SRETAN ROĐENDAN – Zlatko Šimenc
Profesor lopte
Stara garda zagrebačkog i hrvatskog sporta. Njoj pripada prof. Zlatko Šimenc, doktor kineziologije, a u igračkom naponu dvostruki reprezentativac. Dvostruki jer je igrao, na najvišoj razini, čak dva sporta. Rukomet zimi, vaterpolo ljeti. U oba perfektan, uostalom dospio je do statusa člana seniorske vrste u brojčano većoj državi od naše Hrvatske i u dva sporta koja su u nas iznimno popularna i razvijena. Kao rukometaš je čak i nastupao na dva svjetska prvenstva (1958. i 1961.), te je time sve rečeno. Vaterpolska saga je ipak bogatija, duža, trofejnija.
Zlatko Šimenc, za prijatelje i suigrače poznatiji pod nadimkom Ćos, rodio se u Zagrebu na današnji datum godine 1938. Voda je od malena bila u prvom planu, pa je plivanje u biti bio prvi izbor. Baš s plivanjem je i vezan Zlatkov početak u vaterpolu. Naime, u to doba su plivačka natjecanja prethodila vaterpolskim utakmicama. Godine 1955. Zlatko Šimenc je plivao na jednom mitingu u Splitu, a nakon toga je slijedila vaterpolska utakmica. U koju je, kako veli sam prof. Šimenc, slučajno upao. ‘Nabili’ su mu kapicu na glavu, pokazali kojeg suparničkog igrača treba čuvati i to je to.
– Igrao sam takav presing na njemu da gola zabio nije, ne znam je li taknuo loptu. Ja sam to shvatio kao neki trenutak dokazivanja za mene – dosta će godina kasnije Zlatko Šimenc u prisjećanju na Split ’55. i svoju prvu vaterpolsku utakmicu. Od tada se on i vaterpolo nisu rastajali. Dakako, paralelno je tu bio i rukomet, ali vaterpolo je ‘ušao u krvotok’.
Zlatko Šimenc je igrao braniča, povremeno i na 2 metra kao centar. Volio je graditi igru i asistirati, za razliku od recimo rukometa u kojem bio baš gol-igrač. Cijeli život, cijelu karijeru vezan uz i vjeran samo Mladosti, Zlatko Šimenc je bio neodvojivi dio one legendarne momčadi Žabaca koja je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća zagospodarila Europom s čak 4 naslova prvaka Starog kontinenta. Dakako, i prije tog razdoblja valja spomenuti 5 državnih naslova prvaka za Mladost sa Zlatkom Šimencom u postavi.
Godine 1964. u glavnom japanskom gradu je oko vrata stavio olimpijsko srebro kao vrhunac karijere za reprezentaciju za koju je odigrao točno 101 utakmicu u 10 godina, od 1957. do 1967. Dvostruko je više vremena igrao pod kapicom Mladosti, od 1955. do 1975. Istom kada se oprostio od igračke karijere, postao je trenerom (jasno u Mladosti, a gdje bi drugdje), te je žetva uspjeha nastavljena. Kup kupova Europe osvojen je u Ljubljani 1975., a iste godine i kontinentalni Superkup.
Malo kasnije je pak zbog obveza na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu na kojem je postao redovni profesor, napustio trenersku klupu, iako je i u akademskim vodama ostao usko vezan uz vaterpolo. Na spomenutom je fakultetu prof. dr. Šimenc dugo vodio katedru sportskih igara odnosno predmete vaterpolo i rukomet.
Ljubav prema sportu, a posebno vodenim sportovima prenio je na djecu, sina Dubravka i kćer Ivu. Zlatko Šimenc neizostavni je dio uspješno sportske priče Mladosti, ali i glava obitelji Šimenc bez čija bi dva izdanka, oca i sina, hrvatski i svjetski vaterpolo bio nemjerljivo siromašniji.
Profesore Šimenc, sretan vam rođendan!
—
MEDALJE I TROFEJI
Reprezentativni:
- srebro na Olimpijskim igrama (Tokio, 1964.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Budimpešta, 1958.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Leipzig, 1962.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Utrecht, 1966.)
- zlato na Mediteranskim igrama (Bejrut, 1959.)
- srebro na Mediteranskim igrama (Napulj, 1961.)
- zlato na Univerzijadi (Bukurešt, 1961.)
Klupski (igrački):
- Kup prvaka Europe: 1967., 1968., 1969. i 1971. (Mladost)
- prvak države: 1962., 1967., 1969. i 1971. (Mladost)
- -zimsko prvenstvo: 1960., 1961., 1962. i 1964. (Mladost)
Klupski (trenerski)
- Kup pobjednika kupova: 1975. (Mladost)
- Europski Superkup: 1975. (Mladost)
FOTOGRAFIJA
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
