SRETAN ROĐENDAN – Aljoša Kunac
Zlatni splitski branič
Sjećate li se priče od prije samo pet dana? Priče o dvojici splitskih vaterpolista, reprezentativaca i osvajača medalja za Hrvatsku, Ivanu Milakoviću i Ivi Brzici, a koji su se rodili istog dana, u istom gradu, u istom rodilištu. Te iste godine, samo pet dana kasnije, na istom se mjesto rodio i još jedan blistavi vaterpolist. Štoviše, ispostavit će se kasnije i svjetski prvak. Tog, 18. kolovoza 1980. u Splitu se rodio Aljoša Kunac.
Obećavajuće dobri, kada je o sportu riječ… leđaš! Da, leđne plivačke discipline u najranijoj su mladosti bile njegova specijalnost, imao je dobra vremena, ali… Očito je ipak Aljoši nešto nedostajalo. Bila je to, lopta! Na sreću vaterpola, Kunac se okrenuo i našao u našem sportu, te odmah krenuo s uspjesima. U premijernom izdanju Prvenstva Hrvatske u uzrastu mlađih kadeta, od kako je samostalnosti, Kunac je pod kapicom matičnog POŠK-a osvojio naslov prvaka i time samo navijestio što slijedi. Godine 1998. osvojio je kao jedan od najmlađih igrača u seniorskom sastavu POŠK-a, naslov prvaka države i tako dokinuo dotadašnju nadmoć Mladosti. Samo godinu dana kasnije je i klupski prvak Europe, pa ljeto poslije i pobjednik nacionalnog kupa.
Blistavi branič je takvim izdanjima jasno uvršten i u hrvatsku reprezentaciju za koju je debitirao 1999. iako se nije u momčadi ustalio sve do dolaska Rudića za izbornika. U međuvremenu je bio članom talijanskih prvoligaša Rome, Catanije, Nervija, a okušao se i u vaterpolskoj egzotici Saudijskoj Arabiji. Odlično obrambeno postavljanje, predosjećaj, ‘čitanje igre’, brzina i snaga, neke su od njegovih odlika bez kojih je teško i zamislili pohod na svjetsko zlato u Australiji 2007. Uspjeh koji je trasirao pobjednički put Barakuda do današnjih dana. Kunac je još godinu dana nakon Melbournea igrao za Hrvatsku, nastupao na Olimpijskim igrama u Pekingu ’08.
No, to ne znači da su ga trofeji zaobilazili. Dapače, s kotorskim Catarom je osvojio tadašnji Kup LEN (današnji Eurokup) 2010., a samo koji mjesec kasnije i Mađarski kup. Kod sjevernih je susjeda proveo 6 godina (Ferencvaros, Szeged, Eger), te je tada po vlastitom kazivanju igrao svoj najbolji vaterpolo. Pred kraj karijere vratio se doma, u POŠK, pa potom u Jadran. Nakon zadnje utakmice sezone 2018./19. Kuncu su na poljudskom bazenu upriličili čak i manji oproštaj uz prigodnu plaketu jer Aljoša je u kasno proljeće 2019. odlučio da je kraj. Tako je barem mislio.
Iznenadno, pristigao je tog ljeta poziv iz Zagreba, iz Mladosti, a kako je to, kako reče jednom Aljoša “klub koji se ne odbija”, odlučio je karijeru produljiti za još godinu dana. Sjajan potez jer će u toj zadnjoj sezoni sa Zagrepčanima osvojiti Hrvatski kup i Regionalnu ligu. Oproštaj sa stilom. Još i koju godinu prije kraja, odlučio je da će ostati u vaterpolu, uz bazen. Kunac gradi trenersku karijeru, dakako za početak s mlađim uzrastima Jadrana, a ovih baš dana i u stožeru ženske kadetske reprezentacije koja se priprema u Korčuli. Velik igrač, sjajan branič, neizostavni dio melburnških zlatnika ili generacije s kojom je ‘sve počelo’, kada govorimo o svjetskoj klasi Barakuda.
Aljoša, sretan ti rođendan.
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni
– zlato na Svjetskom prvenstvu: Melbourne, 2007.
Klupski
– prvak Hrvatske: 1998. (POŠK)
– Hrvatski kup: 2000. (POŠK) i 2019. (Mladost)
– Liga prvaka: 1999. (POŠK)
– Kup LEN: 2010. (Cattaro)
– Regionalna liga: 2020. (Mladost)
– Mađarski kup: 2010. (Szeged)
– prvak Saudijske Arabije: 2004. (Al Ittihad)
FOTOGRAFIJE
“Stoljeće hrvatskog vaterpola”, monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)Najnovije vijesti
