Hrvatski Vaterpolski Savez

Vaterpolo je nastao potkraj 19. stoljeća u Velikoj Britaniji. Prva službena utakmica odigrana je u Glasgowu na rijeci Dee 1877. Godinu dana kasnije tiskana su prva vaterpolska pravila.

Po okončanju Prvog svjetskog rata obnavljaju se klubovi koji su postojali i prije rata i tako vaterpolo postaje sve masovniji sport. Obnavljaju se SSU i sušačka Viktorija, ali se i osnivaju novi, Baluni u Splitu, KSU u Karlovcu, Jug u Dubrovniku. Pri HAŠK-u se osniva vaterpolska momčad. U dubrovačkoj uvali Danče odigrana je prva vaterpolska utakmica u Dubrovniku.

U Kraljevini Jugoslaviji vaterpolsko se prvenstvo odigravalo turnirski. Godine 1920. u Karlovcu je održano natjecanje seniora i juniora u plivanju i u vaterpolu. Tako je bilo sve do 30-ih godina prošlog stoljeća. Prvi prvak u Kraljevini Jugoslaviji bila je sušačka Viktorija, i tako još dvije godine zaredom. Godine 1923. naslov osvajaju splitski Baluni. Na prvenstvu u Splitu 1925. naslov osvaja Jug koji ga zatim ponavlja 13 puta uzastopno! Sušačka Viktorija prvak je ponovo 1938. godine, sljedeće godine naslov osvaja splitski Jadran, a Jug 1940. osvaja posljednje prvenstvo uoči Drugog svjetskog rata.

U razdoblju između dva rata, od 43 igrača koji su igrali za reprezentaciju, 37 ih je bilo iz hrvatskih klubova, a od toga 19 iz Juga, 9 iz Jadrana, 8 iz Viktorije sa Sušaka, te 1 iz zagrebačkog ZPK-a. Najzapaženiji igrači te reprezentacije bili su vratar Miro Mihovilović i napadač Luka Ciganović. Ubrajani su među najbolje vaterpoliste Europe.

Tokiju 1964. od 11 igrača 8 je Hrvata i opet se osvaja srebrna medalja. U momčadi su bili: Ozren Bonačić, Zoran Janković, Anton Nardelli, Frane Nonković, Vinko Rosić, Karlo Stipanić, Zlatko Šimenc i Ivo Trumbić. Konačno, u Ciudad de Mexicu 1968. uspijevaju osvojiti zlatnu medalju. Među 12 igrača koji su osvojili zlato bilo je 7 Hrvata: Ozren Bonačić, Zoran Janković, Ronald Lopatny, Miroslav Poljak, Karlo Stipanić, Zdravko Hebel i Ivo Trumbić. U Münchenu 1972. osvojeno je peto mjesto, a od Hrvata su nastupali: Duško Antunović, Siniša Belamarić, Ozren Bonačić, Ronald Lopatny, Ratko Rudić, Zoran Janković i Karlo Stipanić. U momčadi je bilo 11 igrača. U sastavu iz Montreala 1976. bilo je ‘samo’ šest Hrvata, a osvojeno je peto mjesto. U sastavu reprezentacije su bili: Duško Antunović, Siniša Belamarić, Ozren Bonačić, Zoran Kačić, Boško Lozica i Damir Polić.

Na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980., ondašnja Jugoslavija sa šest Hrvata u sastavu osvaja srebro iza SSSR-a. Igrali su: Luko Vezilić, Damir Polić, Boško Lozica, Ratko Rudić, Zoran Roje i Milivoj Bebić. Sljedeće OI su održane u Los Angelesu 1984., a momčad Jugoslavije s novim izbornikom, Ratkom Rudićem osvaja zlato ispred SAD-a i to zahvaljujući boljoj razlici pogodaka. Od 13 igrača čak osmorica su bili Hrvati: Deni Lušić, Božo Vuletić, Milivoj Bebić, Tomislav Paškvalin, Perica Bukić, Veselin Đuho, Goran Sukno i Zoran Roje. I na sljedećim OI u Seoulu 1988. tadašnja Jugoslavija osvaja zlatnu medalju. Tada je od 13 igrača bilo čak 7 Hrvata: Deni Lušić, Dubravko Šimenc, Perica Bukić, Veselin Đuho, Mislav Bezmalinović, Tomislav Paškvalin i Renzo Posinković.

Ovaj uistinu kratak presjek povijesti govori nam kakva je bila uloga hrvatskog vaterpola u velikim uspjesima bivše države. Do razlaza između Hrvatskog vaterpolskog saveza i Vaterpolo saveza Jugoslavije dolazi početkom ’90-tih.

Dana 5. kolovoza 1991. Izvršni odbor Hrvatskog vaterpolskog saveza temeljem odluke Hrvatskog sportskog saveza donio je odluku o obustavi sudjelovanja u radu VS Jugoslavije, te pokretanju cjelovitog novog sustava natjecanja u Republici Hrvatskoj.

Odluku je potpisao tadašnji predsjednik HVS-a Vlado Kobešćak. Odmah potom hrvatski igrači koji su trebali nastupati za Jugoslaviju na EP u Ateni, otkazuju svoj nastup i vraćaju se u Hrvatsku. Bili su to Perica Bukić, Mislav Bezmalinović, Renco Posinković i Dubravko Šimenc.

Splitski Jadran ušao je u ždrijeb Kupa prvaka, iako je VSJ učinio sve da se Jadranu ne dopusti nastup. Dakako, LEN je ipak uvrstila Splićane u ždrijeb obrazloživši odluku da je Jadran kao posljednji prvak Jugoslavije uredno prijavljen za europska natjecanja. To je bio početak Jadranovog puta po Europi autobusom. Od kvalifikacija u rumunjskom Pitestiju pa do Trsta i finala Kupa prvaka.

Na turniru Mediteranskog kupa u Izmiru sudjelovala je Mladost, osvojila je turnir, ali puno važnija je činjenica da je na jarbolu prvi puta razvijen hrvatski stijeg. Nakon toga Mladost pojačana juniorskim reprezentativcima odlazi u SAD na promotivnu turneju. Prvu službenu utakmicu hrvatska vaterpolska reprezentacija odigrala je 28. prosinca 1991. u Zagrebu. Igrali su reprezentacija Hrvatske protiv momčadi hrvatskih vaterpolista koji su nastupali u inozemstvu i za tu priliku nazvanu Croatia. U Zagrebu je na snazi bila zračna opasnost, u daljini su se čuli topovi, no utakmicu koja je dugo iščekivana ništa nije moglo odgoditi ni prekinuti. Pobijedili su reprezentativci Hrvatske 17:14, makar je rezultat načelno nebitan.

Isti dan održana je sjednica HVS-a na kojoj su potvrđene dužnosti Vlade Kobešćaka kao prvog predsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza i Duška Antunovića kao prvog izbornika hrvatske vaterpolske reprezentacije.

Sezone 1992./93. Prvenstvo Hrvatske je odigrano zimi, a liga je imala 10 klubova. U Europi postižemo veliki uspjeh. U finalu Kupa prvaka sastaju se Mladost (kao prvak Hrvatske) i Jadran (prvak Europe). Jadran uspijeva obraniti naslov prvaka Europe pobjedom 6:4 u Splitu iako je u Zagrebu poražen 8:7. U Kupu kupova je igrao Jug, a u novoformiranom Kupu LEN, riječko Primorje i splitski Mornar. Na domaćoj sceni Mladost je obranila naslov prvaka, ali mu je sada pridodala i Kup Hrvatske. Na Mediteranskim igrama u Francuskoj Hrvatska osvaja srebrnu medalju.

Nakon toga čekalo se EP u Sheffieldu 1993. na kojem je trebala stići potvrda kvalitete hrvatskog vaterpola. Nažalost, visok poraz od Talijana i iznenađujući poraz od Rumunja donose nam tek 5. mjesto. Izbornik Antunović podnio je ostavku, ali medalju nam donose kadeti osvajanjem srebra na EP u nizozemskom Veenendaalu.

Pregled sezone 1993./94. počinjemo imenovanje novog izbornika, a to je bio Bruno Silić. Očekivala se medalja na SP u Rimu 1994., ali zauzeto je četvrto mjesto. Hrvatski juniori su srebrni na EP u Bratislavi. U Hrvatskoj oba klupska trofeja ostaju uz Savu.

U sezoni 1994./95. Jug osvaja Kup Hrvatske i tako prekida niz Mladosti koja ipak osvaja prvenstvo. Seniorska reprezentacija igra na EP u Beču, te završava na 4. mjestu.

Sezona 1995/1996. bit će upisana zlatnim slovima u povijest našeg vaterpola. Na domaćoj sceni riječko Primorje osvaja Kup dok prvenstvo ostaje u vitrinama Mladosti. Zagrepčani nakon 1990. ponovo osvajaju naslov prvaka Europe u sudaru s velikim favoritom mađarskom Ujpest Tornom. Bio je to sedmi naslov europskog prvaka za Mladost, čime je ovaj klub tada postao najtrofejniji u Europi. Kasnije Žapci osvajaju i europski Superkup. Konačno, na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. stiže dotad najveći uspjeh hrvatskog vaterpola. Srebrna medalja nakon sjajnih igara i veličanstvenih pobjeda u četvrtfinalu protiv SR Jugoslavije, te u polufinalu nad Italijom koju je vodio Ratko Rudić. U finalu je Španjolska bila bolja. Za Hrvatsku su u Atlanti igrali: Siniša Školneković, Zdeslav Vrdoljak, Joško Kreković, Dubravko Šimenc, Ratko Štritof, Ognjen Kržić, Renato Vrbičić, Damir Glavan, Igor Hinić, Tino Vegar, Perica Bukić, Maro Balić. Izbornik: Bruno Silić. Iste godine juniori na čelu s izbornikom Kovačevićem osvajaju broncu na EP u Istanbulu.

2000. obilježio je neuspjeh na OI u Sydneyju (7. mjesto). Juniori osvajaju 3. mjesto na EP. Kup Hrvatske osvajaju vaterpolisti Splitske banke (POŠK), a u prvenstvu najbolji su igrači dubrovačkog Juga koji time prvi puta osvaja naše državno prvenstvo. Mladost je izgubila u finalu Eurolige u vojvođanskom Bečeju.

Godine 2001. EP u Budimpešti donijelo nam je 4. mjesto, a sezonu 2000/2001. posebno će pamtiti jugaši koji su prethodnom naslovu prvaka pridodali novo prvenstvo, nacionalni kup, ali i naslov europskog prvaka osvojen u fenomenalnoj atmosferi bazena u Gružu. Juniori osvajaju 4. mjesto na EP. Iste godine održano je i seniorsko SP u japanskoj Fukuoki gdje je Hrvatska zauzela tek 11. mjesto. Loš rezultat ponavljamo i na Mediteranskim igrama u Tunisu 5. mjestom. Neven Kovačević podnio je ostavku na mjesto izbornika, a njegovim je nasljednikom imenovan Veselin Đuho

U jesen 2001. godine Perica Bukić se oprašta od aktivnog igranja, a sezona 2001./2002. donosi povratak Mladosti na tron. Osvajaju oba trofeja. Juniori su ponovno 4. na EP.

Potvrda je došla u sljedećoj sezoni, odnosno već u rano proljeće 2007. Na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu, Rudić je odveo 13 najboljih, ne pitajući za godine. Posljedica – senzacionalno, ali kristalno čisto i nadmoćno osvojeno zlato s veličanstvenim dočekom u Zagrebu i drugdje po Hrvatskoj. Prijelomna godina za hrvatski vaterpolo. Mjesec dana kasnije Rudić je primljen u Kuću slavnih. Mlada vrsta, do 20 godina, osvojila je broncu na SP u kalifornijskom Long Beachu, dok su dečki do 17 godina bili također brončani na EP odigranom na Malti. U klupskoj konkurenciji Jug je osvojio dvostruku domaću krunu, ali i drugi put uzastopno igrao finale Lige prvaka. Imali smo te godine i još jednog euro-finalista. Momčad Šibenika koju je vodo Ivica Tucak igrala je finale Kupa LEN i ostala ‘kratka’ protiv ruskog Sinteza sa samo jedan gol. Te je godine Miho Bošković proglašen od LEN najboljim vaterpolistom Europe.

Godine 2009. nastavljaju se uspjesi mlađih uzrasta. Na juniorskom SP u Šibeniku, do 20 godina, Hrvatska koju je vodio Ivica Tucak osvojila je naslov svjetskih prvaka, dok je na Kreti u Grčkoj, reprezentacija do 17 godina postala prvak Europe. Sveučilišna je reprezentacija osvojila srebro na Univerzijadi u Beogradu. Kakva budućnost! Koju su u konačnici potvrdili i seniori na SP u Rimu osvajanjem bronce. Prvi put je Hrvatska ‘vezala’ dvije planetarne smotre s medaljom. Inače, nešto ranije je Hrvatska osvojila i srebro u Svjetskoj ligi u Podgorici. Prva naša medalja u tom natjecanju koje je oformljeno 2002. Rijeka je bila domaćinom završnog turnira Lige prvaka, na kojem su nastupala dva naša kluba, Jug i Mladost. Godine 2009. igralo se i prvo izdanje novog natjecanja, Jadranske lige koju je osvojio Jug. Isto su jugaši učinili i u domaćem prvenstvu i kupu.

Godina 2011. označila je nastavak ‘berbe’ medalja na svjetskim prvenstvima. U Šangaju je osvojena bronca, baš kao nešto ranije i u Svjetskoj ligi, u Firenci. No, ‘palo’ je i jedno zlato za Hrvatsku te godine. Klinci do 17 godina postali su prvaci Europe na natjecanju odigranom u našoj Rijeci. Mladost je osvojila Hrvatski
kup, Jug je bio najbolji u Prvenstvu Hrvatske, a Mladost se plasirala i na Final Four Lige prvaka u Rimu.

Prva postrudićevska godina nastavljena je kolekcijom medalja. Pod Tuckom je Hrvatska 2013. prvo osvojila zlato na Mediteranskim igrama u turskom Mersinu. Prvi put najbolji i u tom natjecanju, ali pravi ispit je slijedio na SP u Barceloni. Nova medalja, nova bronca. Mladići do 20 godina pod vodstvom Vjekoslava Kobešćaka postali su svjetski doprvaci u mađarskom Szombathelyiju. U Ligi prvaka je Jug igrao finale, a u domaćim natjecanjima Jug je prvi u prvenstvu, dok je Primorje osvojilo kup, ali i Jadransku ligu. Ove smo godine Kući slavnih dodali još jednog hrvatskog stanara u Milivoju Bebiću.

Predolimpijska 2015. godina nosila je primarno Svjetsko prvenstvo u ruskom Kazanju. Barakude su ondje opet osvojile medalju, srebrnu, a to je tada za Hrvatsku bila peta uzastopna medalja na svjetskim prvenstvima. Već tada apsolutni rekord. Srebrni su Tuckovi izabranici bili i u Bergamu, u Svjetskoj ligi. Ova je godina bila najuspješnija u povijesti za riječko Primorje koje je osvojilo kup (prosinac 2014.), državno prvenstvo, te Jadransku odnosno Triglav ligu, a dospjeli su i do finala Lige prvaka u Budimpešti. Ove godine je Ivo Trumbić primljen u Kuću slavnih u Fort Lauderdaleu. Od 2007. do 2015., u devet godina čak petorica Hrvata u prestižnoj Hall of Fame.

Postolimpijska godina donijela je nove trenutke nacionalnog ushita koji su nam priuštile Barakude. U ljeto 2017. na budimpeštanskom Margaretinom otoku, Hrvatska je iznova na veličanstven način, te u nekim već legendarnim utakmicama, osvojila i drugi naslov svjetskog prvaka. Polufinalna utakmica protiv Srbije proglašena je najljepšom utakmicom desetljeća, a finale je imalo osobit čar s vodstvom čak 4:0 protiv domaćina, što je ušutkalo 7.000 mađarskih navijača. Niti mjesec dana ranije, u ruskoj Ruzi je Hrvatska osvojila srebro u Svjetskoj ligi. Juniorska ili bolje mlađeseniorska vrsta, do 20 godina, osvojila je na SP u
Beogradu srebrnu medalju. Jugaši su skoro pa ponovili sezonu ranije osvajanjem tri trofeja (prvenstvo, kup i Triglav liga). Ono loše po čemu ćemo pamtiti 2017. je otkrivena srčana mana Sandra Sukna poradi koje će najbolji vaterpolist svijeta godinu i pol dana kasnije okončati igračku karijeru. Na isteku te godine, izbornik Ivica Tucak primio je nagradu FINA u ime hrvatske reprezentacije koja je očekivano proglašena najboljom momčadi, a on sam najboljim vaterpolskim trenerom te kalendarske godine.

Godina koja je trebala prethoditi OI u Tokiju, Barakudama se pokazala kao jedna od medaljama najbogatijih. Na svim natjecanjima na kojima su 2019. nastupali, naši su vaterpolisti osvajali odličje. Počelo je s Europa kupom u Zagrebu. Hrvatska ponovo u finalu, ovog puta su Mađari bili bolji. Početkom ljeta je Beograd bio domaćinom završnice Svjetske lige u kojoj je Tuckova Hrvatska ponovo osvojila srebrnu medalju. Sve je to bila uvertira za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji, točnije Gwangjuu. Hrvatska je slovila za favorita za zlato, a tako su naši igrači i igrali, posebno u prvom tjednu turnira. Nažalost, samo jedan loš dan u polufinalu protiv Španjolaca, ispriječila se na putu do finala, ne i do medalje. U susretu za broncu svladana je Mađarska na krilima perfektnog Jokovića (6 golova). Hrvatska je time osvojila medalju na čak 7. uzastopnom svjetskom prvenstvu. Domet koji teško da će itko ikada dosegnuti, jedino što ga Barakude mogu samo i ‘podebljati’ u nadolazećim godinama. U klupskoj konkurenciji, razbuđena je Mladost. Žapci su prvi put u karijeri osvojili Regionalnu ligu, a krajem 2019. i nacionalni kup. Jug je ipak potvrdio primat u državnom prvenstvu. Ujedno, i mladostašice su drugu godinu zaredom osvojile Regionalnu ligu.