Sretan rođendan: Neven Kovačević
Prvi trener koji je Splitu nakon 30 godina donio naslov vaterpolskog prvaka države. Jadranov trijumf 1991. je prvi prvenstveni vaterpolski pokal za grad podno Marjana nakon Mornara 1961.
Prvi trener koji je samostalnoj hrvatskoj državi priskrbio klupski naslov prvaka Europe u nekom od loptačkih sportova – Jadranov naslov prvaka Europe 1992.
Prvi trener koji je prekinuo dominaciju Mladosti u hrvatskom vaterpolu, osvojivši nacionalni kup 1994. s dubrovačkim Jugom.
Prvi trener koji je hrvatski vaterpolo doveo do naslova prvaka svijeta, istina u juniorskoj kategoriji (Havana, 1997.), ali itekako se pamti i bilježi.
Sve je to (i još malo više), današnji rođendanski slavljenik Neven Kovačević. Jedan od rijetkih, ako ne i jedini trener koji je vodio četiri najtrofejnija hrvatska kluba (Jadran, Jug, Mladost i POŠK).
U vaterpolskim vodama poznatiji kraće i jednostavnije kao Kova, rođen je na današnji dan, 28. srpnja 1957. u Splitu. Vaterpolom inficiran od malena, ali s vrlo skromnom igračkom karijerom. Skromnom zato što je bila kratka, a takvom ju je učinio težak lom desne šake odnosno zgloba i to na ‘malom balunu’, jednoj od sportskih strasti Nevena Kovačevića, uz tenis primjerice. No, to su strasti, a ljubav je uvijek bila i ostala na bazenu i u vaterpolu. Pa kada već nije mogao igrati, prešao je zarana u trenerske vode i tu je iskazao sav svoj potencijal, viziju, znanje, neizmjeran trud, ali i stalnu želju za usavršavanjem koja ga nije napustila do današnjih dana. Neki od temelja danas glasovite Jugove vaterpolske škole udario je baš i Kovačević tijekom boravka u Jugu sredinom ’90-tih godina. Vaterpolska tradicija u Jugu nije bila dvojbena, ali pred kraj Domovinskog rata i neposredno nakon njega, valjalo je štošta i iznova pokretati u teškim uvjetima.
Sigurno najveći klupski uspjeh, pa i trenerski najemocionalniji mu je ’92. i europski naslov s Jadranom. Usred rata, vodeći momčad po cijeloj Europi kao da su prognanici jer se doma nije moglo igrati, nižući tisuće kilometara autobusom po Starom kontinentu. U teško doba velikosrpske agresije na Domovinu, svaka sportska pobjeda hrvatskih sportaša imala je divovsko značenje. Stati na krov Europe bilo je tada ravno osvajanja Olimpa.
Godine 1998. preuzeo je vođenje seniorske vrste i na prvom natjecanju, Europskom prvenstvu u Firenci 1999. osvojio srebro. Prva hrvatska medalja na EP-ima. Kasnije će raditi i u inozemstvu, u Iranu najviše gdje je otvorio vrata tamošnjeg ne samo vaterpola, mnogim hrvatskim stručnjacima. No, ono što je Kova stalno imao u sebi je vječna nadogradnja, obogaćivanje znanja i na teorijskoj razini, zalažući se za konstantnu sinergiju sporta i znanosti. Od tuda i njegova suradnja s kineziološkim fakultetima u Zagrebu i Splitu, ali i vođenje trenerskih škola i seminara Hrvatskog vaterpolskog saveza i mnogih drugih obrazovnih ustanova. Silno voli raditi s mladima, učiti ih svemu. Od vaterpola, socijalizacije, osjećaja zajedništva, sportskog ponašanja, ali i općeg uljudnog ophođenja. Godinama je već koordinator za mlađe uzraste u Hrvatskom vaterpolskom savezu. Rijetko će te kada Kovu susresti bez novih ideja, programa, planova, projekata, ali i bez bilježnice pune zapisa, antropometrijskih mjerenja… U vaterpolo zaljubljen, vaterpolu odan.
Kova, sretan rođendan!
TRENERSKI TROFEJI
Reprezentativni
- zlato na juniorskom Svjetskom prvenstvu (Havana, 1997.)
- srebro na seniorskom Europskom prvenstvu (Firenca, 1999.)
- srebro na juniorskom Europskom prvenstvu (Bratislava, 1994.)
- bronca na juniorskom Europskom prvenstvu (Istanbul, 1995.)
- zlato na juniorskom Azijskom prvenstvu s Iranom (Tajland, 2005.)
- zlato na juniorskom Azijskom prvenstvu s Iranom (Indonezija, 2007.)
Klupski
- Kup prvaka Europe: 1992. (Jadran)
- Prvak bivše države: 1991. (Jadran)
- Hrvatski kup: 1994. (Jug)
- COMEN ili Mediteranski kup: 1985. i 1986. (POŠK)
