Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Vaterpolske crtice / 1. rujna 2020.

VATERPOLSKE CRTICE (X)

VATERPOLSKE CRTICE (X)

Malo više od mjesec dana (29. lipnja) proteklo je od zadnje ‘epizode serijala’ Vaterpolske crtice. Uslijedila su natjecateljska uzbuđenja u našim klupskim nadmetanjima kojima smo logično dali primat. Međutim, ne znači niti da smo zaboravili, niti ‘ispucali’ sve sitne pikanterije iz našeg sporta. Pa tako i poneke iz povijesti vaterpola.

Neki su detalji više, neki manje znani, ali računamo da su najširoj javnosti posve nepoznati. Ovo jest mrežna stranica za vaterpolske zaljubljenike, ali i za promociju vaterpola, pa baš stoga i pokušavamo ponešto novog donijeti, te moguće nekog novog pojedinca/pojedinku zainteresirati više za naš sport.

Cijeli set povijesnih podataka prikupio je poznati grčki promotor vaterpola, trener i zaljubljenik u ovu igru Yiannis Giannouris.

– 12. svibnja 1870. – Londonsko plivačko udruženje tiskalo je prva pravila vaterpolske igre. Sport tada nije nazvan vaterpolo već ‘nogomet u vodi’

– 1877. – prve utakmice engleskih klubova po tadašnjim, vrlo grubim pravilima

– 1879. – postavljeni prvi golovi u bazen; vaterpolo se igra i u Australiji

– 1885. – Engleski plivački savez prepoznao je novi sport i odredio cijeli niz pravila igre

– 1886. – održano 1. Prvenstvo Škotske u vodenom nogometu; vaterpolo došao do Kanade

– 1888. – održano 1. Prvenstvo Engleske, prvak je klub Burton on Trent

– 1888. – Englez John Robinson doveo vaterpolo u SAD

– 1889. – utemeljena Londonska vaterpolska liga, osnivač Archibald Sinclair

– 1894. – vaterpolo se pojavio u tadašnjoj Austro-ugarskoj

– 1896. – vaterpolo je bio predviđen već na prvim modernim OI u Ateni, za što postoje i pisani dokazi, raspored programa natjecanja

– 1900. – službeni debi vaterpola na OI u Parizu, baš kao i nogomet; dva najstarija olimpijska momčadska loptačka sporta

– 1914. – vaterpolisti Ferencvarosa na turneji po Velikoj Britaniji, što je prvi pokazatelj rastuće popularnosti vaterpola u Mađarskoj

– 1920. – na Olimpijskim igrama u Antwerpenu kao pokazni sport se pojavio ženski vaterpolo

– 1926. – održano 1. Europsko prvenstvo u vaterpolu, u Budimpešti

– 1942. – dopušteno pucanje na gol izravno nakon slobodnog udarca (pravilo napušteno 1949.)

– 1951. – doneseno pravilo da u trenutku prekršaja, sučevog zvižduka, svi igrači moraju odmah stati na mjestu na kojem su bili

– 1951. – inaugurirana Prvenstva Azije, obiju Amerika u vaterpolu, Mediteranske igre

– 1960. – uvedeno trajanje utakmice 4 četvrtine po 5 minuta, svaka momčad ima 7 igrača plus još 4 na klupi

– 1967. – uvedeno pravilo “3 osobne pogreške – četverac”; u finalu OI u Ciudad de Mexicu – –  1968. (Jugoslavija – SSSR 13:11) od 24 gola čak 23 su postignuta iz kaznenog udarca

– 1970. – kazna za isključenje traje 1 minutu, a vrijeme napada 45 sekundi

– 1977. – uveden i drugi sudac na vaterpolskoj utakmici; vrijeme napada skraćeno na 30 sekundi, a vrijeme za kaznu isključenog igrača na 45 sekundi

 ’80-te – trajanje utakmice produženo na 4 četvrtine po 7 minuta; svaka momčad ima ukupno 13 igrača

– 1991. – vrijeme isključenog igrača smanjeno na 20 sekundi

– 2000. – ženski vaterpolo uveden u olimpijski program na Igrama u Sydneyu

– 2000-te – trajanje utakmice produženo na 4 četvrtine po 8 minuta

– 2018. – smanjenje broja igrača na 12 po utakmici za OI u Tokiju