SRETAN ROĐENDAN – Mile Smodlaka
Dobri čovjek Mile
Godina 1976. u hrvatskom je vaterpolu počela kolosalno. Prvog dana navedene godine u Splitu se rodio jedan od najvećih centara u povijesti našeg vaterpola, visokotrofejan igrač, a danas jako dobar trener – Mile Smodlaka.
Mile je dijete Jadrana, kako se zna reći za nekog tko je potekao u nekom klubu, sredini koja mu je matična i u kojoj je u konačnici i dan-danas, u drukčijoj ulozi, ali… Površniji će pratitelji našeg sporta Smodlaku vrlo vjerojatno povezati isključivo s Jugom, pomisliti da je riječ o Gosparu, izdanku Gruža. Načelno, pogreška bi bila i više no shvatljiva jer Mile Smodlaka je praktički sve uspjehe vezao uz Jug. Milina priča je zanimljiva jer je već od 9. godine bio u klubu sa Zvončaca, u Jadranu. Ne samo ‘bio u klubu’, već s 15 godina postao članom seniorske momčadi, juniorskim reprezentativcem, bio je u tim juniorskim danima tretiran na međunarodnoj razini kao jedan od najboljih mladih, nadolazećih centara svijeta. Pa ipak, unatoč svemu, u Jadranu su ga proglasili… neperspektivnim. Sigurno jedna od većih pogrešaka u procjeni, a usudili bi se navesti možda i najveće pojačanje Juga. Primarno zbog njegove uloge i dugovječnosti u klubu iz Gruža.
Došao je ondje 1997. i do 2009. osvojio praktički sve što se dalo osvojiti. Ukupno čak 19 trofeja, od kojih se najviše sjaje dva naslova prvaka Europe, 1 Kup LEN, 1 Superkup Europe kada govorimo o međunarodnim natjecanjima. Upravo s dolaskom Smodlake nastupila je u prvom desetljeću ovog stoljeća, nova, najtrofejnija epoha u povijesti ovog kluba. Tih godina zamisliti Jug bez Smodlake, značilo bi sigurno i manje trofeja za Gospare iz Gruža.
U seniorskoj je reprezentaciji činio zajedno s Igorom Hinićem vječni centarski tandem, od 1997. pa do zaključno Olimpijskih igara u Pekingu 2008. Bespogovorno je taj naš duo na 2 metra bio najbolji na svijetu, vaterpolska klasika. Čak su i karakterom dosta slični. “Dobri čovjek Mile”, i tako ga se znalo oslovljivati u medijima.
Mile je bio poznat što za njega gotovo da nije postojao pojam “ozljede”, “ne može jer ga nešto boli” i slično. Igrao je pod temperaturom, pod blokadom, bolovima, ali nikad stenjao i uvijek je uskakao u bazen. I to na koje mjesto? Ondje gdje se u vaterpolu dijele najveće batine, gdje se ne iskazuje milost. Čupali su ga, udarali i lomili, ali Mile je za svaki pretrpljeni udarac ili prekršaj imao kaznu… gol! Velemajstor u ‘držanju pozicije na 2 metra’, siguran egzekutor, iako kada bi ga pred kraj karijere vidjeli onako ‘pokrpanog’ s različitim trakama, pa i sa spoznajom o bolovima u vratu, ramenu, glavoboljama, čovjek bi rekao da je za bolnicu, a ne utakmicu. No baš takav, pred zenit igračke karijere dohvatio je najveću nagradu, naslov svjetskog prvaka u Melbourneu 2007.
Posljednju je sezonu karijere odigrao u, za razliku od Juga, ipak malo relaksirajućem Cattaru. Međutim i ondje je, s Kotoranima osvojio trofej, Kup LEN. Po vješanju kapice o klin, 2010. nije ga tri godine bilo u vaterpolu, da bi se potom 2013. vratio u Jug, sada kao trener mlađih uzrasta. Nakon nagovaranja Vjekoslava Kobešćaka, otisnuo se i u trenerske vode, iako mu to nije bilo na kraj pameti koju godinu ranije. Bio je dvije godine Kobešćakov pomoćnik u Jugu, inficirao se trenerskim pozivom. Vratio se potom u Split, u svoj Jadran kao trener mlađih uzrasta, a od siječnja 2020. je trener seniorske postave. Usput, izvrstan strateg koji njeguje brz, atraktivan vaterpolo, a osobito voli davati priliku mladim igračima.
Dugo je već i prvi pomoćnik, desna ruka izborniku Barakuda Ivici Tucku. Štoviše, ima i savršen omjer na klupi reprezentacije. Naime, dosad je u 6-7 navrata vodio reprezentaciju kada bi izbornik odrađivao primjerice kaznu crvenog kartona. Sve takve utakmice je dobio! Protiv Japanaca na SP u Budimpešti 2017., pa za broncu na EP kontra Talijana u Barceloni 2018., ali bilo je toga još…
Grandiozan centar koji je obilježio najmanje jedno desetljeće Juga i hrvatske reprezentacije, a sada ‘gravira’ polako svoje ime i na trenerskoj stazi slavnih našeg vaterpola.
Mile, sretan rođendan!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni:
– zlato na Svjetskom prvenstvu (Melbourne. 2007.)
– srebro na Europskom prvenstvu (Firenca, 1999.)
– srebro na Europskom prvenstvu (Kranj, 2003.)
– srebro na Mediteranskim igrama (Bari, 1997.)
Klupski:
– Liga prvaka: 2001. i 2006. (Jug)
– Kup LEN: 2000. (Jug) i 2010. (Cattaro Kotor)
– Europski Superkup: 2006. (Jug)
– Prvak Hrvatske: 2000., 2001., 2004., 2005., 2006., 2007. i 2009. (Jug)
– Hrvatski kup: 2000., 2002., 2003., 2004., 2005., 2007., 2008. i 2009. (Jug)
