NAŠI ČLANOVI – VK Solaris, Šibenik
Sunce iznad Crnice
Jedan od najstarijih hrvatskih gradova. Krešimirov grad kako mu Hrvati tepaju budući da se prvi pisani spomen Šibenika veže uz doba vladavine kralja Petra Krešimira IV. No, to je i grad prvog hrvatskog sveca, Nikole Tavelića. Zavičaj izumitelja i znanstvenika Fausta Vrančića. Grad kojeg resi veličanstvena i u svjetskim razmjerima čuvena katedrala sv. Jakova. Grad pjesnika i pjevača, grad umjetnika, od Miše Kovača preko Vice Vukova do Arsena Dedića, Maksima Mrvice i Gorana Višnjića, ali i grad Mozzarta. Onog košarkaškog, Dražena Petrovića. U biti, kada je sport u pitanju, Šibenik je grad briljantne košarke, dugačke i sjajne veslačke tradicije, odličnih nogometaša, ali i… i neizostavno, vaterpola!
Nemoguće je uopće zamisliti hrvatski vaterpolo, njegovu uspješnost, bez Šibenika odnosno njegovih vaterpolista i trenera, tamošnjeg kluba. Značaj tim veći što Solaris, što je najčešće i najprepoznatljivije ime tog kluba, u svojoj dosad 67-godišnjoj povijesti nije osvojio neki veliki seniorski trofej, prvenstvo ili kup. Pa ipak, unatoč tomu Solaris i vaterpolski Šibenik iznjedrio je plejadu odličnika ovog sporta (Belamarić, Rosić, Bukić, Vrbičić, Perčinić… za nabrojati tek neke) koji su uz velika trenerska imena poput Ante Mile Nakića, Danka Jerkovića, nažalost pokojnog Grgu Renju, Ivicu Tucka pozicionirali Šibenik i Solaris velikim slovima u almanah hrvatskog vaterpola.
Priča o vaterpolu u Šibeniku seže istina i puno duže od samog postojanja kluba. Gotovo prije stoljeća, 6. kolovoza 1924. odigrana je u Šibeniku prva vaterpolska utakmica. Štoviše, dvije utakmice. S jedne strane priučeni vaterpolisti, u biti plivači iz kluba “Krka” iz Šibenika, a s druge strane mornari britanskog ratnog broda HMS Stuart koji se bio tih dana usidrio u šibenskoj luci. Englezi su se malo pravili važni, pa dobili oba susreta 6:0 i 3:0. To se više nikada neće ponoviti.
No, pravi ili organizirani vaterpolo u Šibeniku se počeo igrati tek nakon utemeljenja kluba, 1953. Prvo ime kluba je bilo Mornar, da bi ubrzo i imenom bio daleko više ‘oslonjen’ na grad iz kojeg dolazi i kojeg predstavlja, “Šibenik”, “Solaris”, “Šibenik NCP”, te danas iznova i nekako najprepoznatljivije ime, “Solaris”. Ono pak vuče korijene iz 1971. kada je hotelsko poduzeće Solaris postalo klupski sponzor, te omogućilo igranje u natkrivenom, tzv. zimskom bazenu. U značajno poboljšanim uvjetima, nije ni čudo da je 1976. Solaris ušao i u vrlo jaku Prvu ligu tadašnje države. Igračku okosnicu kluba su kroz cijelu povijest činili domaći igrači. Oni su pak bili izdanci šibenske škole vaterpola koju su činili Dubrovčanin Antun Baica, Splićanin Toni Petrić, ali i Šibenčani Ante Mile Nakić, Bojan Krvavica, Danko Jerković.
Toni Petrić je prije 20-ak godina izjavio vrlo zanimljive rečenice…
– “Šibenska djeca su beskrajno darovita za gotovo sve sportove, možda najdarovitija koju sam vidio. Treba ih samo upregnuti u stručni rad i rezultati će brzo doći na vidjelo”.
Jedan od prvih velikih igrača iz takve Solarisove škole bio je Siniša Belamarić. Svestran sportaš – košarkaš, rukometaš i plivač, ali perfektan u vaterpolu za koji se i opredijelio. Daleko najveće šibensko vaterpolsko ime je dvostruki olimpijski pobjednik i svjetski prvak Perica Bukić, ali iz šibenskog bazena su nastavili dolaziti i velikani poput nažalost već gotovo dvije godine pokojnog Renata Vrbičića, pa sjajnog vratara Dalibora Perčinića, zatim Edija Brkića, Andrije Komadine, današnjeg hrvatskog izbornika Ivice Tucka, Denisa Šupe, Antonija Petkovića…
Osamdesete godine prošlog stoljeća su možda i najplodnije sportske godine Grada Šibenika. U isto su vrijeme, u jednom malenom gradu živjele, igrale i rasle tri sportske veličine – Dražen Petrović, Danira Nakić, Perica Bukić. Vaterpolo odnosno Solaris je bilježio s današnjeg stajališta nestvarnu gledanost. Na otvorenom bazenu na Crnici se znalo natiskati i do 3.000 gledatelja!
Kada se danas nekoga priupita o najvećem trenutku šibenskog vaterpola, mnogi će u prvi plan staviti 2007. i finale tadašnjeg Kupa LEN protiv ruskog Sinteza iz Kazanja. Oni malo duljeg sjećanja i 1999. u europsku utakmicu protiv Szegeda…
– Ja bi se ipak opredijelio za nešto treće, a za mene prvo. Godina 1984. kada je Solaris bio drugi u prvenstvu tadašnje države – veli današnji izvršni dopredsjednik Solarisa, ujedno i član Upravnog odbora HVS-a, Tomislav Ninić.
– Mi govorimo ipak o jednoj jakoj tada ligi, cijeloj, dugačkoj natjecateljskoj sezoni na kraju koje smo mi bili ispred klubova kao što su Mladost, Jug, splitski Jadran, Jadran iz Herceg Novog. Sa sportskog stajališta to je najvrednije postignuće kluba.
Doista, te godine Solarisu nije bilo ravnog, osim… beogradskog Partizana. Oni su te godine bili prvaci države, iako nikada nećemo znati bi li tako bilo da beogradski ured Vaterpolskog saveza Jugoslavije nije onemogućio pristupanje vrlo kvalitetnog vratara Zorana Bajića (današnjeg trenera Mladosti) šibenskom klubu. Tu je momčad tada vodio Grgo Renje, a uz mladog Bukića igrali su i Denis Šupe, Ivica Ševerdija, Sandro Santini…
U samostalnoj državi Šibenik se našao na prvoj crti bojišta i na dometu agresorskog topništva. To nisu bili dani, uvjeti za ikakav sport, pa je tako trpio i Solaris. Nakon rata stisnuli su ‘Sunčane’ i drugi problemi, od novčanih do onih vezanih uz bazen koji je vapio za obnovom. Tek u jesen 2006. Šibenik dobiva sadašnji, funkcionalni i suvremeni natkriveni bazen, a tri godine kasnije i obnovljeno otvoreno plivalište, jednako tako na Crnici.
– Mi danas imamo 100 igrača plus dakako seniorski pogon. Imamo sve dobne uzraste, 7 profesionalno zaposlenih ljudi u klubu, u što računam i trenera, plus još trojicu honorarnih trenera. Imali smo u jednom trenutku vakuum mladih igrača, iako i opet kada su juniori u pitanju, uvijek se možemo boriti za prva tri mjesta u državi. Solarisov je cilj bio i prije, ali tako je i sada, s našim igračima tvoriti jednog stabilnog prvoligaša – napominje izvršni dopredsjednik Tomislav Ninić.
Solaris se u konačnici i nalazi na tom putu. U studenome prošle godine igrali su na Final Fouru Hrvatskog kupa u Splitu, ove su sezone izborili natjecanje u rangu više Regionalne lige. Sunce se promalja iznad Crnice…
KLUPSKI KARTON
– utemeljen: 1953.
– adresa: Prilaz tvornici 39, 22 000 Šibenik
– predsjednik kluba: Slaven Bogut
– poznati igrači: Siniša Belamarić, Ratko Karković, Vinko Rosić, Ante Matošić, Pero Jakaš, Vjekoslav Duhović, Dejan Dabović, Vitomir Juraga, Grgo Renje, Reiz Đurđević, Dragan Lončar, Robert Pavić, Sandro Santini, Denis Šupe, Ivica Ševerdija, Perica Bukić, Renato Vrbičić, Ivica Tucak, Edi Brkić, Dalibor Perčinić, Andrija Komadina, Antonio Petković
– poznati treneri: Toni Petrić, Mile Ante Nakić, Danko Jerković, Egon Kiss, Aleksandar Seifert, Grgo Renje, Dragan Matutinović, Milivoj Bebić, Veselin Đuho, Neven Kovačević, Ivica Tucak, Renato Vrbičić, Joško Kreković
Fotografije:
“Zlatno stoljeće hrvatskog
vaterpola” – monografija HVS-a, 2010.
