SRETAN ROĐENDAN – Loren Fatović
Kobra s juga
Predodređen za predvodnika, za vođu novog vala, iako je već sada starter u aktualnoj vrsti Barakuda uz mnoge puno starije, iskusnije igrače. U svom klubu je, usudili bi se navesti, vođa već sada. S tim da taj klub nije baš bilo, već moćni stroj iz Gruža, Jug Adriatic osiguranje.
Ne znamo je li postoji, ima li većeg komplimenta u sportskom pogledu za dečke koji je rođen na današnji dan, 16. studenoga 1996. u Dubrovniku.
Loren Fatović druga je generacija velike i trofejne vaterpolske obitelji iz Grada. Dobro, Cavtata, ali i Dubrovnika. Otac Elvis je bio veličanstven igrač, jedan od najtrofejnijih u Jugu, jedan od uostalom najtrofejnijih i u nacionalnim okvirima. No, sin ga je uspio već sada, ‘ajde da ne kažemo baš nadmašiti, a ono dostići. Pod kapicom hrvatske vrste Loren je sigurno već sada uspješniji. Izvrstan plivač, jedan od najbržih na svijetu. Malo tko njega može sustići, kamoli prestići. Kontre su njegov ‘forte’ i šut, obvezno šut. U tom pogledu ima jednu zanimljivu karakteristiku koja ga resi, koja otkriva za jednog ovako mladog igrača nevjerojatno visoku razinu hladnokrvnosti, vjere u sebe, mentalne čvrstine. Neće ga pokolebati ako prva 2-3 šuta ‘ne uđu’. Mnogi bi tu stali, primarno izgubili samopouzdanje, tražili dodati loptu prvom do sebe. Loren neće bezglavo ‘solirati’, ali jednako tako neće oklijevati već sljedeće minute, ukaže li mu se prilika, ‘ugristi kao kobra’, matirati vratara. Kao vrlo mlad igrač on je bio spreman preuzeti i odgovornost na sebe u trenucima kada mnogim puno iskusnijima nije baš svejedno. Nije vjerojatno niti njemu, ali… nema straha.
Kada ga pak krene, a nerijetko je tako, onda ‘trpa’ nemilice, dokle god može i kad god stigne. Ako njegova momčad pola minute prije kraja vodi recimo 5 golova razlike, Loren će svejedno ići u napad i dalje, na 6 razlike. Nema stajanja, nema odustajanja. Njegovi se motori gase tek kada sirena označi kraj utakmice. To je mentalitet koji nije baš toliko raširen, svojstven našem sportskom podneblju i to je nešto što ga izdvaja.
U igri nerijetko lucidan, voli podvaliti. Prije dvije godine je na Europa kupu u Rijeci ‘podigao’ tribine na noge u utakmici Barakuda, kada je sam sebi loptu dodao… nogom! Ljudi obožavaju te male, sitne majstorije. On veli da to nije izveo svjesno, niti podcjenjivao suparnika, već je samo želio što prije doći u posjed lopte.
U stalnu postavu seniorske reprezentacije ušao je u ljeto 2017. i odmah se uspeo na svjetski tron, u Budimpešti. Od tada do danas, u četiri godine 7 medalja. A tek mu je 24. Pridodamo li k tomu i medalje iz kluba, kolajni je već sada više nego godina. Bio je s reprezentacijom prvak svijeta, s klubom prvak Europe. Sve je to uspio do 21. rođendana! Ne, to je dragulj o kojem će se tek pričati, čitati i pisati. Ovo je tek početak.
Lorene, sretan rođendan!
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni:
- zlato na Svjetskom prvenstvu (Budimpešta, 2017.)
- bronca na Svjetskom prvenstvu (Gwangju, 2019.)
- bronca na Europskom prvenstvu (Barcelona, 2018.)
- srebro u Svjetskoj ligi (Beograd, 2019.)
- bronca u Svjetskoj ligi (Ruza, 2017.)
- zlato na Europa kupu (Rijeka, 2018.)
- srebro na Europa kupu (Zagreb, 2019.)
Klupski:
- Liga prvaka: 2016. (Jug)
- europski Superkup: 2016. (Jug)
- prvak Hrvatske: 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. (Jug)
- Hrvatski kup: 2015., 2016., 2017. i 2018. (Jug)
- Regionalna liga: 2016., 2017. i 2018. (Jug)
