SRETAN ROĐENDAN – Igor Hinić
Peterostruki olimpijac
On je Barakuda s najdužim stažom u reprezentaciji. Od 1995. do 2012. Punih 17 godina, na vrhu, u top-kvaliteti jer samo takav igrač može konkurirati, igrati vaterpolo za Hrvatsku. Istina, imao je jednu manju pauzu od godinu i pol dana, odmah nakon europskog zlata u Zagrebu 2010. i olimpijskih lovorika u Londonu 2012., ali… Mnogi su možda zaboravili da je još u proljeće 2015. bio pozvan na širi popis izbornika Tucka. Nije više zaigrao, ne za Barakude, ali 17 ljeta igrati za nacionalnu momčad, 20 godina konkurirati najozbiljnije za izabranu vrstu, te u 40-toj godini biti pozvan u reprezentaciju, a radi se o jednoj od najboljih momčadi na svijetu, onda ne znamo ima li više smisla išta navoditi o kakvoj je klasi i sportašu riječ.
Igor Hinić, rođen je 4. prosinca 1975. u Rijeci u kojoj je dobio od tamošnjih sportskih novinara nadimak koji ga cijelo vrijeme prati i najbolje opisuje ‘Div s Kvarnera’. U redu, ono ‘div’ sigurno umnogome temeljeno i na tjelesnim proporcijama, činjenici da centri u vaterpolu i ne mogu biti ništa drugo do ‘gromade od ljudi’, ali u Hinićevom slučaju pojam div označava njegovu silnu sportsku veličinu, karizmu, uspješnost, te utjecaj koji je imao na ljude oko sebe. Od suigrača pa nadalje.
Igor Hinić je nastupao na čak 5 olimpijskih igara što u svijetu momčadskih loptačkih sportova odnosno igara nije baš česta pojava. Na prvima i zadnjima je osvajao medalje, igrao finala – Atlanta ’96. srebro i London ’12. zlato. Na onima između (Sydney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.) nije iskovao kolajnu, ali je odigrao svoju rolu koja nikada, ali baš nikada nije bila tek ‘prosječna’ ili ‘zadovoljavajuća’. On je doista baš uvijek bio… izvrstan. Izvan bazena inače miran, tih, i da nije dvometraš na bi ga se dalo za zamijetiti, ali u vodi… Kolos! Takva mu je bila i igra, kolosalna. Na dva metra je trpio udarce, povlačenja, grebanja i čupanja, ali uzvraćao nije. Osim po suparničkom golu. Na Igrama u Ateni 2004., odmah na startu turnira puknuo mu je bubnjić. Liječnička je bila preporuka da zaboravi na ostatak turnira, on nije želio ni čuti. Tandem Hinić – Smodlaka kojeg smo najduže imali na dva metra bilo je apsolutno savršenstvo, temeljna poluga naše nadmoći i najbolji duo sidraša na svijetu. Najbolji su bili dobrih 10-ak godina.
Skoro pa pred kraj reprezentativne karijere, nakon tolikih silnih razočarenja i podbačaja, već je mislio prepustiti mjesto nekom drugom, kada ga je Ratko Rudić kao izbornik nakon neuspjeha na EP u Beogradu 2006. pozvao pod stijega (ne samo njega). Ostalo je povijest. Počela je zlatna era. Melbourne 2007, pa Zagreb 2010. za koji je mislio da je kraj što se reprezentacije tiče. Ispalo je da je bio samo privremeni predah, jer nakon još jednog posrnuća na kontinentalnoj smotri, u kasnu zimu 2012. Rudić je opet ‘zavrtio’ Hinin broj.
A London? Hinić je odigrao na desetke velikih utakmica, za Primorje, Bresciu, Mladost, ali ona dva olimpijska tjedna uz Temzu, u londonsko ljeto ’12. svrstavamo u najbolja dva tjedna u igračkoj karijeri Igora Hinića. Disertacija dostojna olimpijskog zlata.
Od 2017. je ponovo na svojoj Kantridi, trener je Primorja EB, uči možda buduće ‘divove’, ali sigurno odlične sportaše. Ako im je on učitelj, ukoliko im je Igor trener, postat će baš to – odlični sportaši.
Danas, na svoj rođendan nemojte misliti da će tulumariti. Ne, on je baš i danas, na radnom mjestu, vodi svoju momčad u jednom zagrebačkom bazenu u prvenstvenu utakmicu… Div s Kvarnera.
Hina, sretan vam rođendan!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni:
- zlato na Olimpijskim igrama (London, 2012.)
- srebro na Olimpijskim igrama (Atlanta, 1996.)
- zlato na Svjetskom prvenstvu (Melbourne, 2007.)
- bronca na Svjetskom prvenstvu (Rim, 2009.)
- zlato na Europskom prvenstvu (Zagreb, 2010.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Firenca, 1999.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Kranj, 2003.)
- zlato u Svjetskoj ligi (Almati, 2012.)
- srebro u Svjetskoj ligi (Podgorica, 2009.)
- srebro na FINA kupu (Oradea, 2010.)
- srebro na Mediteranskim igrama (Bari, 1997.)
Klupski:
- Kup LEN: 2002., 2003. i 2005. (Brescia)
- prvak Italije: 2003. (Brescia)
- Hrvatski kup: 1995. (Primorje)
- prvak Turske: 2016. (Enka Istanbul)
FOTOGRAFIJA:
– Autor: REUTERS
– “Zlatno desetljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2018.)
