijere je što nije nikada zaigrao za ‘div-klubove’ klase Mladost, Jug, Jadran… U Hrvatskoj je igrao u Solarisu i Medveščaku, u inozemstvu kratko za C. zvezdu, pa u Italiji za Palermo, Como, Genovu, Milano. Matičnom Solarisu se i vratio na oproštajnu igračku sezonu iz Medveščaka, u jesen 2004, da bi godinu dana kasnije otvorio novu stranicu. Onu po kojoj je danas svjetski znan u vaterpolskim, sportskim okvirima.
Sjeo je na klupu Solarisa s kojim je već dvije godine kasnije, 2007. dospio u finale tadašnjeg Kupa LEN. U dvije finalne utakmice za jedan je gol bolji bio ruski Sintez iz Kazanja. Već je u ljeto 2005. u nultim danima trenerske karijere bio pomoćnik Veselinu Đuhi u juniorskoj reprezentaciji. Reprezentaciju istog uzrasta kasnije će i sam preuzeti i 2008. osvojiti broncu na juniorskom EP u Beogradu, a 2009. će postati i juniorski prvak svijeta. Na natjecanju kojem je domaćin bio… njegov Šibenik!
Kao izbornik juniora, bio je pomoćnikom seniorskog stratega Ratka Rudića 2010. i 2011. i to na turnirima Svjetske lige u Nišu odnosno FINA kupa u Oradei (2010.), te Svjetske lige u Firenci (2011.). U međuvremenu je radio dvije sezone (2009./10. i 2010./11.) u hercegnovskom Jadranu. Uz dva naslova državnog prvaka i jedan nacionalni kup, najsnažnije su odjeknule osvojene dvije Jadranske lige. Poglavito ona 2011. u Rijeci ispred uvijek snažnog Juga i vrlo jakog Primorja.
Nakon Olimpijskih igara u Londonu koje su završile apsolutnim hrvatskim trijumfom pod vodstvom genijalnog Rudića, Ivica Tucak je sukladno onom se i dalo za naslutiti nešto ranije, promoviran u izbornika seniorske reprezentacije. Za njega velik kompliment, ali i odgovornost, te silan izazov za koji je trebala i nemalena hrabrost. Zasjesti za kormilo momčadi koja je pokorila svijet s europskim, svjetskim i olimpijskim naslovom, a sve to nakon trenera koji je svojim imenom i ostvarenjima već odavno uživao status ikone, jest upravo to – hrabrost! Međutim, Tucak uz neprijeporno znanje, kvalitetu i viziju, definitivno spada i u hrabre među nama. Izbornik s nekim nešto drukčijim pogledima i pristupima igračima od prethodnika, puno mlađi, s tada ipak ne još toliko iskustva, a i s određenom smjenom generacija, čvrsto je prigrabio stijeg najtrofejnije nacionalne momčadi u Hrvata. Ne samo prigrabio, već ga i ostavio i nadalje pozicioniranog na najvišem mjestu.
Uz sve probleme koje je imao, a vezane uz promjene igračkog kadra iz različitih razloga, te uvođenje nekih novih lica u momčad, izgradio je momčad koja je izuzev prošle specifične 2020., svake godine njegovog izborničkog mandata osvojila barem po jednu medalju. Krunski dragulji u toj niski su apsolutno olimpijsko finale u Rio de Janeiru 2016., te naslov svjetskog prvaka u Budimpešti 2017. Po godinama provedenim za kormilom reprezentacije, on je najdugovječniji hrvatski vaterpolski izbornik.
Danas upravo priprema momčad za odlazak na najveće natjecanje. Da bi to i ostvario, valja prvo prevladati osam roterdamskih stepenica što vode do Tokija. Neka to bude naša rođendanska želja današnjem slavljeniku – apsolvirajte kvalifikacije u Nizozemskoj i povedite Barakude u Tokio. Postoje jasno i još neke želje, ali ostavimo te za nakon Rotterdama.
Sretan rođendan, gospodine Tucak!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni (trenerski):
- zlato na Svjetskom prvenstvu: 2017. (Budimpešta)
- srebro na Olimpijskim igrama: 2016. (Rio de Janeiro)
- srebro na Svjetskom prvenstvu: 2015. (Kazanj)
- bronca na Svjetskom prvenstvu: 2013. (Barcelona) i 2019. (Gwangju)
- bronca na Europskom prvenstvu: 2018. (Barcelona)
- srebro u Svjetskoj ligi: 2015. (Bergamo)
- srebro u Svjetskoj ligi: 2019. (Beograd)
- bronca u Svjetskoj ligi: 2017. (Ruza)
- bronca na FINA kupu: 2014. (Almata)
- zlato na Europa kupu: 2018. (Rijeka)
- srebro na Europa kupu: 2019. (Zagreb)
- zlato na Mediteranskim igrama: 2013. (Mersin)
Klupski (trenerski):
- pobjednik Jadranske lige: 2010. i 2011. (Jadran Herceg Novi)
- prvak Crne Gore: 2010. i 2011. (Jadran Herceg Novi)
- Crnogorski kup: 2011. (Jadran Herceg Novi)
