SRETAN ROĐENDAN – Ronald Lopatny
Zlatni fakin iz bazena
Pojam ‘fakin’ nije nepoznanica u francuskom i talijanskom jeziku, baš kao ni u hrvatskom, ali ima oprječna značenja. Sasvim su različita u nekim dalmatinskim gradovima od pojma ‘fakin’ u hrvatskoj metropoli, Zagrebu. U gradu podno Medvednice, pojam ‘fakin’ u pravilu ima pozitivno značenje, a karakterizira mladića slobodnog, pa i neobuzdanog duha, uvijek spremnog na kakvu šalu (pa i grublju), zafrkanciju, te omiljenog stoga u društvu. Zagrebački vaterpolo teško da je imaš većeg fakina od Ronalda Lopatnyja.
Jedan od velikana Žabaca, ali i sportskih besmrtnika s olimpijskim zlatom iz Meksika, Ronald Lopatny, za prijatelje jednostavno Roni, rodio se na današnji dan 1944. u Zagrebu. Dečko sa zagrebačkog asfalta, ‘urbani gerilac’, pun energije koju je praznio najviše u sportu. Dakako da je najveće rezultate postigao i upamćen je uostalom u vaterpolu, ali Roni Lopatny je bio i plivački prvak Zagreba na 50 slobodno, dok je u juniorskoj konkurenciji bio drugi u tadašnjoj državi. Time smo sve rekli i o njegovoj ekstremnoj brzini kasnije u vaterpolu. No, prije 15. godine bavio se malo i rukometom, pa skijanjem sve dok u spomenutoj dobi nije spoznao sve čari vodenog loptačkog sporta.
Karijeru je počeo u VK Naprijed, današnji Medveščak, 1958. Te je godine klub ispao u Treću ligu, tako da je Lopatny počeo kao trećeligaški igrač, da bi se preko Druge, pa Prve lige uspeo do reprezentacije i Olimpa. Put s kakvim se može pohvaliti malo koji vaterpolist. U biti, stepenice na tom putu su bile čak i malo drukčije. Na pragu reprezentacije je bio već 1963. kada mu je klub (sada se već zove Medveščak) još bio u Drugoj ligi. Koju godinu kasnije Lopatny postaje reprezentativcem, a 1966. s Medveščakom osvaja naslov pobjednika Zimskog prvenstva tadašnje Jugoslavije što je bio jedinstveni slučaj. Nikada ni prije, niti poslije nije neki drugoligaš bio zimski prvak države. S klubom kasnije ulazi i u Prvu ligu, a ljeto 1968. je posebno. Te je godine ispao s Medvjedima u Drugu ligu, ali je koji mjesec kasnije osvojio olimpijsko zlato! Prvi i jedini vaterpolist koji je službeno sa statusom drugoligaškog igrača osvojio naslov olimpijskog pobjednika. Po povratku iz Meksika dočekao ga je poziv Mladosti. U ovom će klubu ostati do kraja karijere i tu će se ovjenčati, između ostalog, s čak tri naslova prvaka Europe, ući u antologiju zagrebačkog i hrvatskog sporta.
Bio je kolosalan, a nadasve svestran igrač. ‘Pokupio’ je, kako sam kaže, od svih svojih suigrača i suvremenika ono najbolje. Obranu od Ozrena Bonačića, dribling od Zorana Jankovića, uplivavanje od Mirka Sandića. Poznat po spomenutoj brzini, ali i po sjajnom šutu, pa i iz daljine. Dvije uzastopne godine je uostalom proglašen za najboljeg igrača tadašnjeg državnog prvenstva, 1970. i 1971.
Temperamentnog u vodi, ali i izvan nje, stariji vaterpolski znalci i Ronijevi sugovornici prisjetit će se kako se tijekom EP u Barceloni 1970., kasno navečer u hotelu “Orient” usred Ramblasa gdje je bila smještena reprezentacija čak i fizički opako ‘zakačio’ s izbornikom Vlahom Orlićem. Novine su brujale o skandalu, ali Lopatny je ostao u momčadi, reprezentacija je na koncu osvojila broncu, a koju godinu kasnije Lopatnyjevu je oproštajnu utakmicu u Budvi organizirao baš… Vlaho Orlić.
Ronald Lopatny je vrlo rano završio igračku karijeru, godine 1973. u dobi od 29. Kako sam kaziva kao obrazloženje – “Bilo mi je dosta putovanja, nisam imao više pravih motiva, a i nije se tada baš moglo živjeti od vaterpola”.
Vrlo brzo po okončanju igračke karijere otvorio je kultni restoran u središtu Zagreba, okupljalište jet-seta, a u konačnici i sam mu je pripadao desetljećima. Bio je u braku s Terezom Kesovijom i Miom Begović, ali jednu vezu nikada nije raskinuo. Onu s vaterpolom, Mladosti, pa i Medveščakom. Čak i danas, kada narušenog zdravlja, dospije na pokoju veliku tekmu svojih “Žabaca”. Godine 2015. dobio je i Državnu nagradu za sport “Franjo Bučar”.
Gospon Lopatny, sretan vam rođendan!
—
Trofeji i medalje
Reprezentativni:
– zlato na Olimpijskim igrama (Ciudad de Mexico, 1968.)
– bronca na Europskom prvenstvu (Utrecht, 1966.)
– bronca na Europskom prvenstvu (Barcelona, 1970.)
– zlato na Mediteranskim igrama (Tunis, 1967.)
– zlato na Mediteranskim igrama (Izmir, 1971.)
Klupski:
– prvak Europe: 1968., 1969. i 1971. (Mladost)
– prvak države: 1969. i 1971. (Mladost)
– zimsko prvenstvo države: 1966. (Medveščak)
FOTOGRAFIJE
– “Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
