hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Olimpijsko odbrojavanje / 3. lipnja 2021.

OLIMPIJSKO ODBROJAVANJE (VII)

S ovim tjednom privodimo kraju ’70-te godine prošlog stoljeća. Oni koji su mlađi dakako da ne znaju, a oni stariji su možda zaboravili, no te su godine bile poprilično depresivne. Kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. U nas je grubo slomljen jedan slobodarski pokret koji možda nije težio baš samostalnošću, ali jest ‘čistim računima’. Svijet je bio u gospodarskoj depresiji nakon naftne krize, umjetno izazvane, no bilo je to i desetljeće u kojem je s jedne strane završio rat u Vijetnamu, ali i počeo rat u Afganistanu. Onaj prvi afganistanski, sovjetskim upadom u tu državu 1979. Iste je godine u Iranu svrgnut šah, a stigao ajatolah. U tom se desetljeću nastavila utrka u nuklearnom naoružanju SAD i SSSR-a, zaredale su otmice putničkih zrakoplova, počeo je rat u Libanonu koji će trajati 15 godina, umro je Elvis Presley (makar neki i danas sumnjaju u to), moderne su bile tzv. trapez-hlače, a vjerojatno najpopularniji glazbeni sastav na svijetu dolazio je iz Švedske, ABBA.

Što se vaterpola tiče, ’70-te su bile značajne jer je 1973. organizirano prvo Svjetsko prvenstvo u vodenim sportovima (Beograd), čiji je direktor bio naš Šibenčanin, Ante Lambaša. Dvije godine ranije, vaterpolo se u Hrvatskoj odvojio od plivanja, te je tako u svibnju 1971. nastao tadašnji Vaterpolski savez Hrvatske. Na olimpijskoj razini, ’70-te nisu bile baš tako uspješne.

MONTREAL 1976.

Prve Igre s današnjim kapicama

Olimpijske igre u prelijepom kanadskom gradu Montrealu bile su organizacijski, ali primarno financijski apsolutni fijasko. Prouzročile su toliki gubitak da je grad Montreal bio na rubu stečaja, sljedećih 10 godina nisu željeli organizirati niti jedno sportsko natjecanje. Pokazat će se da su to bile i posljednje izrazito neprofitabilne Igre. Ujedno, te su se Igre suočile s još jednim velikim problemom koji će opterećivati svijet olimpizma još neko vrijeme – bojkot iz političkih razloga. Čak 29 država, uglavnom afričkih bojkotiralo je Montreal ’76. zbog rasizma u Južnoj Africi.

Bilo je i bizarnosti poput toga da je jedne večeri olujno nevrijeme ugasilo olimpijski plamen koji je onda, brže-bolje upalio jedan volonter… upaljačem za cigarete! To je malo kasnije ‘ispravljeno’, tobože nekim ‘pravim’ plamenom, iako je prava istina samo jedna – oluja je Kanađanima ugasila plamen! Od istinskih dostignuća, bile su to Igre gimnastičarke Nadie Comaneci koja je osvojila prvu ocjenu 10 u povijesti ovog sporta, pa Kubanca Alberta Juantorene, zlatnog na 400 i 800 metara, a u Montrealu je baš olimpijsko zlato u mačevanju osvojio današnji predsjednik MOO-a, Thomas Bach.

– Upravo je u Montrealu vaterpolo doživio značajnu novost jer su se na tom turniru prvi put pojavila kapice današnjeg izgleda, s plastičnom zaštitom za uši.

– Najstariji igrač cijelog turnira bio je naš, Ozren Bonačić koji je na zadnjoj utakmici koju je odigrao na tim OI imao 34 godina i 195 dana.

– Reprezentacija tadašnje države je zauzela 5. mjesto, a u momčadi su od Hrvata igrali – Ozren Bonačić, Duško Antunović, Siniša Belamarić, Zoran Kačić, Đuro Savinović, Uroš Marović, Boško Lozica i Zoran Polić. Od ostalih, bili su tu još i Predrag Manojlović, Dejan Dabović i Mišo Marković.

– Na turniru je nastupalo 12 momčadi podijeljenih u 3 skupine.

– Tadašnja Jugoslavija je u skupini igrala 4:4 Kubom (Bonačić je izjednačio 15 sekundi prije kraja), pobijedila Iran 15:0, te remizirala s Italijom 6:6. U drugom dijelu nadmetanja od 1. do 6. mjesta ukupno, novi remi, sada s Rumunjskom 5:5, pa poraz od Italije 5:4, zatim i četvrti remi, protiv Zapadne Njemačke 4:4, poraz od Nizozemske 5:3 i nevjerojatni, čak peti remi, protiv Mađarske 5:5.

– Jedan je drugi Hrvat briljirao na tim Igrama, ali na klupi Nizozemske. Nedavno preminuli Ivo Trumbić kao izbornik Nizozemaca, odveo je Oranje do brončane medalje, njihovog posljednjeg muškog olimpijskog odličja u vaterpolu.

– Olimpijski su pobjednici postali Mađari sa sjajnom generacijom igrama poput Faraga, Csapoa, Gerendasa, I. Szivosa mlađeg itd. Šesto olimpijsko zlato Mađara. Srebro je pripalo Talijanima, a bronca spomenutoj Nizozemskoj.

MOSKVA 1980.

Rusko srebro

Prve u istočnoj Europi i prve u nekoj komunističkoj državi, moskovske Igre nisu mogle proći bez političkog trvenja u pozadini. Zbog sovjetskog napada na Afganistan u prosincu 1979., cijela niska zapadnih država se uopće nije pojavila u Moskvi 1980. Čak 66 država je bojkotiralo OI, te su one po broju država bile najmanje nakon Melbournea 1956. Od onih država koje su poslale sportaše, njih još 15 je pristalo nastupati, ali pod olimpijskim stijegom. Tako su nastupali recimo sportaši iz Novog Zelanda, Španjolske, Portugala, Italije, Nizozemske, Australije… Te su Igre bile u biti krnje, a u kolikoj mjeri dostatno će reći podatak da su od ukupno 203 zlatne medalje, čak 127 osvojile Sovjetski Savez i ondašnja Istočna Njemačka. Neki su sportovi zbog bojkota bili gotovo smiješno nekvalitetni, pa je Bugarska bila srebrna u košarci.

– U vaterpolu su Mađari osvojili broncu i time su nastavili nevjerojatan neprekinuti niz osvajanja medalje još pod 1926!

– Državnu je zastavu na svečanosti zatvaranja OI u Moskvi nosio Ratko Rudić koji je bio kapetanom reprezentacije i kojem su to bile posljednje Igre. Jasno, posljednje kao igraču.

– Reprezentacija tadašnje države u Moskvi je osvojila srebrnu medalju, prekinuvši ‘sušu’ koja je trajala još od zlata u Meksiku ’68. Za tu su momčad od Hrvata igrali Ratko Rudić, Damir Polić, Luko Vezilić, Zoran Roje, Milivoj Bebić, Boško Lozica, Slobodan Trifunović, Zoran Mustur, a ondje su bili još i Milorad Krivokapić, Zoran Gopčević i Predrag Manojlović.

– U skupini je reprezentacija počela opet remijem, s tada vrlo jakom Kubom, 6:6 (Rudić 2 gola). Potom je pala Bugarska 9:2, pa Australija istim rezultatom (Rudić 3 gola), da bi u novoj skupini za poredak na vrhu slijedio opet remi s Kubom, 7:7, ali zatim slijede tri važne pobjede, nad Mađarskom 8:7, protiv Nizozemske 5:4, te Španjolske 7:6, da bi od SSSR izgubili 8:7 (Rudić 3 gola). Na koncu je s ukupno 7 bodova Jugoslavija bila srebrna, Mađari su imali bod manje, dostatno za broncu dok je olimpijsko zlato ostalo u Moskvi za SSSR s 10 bodova ili jedinu momčad koja je imala stopostotan učinak.   

FOTOGRAFIJA

“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – Monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)