Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Rođendani / 5. siječnja 2021.

SRETAN ROĐENDAN – Ozren Bonačić

Dobroćudni div sa Save

Malo je trenera u svijetu za kojeg će svaki, ali baš svaki igrač kojeg je vodio pa makar i koji tjedan, imati samo hvalospjeve, s ‘ispadanjen bombona iz usta’. Omiljen, a istodobno silno uvažavan. To je vrhunac koji trener može doživjeti. Opet, to je samo jedna strana priče današnjeg slavljenika. Naime, on jest velik trener, ali igrač je možda bio i još veći! Danas rođendan slavi div. Dobroćudni div sa Save. Jer on baš to, dobroćudni, uistinu i jest.

Ozren Bonačić se rodio na današnji datum, 5. siječnja 1942. u Zagrebu. Cijelim je svojim sportskim bićem, duhom i tijelom ostao vezan uz rodni grad. Istina, tijekom karijere je 10 dana proveo u beogradskom Partizanu (točno su ga toliko Beograđani posudili od Mladosti 1964. ne bi li osvojili Kup prvaka Europe). Sve ostalo igračko razdoblje za Bonu je postojala samo Mladost.

Slično bi se dalo reći i za trenersko doba. Bio je vodio i riječko Primorje (1988. – 1989.), pa talijansku Bresciu (1990. – 1991.). Radio je u Kranju u dva navrata vodeći tamošnju najbolju momčad (Triglav – 1993./94. i 2000./01.), baš kao i slovensku reprezentaciju (2000. – 2001.). Bio je i strategom Medveščaka dvaput (1997./98. i 2004.), ali Mladost… To je bila i ostala prva i jedina ljubav. Uostalom, riječ je o jednom od najtrofejnijih igrača, ali i trenera u povijesti tog kluba. Sa Žapcima je osvojio pet naslova prvaka Europe (4 igračka i 1 trenerski), plus već jedan spomenuti s Partizanom. Posljednji uopće naslov državnog prvaka je također Bonino djelo (2008.). Ozren Bonačić je ujedno i jedan od najtrofejnijih pojedinaca u povijesti Kupa/Lige prvaka, te Hrvat s najviše europskih kruna. Kao igrač 5 odnosno jednako kao Srbi Mirko Sandić, Andrija Prlainović, Duško Pijetlović, Talijan Stefano Tempesti, te dvojica mađarskih legendi, Tamas Kasas i nažalost od prošlog ljeta pokojni Tibor Benedek. No, kada se igračkim naslovima pridoda i onaj jedan trenerski, tada je od Ozrena Bonačića bolji samo jedan – Talijan Giuseppe Pino Porzio (ukupno 7 naslova prvaka, igračkih i trenerski). S Bonačićem je poravnat još samo Igor Milanović (4 igračka i 2 trenerska naslova).

Opet, sve te trofeje bi sa sportskom stajališta ipak podredili njegovom najvećem uspjehu, prvom hrvatskom olimpijskom zlatu u vaterpolu, godine 1968. u Ciudad de Mexicu! A i na Igrama četiri godine ranije dospio je do postolja, do olimpijskog srebra.

U trenerskoj karijeri, osim pobjeda i naslova, osim što je čak 6 puta imenovan trenerom Mladosti, što je raritet za vjerojatno sve klubove i sve sportove, dobroćudni Bone je školovao, iznjedrio, značajno pa i presudno utjecao na karijere mnogih vaterpolista učinivši ih reprezentativcima, kasnije svjetskim prvacima i olimpijskim pobjednicima. Dapače, presudno je utjecao i na mnoge trenere, a neke od igrača na kraju karijere i ‘gurnuo’ u trenerske vode. Upravo je Bonačićev utjecaj jedan od presudnijih primjerice u trenerskoj karijeri Vjekoslava Kobešćaka. 

Ozren Bonačić, dobroćudni Bone danas mirno proživljava umirovljeničke dane, i dalje predan sportu, uživa u lovu, ali više samo kroz interakciju s prirodom, te je i dan-danas neizostavni pratitelj zbivanja u svom matičnom klubu.

Bone, sretan vam rođendan!

TROFEJI I MEDALJE

Reprezentativni:

  • zlato na Olimpijskim igrama (Ciudad de Mexico, 1968.)
  • srebro na Olimpijskim igrama (Tokio, 1964.)
  • bronca na Svjetskom prvenstvu (Beograd, 1973.)
  • bronca na Europskom prvenstvu (Utrecht, 1966.)
  • bronca na Europskom prvenstvu (Barcelona, 1970.)
  • bronca na Europskom prvenstvu (Beč, 1974.)
  • zlato na Mediteranskim igrama (Tunis, 1967.)
  • zlato na Mediteranskim igrama (Izmir, 1971.)
  • srebro na Mediteranskim igrama (Alžir, 1975.)

Klupski (igrački):

  • prvak Europe: 1964. (Partizan), 1968., 1969., 1970. i 1972. (Mladost)
  • Kup pobjednika kupova: 1976. (Mladost)
  • Europski Superkup: 1976. (Mladost)
  • prvak bivše države: 1962., 1967., 1969. i 1971. (Mladost)
  • zimsko prvenstvo bivše države: 1960., 1961., 1962. i 1964. (Mladost)

Klupski (trenerski):

  • prvak Europe: 1996. (Mladost)
  • Europski Superkup: 1996. (Mladost)
  • Kup pobjednika kupova: 1999. (Mladost)
  • Mediteranski ili COMEN kup: 2000. (Triglav Kranj)
  • prvak Hrvatske: 1996., 1997., 1999., 2003. i 2008. (Mladost)
  • Hrvatski kup: 1998. i 2005. (Mladost)
  • prvak Slovenije: 2001. (Triglav Kranj)
  • Slovenski kup: 2001. (Triglav Kranj)