Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Rođendani / 20. siječnja 2021.

SRETAN ROĐENDAN – Vjekoslav Kobešćak

Trener koji nadmašuje igrača

Zasad još uvijek ima u svojoj riznici više igračkih medalja nego onih osvojenih u trenerskoj karijeri. Naglasak je na prvoj riječi – ‘zasad’. Uz dodatak koji još ponešto pojašnjava. Daleko je više godina proveo kao igrač, nego sada kao trener. Uzmemo li u obzir samo klupske seniorske medalje, omjer je 20-15 u korist igrača Vjekoslava Kobešćaka ‘protiv’ trenera Vjekoslava Kobešćaka. On je naš današnji rođendanski slavljenik.

Vjeko se rodio 20. siječnja 1974. u Zagrebu. Tom će gradu biti odan sljedeće 41 ljeto. Do godine 2015. kada ga je put naveo prema jugu Hrvatske. Do te iste godine, 2015., Vjeko je bio u Mladosti, u jedinom klubu čiju je kapicu nosio. Još od 1983. kada ga je kao devetogodišnjaka na bazen i u vaterpolo uputio stariji brat Dario. Samo sedam godina kasnije slavio je svoj prvi trofej među ‘velikima’, odnosno seniorima, a godinu potom (1991.) uspeo se i na europski tron. Nešto što će mu u igračkim danima sa Žapcima ući u naviku. Uz Bonačića, Stipanića, Bukića i Štritofa, upravo mlađi Kobešćak ulazi u red najtrofejnijih mladostaša svih vremena.

Bio je jedan od nedvojbeno najnadarenijih igrača svoje generacije, ali nije samo ostao na toj nadarenosti već ju je oplemenio zrelošću igre, sjajnim pregledom, još boljim dodavanjima, vizijom… Klupske krune su znane, ali daleko najveće igračko ostvarenje mu je olimpijsko srebro u Atlanti ’96. Zanimljivo, u reprezentativnoj kapici, puno malo medalja, a i sve od reda srebrne. Takvo je to bilo doba. Hrvatska srebrna era.

S okončanjem igračke karijere na kraj pameti mu nije bio posao trenera. Možda tek rad s najmlađim uzrastima, ne više od toga. Stoga se prvo okušao kao direktor u Mladosti, da bi na nagovor Ozrena Bonačića koji mu je doslovno rekao “nije za tebe direktorska fotelja…”, ipak krenuo u trenerske vode. Na najbolji mogući način, prvo ‘šegrtujući’ kod najboljih, kao pomoćni trener. Malo Bonačiću, malo Nikoliću, pa onda u seniorskoj vrsti velikom Rudiću s kojim je iz prvog reda u Londonu gledao osvajanje olimpijskog zlata. Od 2011. je imenovan za trenera prve momčadi Mladosti. Gradeći odličnu momčad, radeći sa sjajnim, vrlo nadarenim mladim naraštajem tog kluba, ali i stvarajući pozitivnu, radnu atmosferu ostvario je za tadašnje okolnosti izvanredno dobre rezultate sa Žapcima. Osvojen je jedan Kup, nekoliko je igrača stiglo do reprezentativne razine, a sve to nije ostalo nezabilježeno u dubrovačkom Jugu. Nije odgovorio na prva dva poziva, ali trećem već nije odolio, te je početkom 2015. preselio u Gruž.

Ondje je otvorio sasvim novo poglavlje. Profesionalno, ali i osobno, na privatnoj razini. Već sljedeće sezone (2015./16.) je osvojio svih 5 natjecanja u kojima je Jug tada nastupio. Navijestio je početak u biti najtrofejnijeg razdoblja u gotovo stoljetnoj povijesti dubrovačkog kluba. Vjekoslav Kobešćak je bio jedan od najboljih, najlucidnijih hrvatskih vaterpolista. No, Vjeku igrača je moguće nadmašiti. To može… Vjeko trener.  

Vjekoslave, sretan vam rođendan!

TROFEJI I MEDALJE

Reprezentativni:

  • srebro na Olimpijskim igrama: 1996. (Atlanta)
  • srebro na Europskom prvenstvu: Firenca (1999.) i Kranj (2003.)
  • srebro na Mediteranskim igrama: Canet Roussillon (1993.) i Izmir (1997.)

Klupski (igrački):

  • prvak Europe: 1991. i 1996. (Mladost)
  • Kup LEN: 2001. (Mladost)
  • Kup pobjednika kupova: 1999. (Mladost)
  • Europski Superkup: 1996. (Mladost)
  • Mediteranski kup: 1991. (Mladost)
  • prvak Hrvatske: 1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1999. i 2002. (Mladost)
  • Hrvatski kup: 1993., 1994., 1998., 1999. i 2006. (Mladost)
  • prvak bivše države: 1990. (Mladost)

Klupski (trenerski):

  • Liga prvaka: 2016. (Jug)
  • Europski Superkup: 2016. (Jug)
  • prvak Hrvatske: 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. (Jug)
  • Hrvatski kup: 2011. (Mladost), 2015., 2016., 2017. i 2018. (Jug)
  • Jadranska liga: 2016., 2017. i 2018. (Jug)