hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Rođendani / 30. siječnja 2021.

SRETAN ROĐENDAN – Tino Vegar

Klupski centar i reprezentativni branič

On je doista u vaterpolu bio i prošao sve. Kao igrač je bio i branič i centar. Osvajao je trofeje s dva hrvatska kluba (POŠK i Mladost), a igrao je u još dva (Jadran i Medveščak). Osvajao je naslove prvaka u dvije države (Hrvatska i Italija). Od europskih kupova nema samo onaj nekadašnji Kup LEN ili današnji Eurokup. Po okončanju igračke karijere je radio i kao trener i kao sportski direktor i kao trener. U trenerskoj karijeri koja srećom i Bogu hvala još uvijek traje, radio je s juniorima i seniorima, ali i s muškarcima i ženama. Podatak s kojim može pohvaliti malo koji vaterpolski stručnjak. On je, makar i puno, puno više – Tino Vegar. Današnji rođendanski slavljenik.

Tino se rodio 30. siječnja 1967. u Splitu. U duši i srcu ‘poškovac’, neovisno tomu što je jedan do karijere igrao i pod kapicom Jadrana (2002. – 2003.). Njegova prva i načelno prirodna pozicija bila je na desnoj strani, branič. Međutim, visok, ne baš slabašan, a okretan i konkretan, klubu je zapravo slavu pobrao ne mjestu centra. U nacionalnoj momčadi, u hrvatskoj reprezentaciji je bio branič i to vrhunski. Uostalom, kao takav je dosegao našu prvu olimpijsku medalju od nezavisnosti – srebro na Igrama u Atlanti 1996. U biti, ono što je i kako igrao Tino Vegar prije dva i više desetljeća je preteča današnjeg, suvremenog vaterpola. Nema trenera koji danas, duboko u 21. stoljeću ne bi poželio igrača kakav je bio Tino Vegar.

U Mladosti u kojoj je načelno igrao najdulje vrijeme seniorske karijere, 10 godina  (od 1991. do 1999. te 2004./05.), osvojio je 12 trofeja, te doista ulazi u red jednih od trofejnijih igrača u povijesti ovog kluba. Upisao se i u povijest drugog zagrebačkog kluba, Medveščaka ali kao trener. S juniorskom momčadi Medvjeda je osvojio dvostruku krunu (Prvenstvo i Kup) 2009. godine. 

No, kao da mu vaterpola nije dovoljno u profesionalnom životu, kod Tina se ovaj sport upleo i duboko u obitelj. Naime, majka Tine Vegara i otac Denija Lušića su sestra i brat. Drugim riječima, Deni Lušić i Tino Vegar su bratići.

Tino, sretan rođendan!

TROFEJI I MEDALJE

Reprezentativni:

– srebro na Olimpijskim igrama: Atlanta, 1996. (Hrvatska))

– srebro na Europskom prvenstvu; 1987. (Jugoslavija)

– zlato na FINA kupu: Solun 1987. (Jugoslavija)

Klupski:

– prvak Europe: 1996. (Mladost)

– Kup pobjednika kupova: 1983. (POŠK)

– Europski Superkup: 1983. (POŠK) i 1996. (Mladost)

– Mediteranski kup: 1986. i 1987. (POŠK); 1991. (Mladost)

– prvak Hrvatske: 1992., 1993., 1994., 1995., 1996. i 1997. (Mladost)

– Hrvatski kup: 1993., 1994. i 1998. (Mladost); 2000. (POŠK)

– prvak Italije: 2004. (Posillipo)