SRETAN ROĐENDAN – Boško Lozica
Trostruka Žuta kapica
Jedan od sigurno svestranijih sportaša u hrvatskoj povijesti. Tako bi se također dalo za opisati u jednoj rečenici Korčulanina Boška Lozicu. U školskim danima, stvarno kao klinjo, ‘držao’ je rekord u bacanju kugle. Oduvijek je bio fasciniran košarkom, ponešto je i igrao, a dan-danas veli kako bi na TV između košarke i vaterpola izabrao… košarku! Bio je vrlo blizak stolnom tenisu, pa je tako neko vrijeme bio i dopredsjednik GSTK Zagreb. No, i u još je jednom Zagrebu bio neko vrijeme član uprave, dopredsjednik. Riječ je o Rukometnom klubu Zagreb. Bio je i članom Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora…
Sve navedeno je činjenično točno, ali neovisno ljubavi prema košarci ili fascinaciji stolnim tenisom, na spomen Boška Lozice ipak je prva, pa i jedina sportska asocijacija – vaterpolo. To je sport u kojem je ostavio najveći, najdublji trag, sjajne uspjehe.
Boško Lozica se rodio na današnji datum, 28. studenoga 1952. u Korčuli. Dakako, kao manje-više svakom korčulanskom djetetu, prvo pravo sportsko odredište bio mu je KPK. Opet, ne samo vaterpolo, već plivanje, pa s njim onda i igra u vodi s loptom. Naosvajao se i podosta plivačkih kolajni, no prve velike stigle su u vaterpolu.
Godine 1978. (sezona 1978./79.) KPK je osvojio KPK ili tadašnji Kup pobjednika kupova. Korčula je do danas ostala najmanje mjesto, najmanji grad u Europi koji ima pobjednika nekog europskog kupa u loptačkim, momčadskim sportovima. Već dvije godine kasnije, nakon podosta turbulentnog transfera u Jug (prelaska koji je nastojala osporiti C. zvezda), stigla je i druga kontinentalna ‘kanta’. Ona najveća, naslov prvaka Europe. Prvi Jugov naslov najboljih u Europi ostvaren je s Lozicom u sastavu. U četiri godine koliko će igrati pod kapicom Juga, Boško je s dubrovačkim klubom osvojio četiri naslova državnog prvaka i 2 nacionalna kupa, uz već spomenuti naslov najboljeg na kontinentu. Boško Lozica je bio pakleni igrač, strijelac, asistent, jedini trostruki uzastopni osvajač “Žute kapice SN” (1977. – 1979.).
Dakako, nikako ne valja smetnuti, pače u prvi plan staviti ipak najznačajniji doseg. Olimpijsko srebro u Moskvi 1980.
Boško Lozica je inače dešnjak koji se znao itekako dobro služiti i lijevom rukom. Sa 195 cm sjajni sidraš, a opet plovan i brz. Odlikovao ga je brz šut, bez zadrške, iz prve.
U drugoj polovici ’80-tih igrao je u Njemačkoj (godinu dana), te Italiji u kojoj je 1990. i okončao igračku karijeru. No, valja pripomenuti da su mu posljednje igračke godine bile ujedno i prve trenerske jer je bio igrač-trener još od 1986. u Romi, odnosno godinu dana kasnije u Genovi. Početkom ’90-tih nastavio je samo trenersku karijeru i to prvo u Italiji, da bi se 1992. vratio u Hrvatsku i to u Zagreb. Ondje je sljedeće dvije godine vodio Mladost s kojima je osvojio ukupno tri trofeja.
Neko je vrijeme, do umirovljenja bio neslužbeno prvi čovjek sporta u Zagrebu kao zamjenik pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, s jasno zaduženjima za sportsku djelatnost. Aktivan neko vrijeme i u ženskom vaterpolu, oformio i jedan vaterpolski klub, donedavno bio član Upravnog odbora Hrvatskog vaterpolskog saveza, da bi posljednjih godina bio članom uprave odnosno Predsjedništva Mladosti.
Boško, sretan vam rođendan!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni:
- srebro na Olimpijskim igrama (Moskva, 1980.)
- bronca na Svjetskom prvenstvu (Beograd, 1973.)
- bronca na Svjetskom prvenstvu (Zap. Berlin, 1978.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Jönköping, 1977.)
- bronca na Europskom prvenstvu (Beč, 1974.)
Klupski – igrački:
- Kup prvaka Europe: 1980. (Jug)
- Kup pobjednika kupova: KPK (1978.)
- državni prvak: 1980., 1981., 1982. i 1983. (Jug)
- nacionalni kup: 1981. i 1983. (Jug)
Klupski – trenerski:
- prvak Hrvatske: 1992. i 1993. (Mladost)
- Hrvatski kup: 1992. (Mladost)
FOTOGRAFIJA
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
