SRETAN ROĐENDAN – Frano Vićan
Najbolja Domaćica
Povijest hrvatskog vaterpola iznimno je bogata veličanstvenim pojedincima na mjestu vratara. Stoga odabrati, proglasiti nekog da je najbolji naš vratar svih vremena bilo bi doista nemoguće, a u konačnici i nepravedno izdvojiti samo jednog iz niske senzacionalnih veličina koje smo imali s kapicom broj 1 ili 13. Međutim, sigurno nećemo pogriješiti kada današnjeg rođendanskog slavljenika uvrstimo među najveće ili jednog od najboljih hrvatskih vratara u povijesti. Stoga što on tu definitivno spada.
Frano Vićan rođen je 24. siječnja 1976. u Dubrovniku. Jedan je od rijetkih igrača, ako ne i jedini koji je svoje ime duboko utkao u povijest čak tri naša kluba. Kako matičnog Juga, tako Mladosti s kojom je osvojio najviše medalja i gdje je načelno i stekao ‘vaterpolsko ime’, da bi sve začinio s uspjesima najtrofejnijeg razdoblja kluba s Kvarnera, riječkog Primorja. No opet, uz dužno uvažavanje klupskih ostvarenja, ona reprezentativna su ga odredila kao vratara svjetske klase. Uz to, bio je ključan, izravan čak sudionik najvećih uspjeha našeg vaterpola od osamostaljenja države. Njegova maestralna, povijesna obrana kontre Mađarima ili točnije Martonu Szivosu pred kraj finala Svjetskog prvenstva u Melbourneu 2007., ulazi u anale našeg vaterpola. Pri vodstvu suparnika 7:6, a vrlo malo do kraja, ta je kontra bila potencijalno ključna da Mađarska osvoji zlato. Vićan je čudesno obranio, a na drugoj je strani tada mladi Joković ‘zavukao’ za izjednačenje i produžetak. Kako je dalje završilo, sve nam je poznato. Ta nam je obrana otvorila put zlata, našeg prvog naslova svjetskog prvaka, a Frani Vićanu uz zlato donijela i poklon od 90 kg (koliko je Vićan težio) njemu omiljenih keksa “Domaćica”.
Frano je ponikao u Jugu, a zanimljivo da je u početku trenirao rukomet. Pune tri godine, jasno također na vratarskoj poziciji. Rukomet mu je bio u startu zanimljiviji, jedino što su tada u Dubrovniku, rukometaši trenirali tek dva-tri puta tjedna. Premalo za nakupljenu Franinu energiju, pa se kao dječak u dobi od 13 godina ‘prebacio’ na vaterpolo. Vrlo mlad, s tek 18 godina preselio je u Zagreb poradi studija, a logika je nalagala i da pređe u redove Mladosti. Pokazat će se ubrzo, jedno od najvećih pojačanja u povijesti Mladosti. S ovim će klubom osvojiti čak 13 trofeja, između kojih su i četiri europska pokala. Osvojio je u biti sva natjecanja koja je mogao. Kada je stigao, bio je pričuva starijem Školnekoviću, da bi u drugoj polovici ’90-tih postavši prvi čuvar mreže, preuzeo na sebe odgovornost čuvanja zagrebačkih vrata.
Nakon Mladosti, neko je vrijeme branio u Italiji (Chiavari i Nervi), a onda se u 31. godini vratio u Dubrovnik ispunivši si želju iz djetinjstva – uplivati među vratnice najznačajnijeg kluba u Gradu. Kraj igračke karijere blistat će na Kantridi, u najjačem Primorju svih vremena. Međutim, nikako ne valja (štoviše) izostaviti olimpijsku 2012. Iako se već bio koju godinu dana ranije oprostio od reprezentacije, odazvao se pozivu izbornika Ratka Rudića nakon Europskog prvenstva u siječnju te godine, te vratio u momčad koja je hrvatski vaterpolo u Londonu smjestila na Olimp. Na njegovim četvrtim Igrama (Sydney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.) otišao je konačno do kraja, do vrha. Kojem i pripada.
U ljeto 2017. je okončao karijeru u Mladosti i ondje ostao, kao trener vratara što je i dan-danas. Nema nikakve dvojbe, jedan od najvećih ikada. U Hrvatskoj, ali i svijetu.
Frano, sretan rođendan!
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni:
– zlato na Olimpijskim igrama: London (2012.)
– zlato na Svjetskom prvenstvu: Melbourne (2007.)
– srebro na Europskom prvenstvu: Firenca (1999.)
– srebro na Europskom prvenstvu: Kranj (2003.)
– srebro na Mediteranskim igrama: Bari (1997.)
Klupski:
– prvak Europe: 1996. (Mladost)
– Europski Superkup: 1996. (Mladost) i 2006. (Jug)
– Kup pobjednika kupova: 1999. (Mladost)
– Kup LEN: 2001. (Mladost)
– prvak Hrvatske: 1995., 1996., 1997., 1999., 2002. i 2003. (Mladost), 2007., 2009., 2010., 2011. i 2012. (Jug); 2014. i 2015. (Primorje)
– Hrvatski kup: 1997., 1998. i 2001. (Mladost); 2007., 2008., 2009., 2010. (Jug); 2012., 2013. i 2014. (Primorje)
– Jadranska liga: 2009. (Jug); 2013., 2014. i 2015. (Primorje)
FOTOGRAFIJA
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
