SRETAN ROĐENDAN – Karlo Stipanić
Karlo Veliki
Kada danas pitate jednog od najvećih svjetskih vaterpolskih vratara, odnedavno savjetnika ministrice turizma i sporta, Josipa Pavića tko je najbolji hrvatski vratar u povijesti, bez puno razmišljanja će te čuti – Karlo Stipanić. Uostalom, spomenuti Pavić je još za igračke karijere ne jednom zvao nazvati gospodina Stipanića, poslušati pokoji savjet, mišljenje. Neovisno što su igrali u dvije različite epohe u povijesti vaterpola, neke su postavke ipak vječne, konstanta. Ono što je Pavić bio do prije koju godinu, najbolji na svijetu, to isto je predstavljao i Karlo Stipanić prije pola stoljeća. Broj 1 u svijetu vaterpola, ali ne zbog broja na kapici.
Na današnji se datum godine 1941. u Crikvenici rodio nedvojbeno jedan od najboljih hrvatskih vaterpolskih vratara u povijesti. Legenda zagrebačke Mladosti, četverostruki klupski prvak Europe s tim klubom, ali i čovjek s dva olimpijska finala. U Tokiju 1964. srebrni, da bi četiri godine kasnije ušao u prvi naraštaj Hrvata s olimpijskim zlatom u vaterpolu.
Bilo je to doba kada je Karlo Stipanić proglašen i službeno najboljim vratarom na svijetu, 1967. i 1968!
Zanimljivo da se vaterpolom počeo baviti vrlo kasno, s 18 ljeta tek kada je stigao u Zagreb. Tu se sreo s kasnije jednim od najbliskijih prijatelja Ozrena Bonačića. Upravo su njih dvojica jedan drugome dali nadimke. Stipanić je Bonačića nazvao ‘Pluton’ po nezgrapnom hodu, a Bonačić je Stipaniću nadjenuo nadimak ‘Džingo’ po Džingis-kanu, budući da Stipanić ima lagano ukošene oči. Branjenje vratiju nije bila baš prva Karlova opcija, ali trener Juraj Amšel koji je i sam bio vratar, ali pri zalazu karijere, doslovno ga je ‘potjerao’ stati između vratnica. Vizionarski potez. Mladost, a onda i reprezentacija tadašnje države dobili su spektakularnog čuvara mreže koji je bio specijalist za kaznene udarce, tada četverce. Jednom je u utakmici Mladost – Partizan obranio 5 četveraca, pa se više nitko od Beograđana nije usudio pucati. Na olimpijskom turniru u Meksiku, Mađarima je ‘skinuo’ tri četverca, a u zadnjoj utakmici protiv SSSR-a i produžetka još dva zadnja šuta.
Na tom baš turniru se prvi puta upotrijebila nova vrst vaterpolske lopte. Dotadašnju kožnatu tešku, koja bi natopljena vodom s vremenom još otežala, zamijenila je plastificirana. Brza kao metak, neugodna pri odbijanju od površine vode, tzv. ‘žabici’ ili ‘pliski’. Karlo Stipanić se godinu nakon četvrtog naslova prvaka Europe svoje Mladosti, nakon raspada te momčadi, odselio u Švicarsku. Ondje se zaposlio, ali i igrao još za momčad Lugana. Prema vlastitom kazivanju, znao bi čak zaigrati, braniti za njih još i 2001. u dobi od 60 godina! Ništa neočekivano za sve koji ga poznaju, pa i za one koji bi ga danas vidjeli. Vitak i vitalan, uvijek sjajnog raspoloženja i sjajnog pamćenja, mudrih misli. I da, nikada za sebe neće reći da je najbolji. Za Stipanića je najbolji naš vratar, pokojni Zdravko Ćiro Kovačić, član Kuće slavnih.
Karlo Veliki Stipanić ili za prijatelje Džingo, definitivno međutim jest jedan od najboljih hrvatskih vratara, vaterpolista u povijesti.
Gospodine Stipanić, sretan vam rođendan!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni:
- zlato na Olimpijskim igrama (Ciudad de Mexico, 1968.)
- srebro na Olimpijskim igrama (Tokio, 1964.)
Klupski:
- Kup prvaka Europe: 1968., 1969., 1970. i 1972. (Mladost)
- prvak države: 1968., 1969. i 1970. (Mladost)
—
FOTOGRAFIJA
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
