SRETAN ROĐENDAN – Tomislav Paškvalin
Jedini Zagrepčanin s dva olimpijska zlata
Dugačak je popis zagrebačkih sportskih odličnika, vrsnih vaterpolista, nogometaša, košarkaša, rukometaša, odbojkaša, stolnotenisača, atletičara, gimnastičara, skijaša… ali samo jedan muškarac, samo jedan sportaš iz hrvatske metropole se može pohvaliti da ima dva zlata s najvećeg sportskog natjecanja. Samo je jedan purger dvostruki olimpijski pobjednik. Onaj koji se rodio 29. kolovoza 1961. u Zagrebu.
Tomislav Paškvalin, ‘dečko iz centra’, dijete ZG asfalta. Iako, vaterpolo je upoznao dakako na moru, na Murteru odakle mu je otac rodom. Ondje je ljetovao, pa je dosta logično da je i prvu utakmicu odigrao za tamošnji VK Brodograditelj. Okušao se doduše i u drugim sportovima (nogomet, rukomet, košarka…), ali sve je to bilo samo dječačko ‘ispipavanje’ sebe u sportu. Njegov je odabir bio vaterpolo. S 18 je debitirao u prvoj momčadi Mladosti. Bilo je to 1979. i ni izdaleka baš idilično vrijeme za taj klub. Prvenstveno infrastrukturno. Od 1983. i bez bazena u svojem gradu jer se tada gradio bazen uz Savu, pa su Žapci ‘domaće’ utakmice igrali u Ljubljani. Neovisno što je to ujedno i doba kada Mladost još nema momčad vrhunske kvalitete, ne u mjeri da bi mogla konkurirati u borbi za trofeje, mladi centar Žabaca se i u takvim uvjetima silovito nametnuo izborniku Ratku Rudiću. Osamdesete godine prošlog stoljeća su i njegove igrački najbolje godine. U četiri je ljeta bio svjetski prvak i dvostruki olimpijski pobjednik. Neizostavan na 2 metra reprezentacije tadašnje države za koju je odigrao ukupno 279 utakmica, ali… Nisu to bile sve za izabranu vrstu.
Osamostaljenjem domovine Hrvatske, pred kraj će karijere, Paškva u još 45 susreta navlačiti hrvatsku kapicu. Ne samo to, već i sudjelovati u osvajanju prve medalje hrvatske seniorske vaterpolske vrste, srebra na Mediteranskim igrama u Francuskoj.
Zanimljivo, baš u državi u kojoj je osvojio i jedina dva klupska trofeja s tada moćnim Olympicom iz Nice. Naime, Paškvalin je iz Mladosti otišao u 1988. (Pro Recco) u sam osvit rađanja nove, velike trofejne generacije Žabaca koji će već godinu kasnije osvojiti naslov prvaka Europe. Prije francuske epizode, Paškvalin će vrlo dubok trag ostaviti u Italiji gdje je igrao po dvije godine u dva kluba koji su danas dva ondje najjača sastava, iako su i tada bili velike ‘squadre’ – Pro Recco i Brescia. Štoviše, Brescii će se vratiti na još dvije godine nakon Azurne obale. Upravo je Paškvalin jedan od onih koji su otvorili vrata tog kluba mnogim Hrvatima koji su kasnije ondje igrali (Hinić, Barač…).
Tomislav Paškvalin je međutim karijeru pošto-poto želio završiti u Zagrebu. Imao je poziv Juga, ne i Mladosti, pa je on odabrao Medveščak. Nakon Medvjeda i izlaska iz bazena, diplomirani pravnik Paškvalin jedno je desetljeće bio direktor Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica u Gorskom kotaru, ali vaterpolu nije okrenuo leđa.
Bio je i u Upravnom odboru Hrvatskog vaterpolskog saveza. i predsjednik VK Medveščak i član Uprave HAVK Mladost. Jedno je vrijeme i pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, zadužen za sport dakako. Danas radi u jednoj osiguravateljskoj tvrtki, ali vaterpolo ne propušta. Svaka imalo značajnija utakmica, klupska ili reprezentativna, uz bazen je uvijek – zlatni centar iz zagrebačkog centra!
Paškva, sretan rođendan!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni:
– zlato na Olimpijskim igrama: Los Angeles (1984.)
– zlato na Olimpijskim igrama: Seoul (1988.)
– zlato na Svjetskom prvenstvu: Madrid (1986.)
– srebro na Europskom prvenstvu: Sofija (1985.)
– srebro na Europskom prvenstvu: Strasbourg (1987.)
– zlato na FINA kupu: Solun (1987.)
– zlato na Mediteranskim igrama: Casablanca (1983.)
– srebro na Mediteranskim igrama: Cannet (1993.)
– srebro na Univerzijadi: Kobe (1985.)
– bronca na Univerzijadi: Zagreb (1987.)
Klupski:
– Prvak Francuske: 1993. (Olympic Nica)
– Francuski kup: 1994. (Olympic Nica)
