SRETAN ROĐENDAN – Veselin Đuho
Vesko na ponos Grada
Dubrovnik je samo u našem sportu, u vaterpolu dao nepreglednu nisku sportskih odličnika. Kada bi nabrajali samo osvajače medalja na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, te svakome podarili jednu stranicu A 4 formata, lijepa bi to enciklopedija bila. Ako bi pak pokušali malo skratiti priču, pa ju ‘izolirati’ samo na 20. stoljeće, vjerujte ne bi bila baš puno manja ili tanja. No u tom slučaju samo znamo da bi priču morali početi s onim koji je proglašen “Najuspješnijim sportašem grada Dubrovnika u XX. stoljeću”. Toj je zvijezdi danas rođendan.
Veselin Đuho rodio se 5. siječnja 1960. u Foči, na istoku susjedne države, Bosne i Hercegovine, ali Grad… Dubrovnik je njegovo stanište. A kolijevka, jasno Gruž. Prvo kao plivački prvak. U mlađim naraštajima je osvajao državna prvenstva na 100 i 200 leptir, te 400 i 1.500 metara. Vrlo svestran plivač, sprinter, ali i dugoprugaš. Takvo što u našem plivanju danas nažalost nemamo. Nadarenog i brzog plivača zamijetili su ipak trenerski znalci iz VK Jug i tako je počela saga o sportskom uzletu prvaka koji će se vremenom ući u besmrtnike. Dvaput! Toliko se puta okitio olimpijskim zlatom. Štoviše, na Igrama u Seoulu ’88., upravo je Veselin Đuho bio kapetanom reprezentacije. Takva je i tolika bila uloga i značaj Veselina Đuha u toj jedinstvenoj, ludo nadarenoj i kvalitetnoj reprezentaciji.
Ta dva zlatna Olimpa su bila kruna igračke karijere, ali ne zaboravimo da s Đuhom baš i njegovom generacijom s početka ’80-tih godina prošlog stoljeća i kreće preporod, uzlet ovog kluba. Đuho, G. Sukno, Milat, braća Vuletić… samo su neki od nadarenih mladaca koji su uz one neke iskusnije, 1980. donijeli u Grad prvi naslov državnog prvaka nakon 29 godina! Ne samo to, već i prvi naslov prvaka Europe. U to je doba Đuho s Jugom dvaput igrao i finale Kupa kupova (1985. i 1988.).
Igračku je karijeru okončao u Italiji, u Cagliariju 1994. gdje je ujedno i počeo onu ne manje blistavu trenersku. Već 1997. se vratio doma, u Jug i počeo ‘zidati’ momčad koja je 2000. osvojila, opet nakon dužeg posta (15 godina), naslov državnog prvaka, ali i novu europsku ‘kantu’. Bio je to tada Kup LEN. Već godinu dana kasnije Jug je s Đuhom na klupi osvojio i naslov prvaka Europe. Iste je godine, vodeći hrvatsku juniorsku reprezentaciju osvojio na Svjetskom prvenstvu u Istanbulu srebrnu medalju. Kraće je vrijeme, od 2002. do 2003. bio izbornikom hrvatske seniorske reprezentacije, da bi ga potom put vodio od Atene i Olympiacosa i novih trofeja, preko Šibenika, Mladosti, Kopra i slovenske reprezentacije do Budve s kojom je ostvario ponajveći uspjeh u povijesti tog kluba. Ulazak u Euroligu odnosno sadašnju Ligu prvaka, ali i prvi trofej u samostalnoj Crnoj Gori, nacionalni kup 2008.
Veseljak u duši, silan emotivac, kreator velikog i moćnog Juga koji je ‘zaplovio’ ili porinut prije dva desetljeća, te i dalje krstari trijumfalnom brazdom. Danas je trenerom juniora u… trebate li se i zapitati gdje?! U Jugu, naravno!
Vesko, sretan rođendan!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni (igrački):
- zlato na Olimpijskim igrama (Los Angeles, 1984.)
- zlato na Olimpijskim igrama (Seoul, 1988.)
- zlato na Svjetskom prvenstvu (Madrid, 1986.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Sofija, 1985.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Strasbourg, 1987.)
- zlato na FINA kupu (Solun, 1987.)
- zlato na Mediteranskim igrama (Casablanca, 1983.)
Klupski (igrački):
prvak Europe: 1980. (Jug)
prvak bivše države: 1980. ,1981., 1982., 1983. i 1985. (Jug)
Kup bivše države: 1981. i 1983. (Jug)
Klupski (trenerski):
- Liga prvaka: 2001. (Jug)
- Kup LEN: 2000. (Jug)
- prvak Hrvatske: 2000. i 2001. (Jug)
- Hrvatski kup: 2000. i 2002. (Jug)
- prvak Grčke: 2004. i 2005. (Olympiacos)
- Grčki kup: 2004. (Olympiacos)
- Crnogorski kup: 2008. (Budva)
FOTOGRAFIJE
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
