RAZGOVOR S POVODOM – Renato Živković
Za sljedećeg sugovornika kolumne na našoj mrežnoj stranici, hvs.hr – “Razgovor s povodom” – nije bilo baš nimalo razmišljanja, dvojbi. Ne vidimo boljeg i većeg povoda za razgovor nego s našim glavnim tajnikom, Renatom Živkovićem koji je prošle subote, 22. listopada na Kongresu LEN u turskom gradu Antalyji izabran za LEN direktora za vaterpolo. Pojednostavljeno, prvog čovjeka vaterpola na našem kontinentu! Veće počasti, priznanja, ali istodobno i obveze, te osjećaja dužnosti, teško je zamisliti. Svjedočanstvo o osobnom ugledu gosp. Živkovića, ali i Hrvatskog vaterpolskog saveza, te hrvatskog vaterpola u cjelini.
Renato Živković na početku ipak upozorava kako ovaj njegov istup, riječi na web stranici HVS-a, jest ipak još uvijek njegov iskaz kao glavnog tajnika nacionalnog saveza. Naime, iako jest izabran za direktora LEN za vaterpolo, službeno na ovu dužnost stupa prvim radnim danom studenoga. Baš kao što američkog predsjednika od trenutka izbora do prisege zovu “izabrani predsjednik”, ne bi pogriješili i ako bi Renata Živkovića nazvali “izabrani LEN direktor”.
Zahvaljujem na povjerenju Josipa Varvodića
Prvo, iskreno još jednom čestitamo na izboru za prestižnu i odgovornu dužnost. Početno, zanima nas koliko je bilo kandidata i je li se od vas tražio i određeni program?
Da, tražili su se i program i planovi. Bilo je tu i obavljenih razgovora. Koliki je točan bio broj kandidata, zaista ne znam. Zato jer je od početka moja nakana bila jasna. Ako će netko prepoznati moj rad, ime i prezime, sve moje pluseve i minuse, te ako misle da sam ja taj, neka me odaberu. Jer nisam baš došao ‘s ulice’. Želim i mogu pomoći, pa ako to tako odgovara krećemo u ‘priču’, a ako ne, nema ljutnje, idemo dalje. Gospodina Josipa Varvodića koji je odigrao nedvojbeno značajnu ulogu u mojem izboru, osobno znam, veže nas prijateljstvo i daleko prije od trenutka kada je postao prvi dopredsjednik LEN. Još od njegovog pokojnog oca Ivana Varvodića s kojim sam također imao odlične odnose. Jasno, na povjerenju Josipa Varvodića mu zahvaljujem i mislim da ću to povjerenje u potpunosti i opravdati.
Nemoguće je naravno ne dotaknuti se Hrvatskog vaterpolskog saveza, vaše jezgre iz koje dolazite, iz koje ste se vinuli do upravljačkih struktura LEN, a gdje ste ostavili nemaleni trag.
To je poseban i meni osobito drag poseban, dio. Imao sam prigodu i ja rasti zajedno sa svim ljudima s kojima sam rado, surađivao u HVS-u. Slučajno ili ne, baš se eto mojim dolaskom u HVS, u siječnju 2007. dogodio, počeo cijeli niz najvećih rezultatskih uspjeha. Nevjerojatan niz fenomenalnih rezultata u kojima sam bio izravan sudionik svega i kao team-lider svih tih natjecanja. Naravno da je tu osobito za istaknuti moj odnos s izvršnim direktorom i dopredsjednikom, a nekoć i predsjednikom Saveza, Pericom Bukićem, pa današnjim predsjednikom Mladenom Drnasinom, prijašnjim predsjednikom i današnjim dopredsjednikom Predragom Slobodom, dopredsjednikom Željanom Konsuom, zatim Milivojem Bebićem koji je član FINA TWPC, kao i s dr. Borisom Labarom i da ne nabrajam sad sve ljude, svih 17 ljudi koji su sada u Upravnom odboru i oni koji to više nisu. Zatim, dvojica izbornika, Ratko Rudić i Ivica Tucak s kojima sam imao svakodnevne odnose. Svi su oni djelovanjem sa svoje strane pripomogli u ovih 16 godina da ja danas budem to što jesam. To je jedna baš lijepa obiteljska priča. Europsko prvenstvo u Splitu s organizacijom koja je, zašto skrivati, bila takva da je teško zamislivo bolja, je bila na svoj način kruna. Uvjeren sam da na kraju HVS ostavljam u vrlo dobrim rukama. Na Upravnom odboru je sada izbor novog glavnog tajnika, ali sam Ured HVS je vrlo dobro posložen, tamo radi cijeli niz vrlo kvalitetnih osoba.
Veselim se novim izazovima
Godina 2022. je vama možda bila čak i najnapornija dosad, s puno obveza, bilo je i problema za svladati, da bi naposljetku završila s najvišim priznanjem izbora LEN direktora. Naime, tu apostrofiramo vašu ulogu i preokupaciju svih prvih 9 mjeseci u organizaciji Europskog prvenstva u Splitu kojeg ste bili izvršni direktor Organizacijskog odbora. Kada ‘odvrtite’ film 2022. bolje nije moglo završiti.
Tako je izgledao neki slijed događaja, iako nije ovo palo s neba, kako se kaže. U nekom vrlo uskom krugu se znalo, govorilo o takvom mogućem slijedu događa, kada govorim o mojem izboru. Nije bilo stopostotno sigurno, ali je postojala kao opcija. Proizašla je iz određenog nezadovoljstva većine nacionalnih saveza prema djelovanju LEN dotad, a novo vodstvo LEN je toga bilo svjesno, te se radilo na promjenama. Ponukani od rekoh, mnogih saveza jer je bilo nezadovoljstva od pitanja kalendara natjecanja, pa do i nekih odnosa prema samim nacionalnim savezima. Sve je vodilo tomu da je novo vodstvo LEN zaključilo kako je potrebno napraviti preustroj rada i same LEN kao organizacije. Ogroman je iskorak za europski vaterpolo odluka LEN-e da dobije direktora koji će imati za zadatak isključivo brigu o vaterpolu. Sigurno da je Europsko prvenstvo u Splitu na način kako je organizirano, provedeno značajno utjecalo na odabir prvog čovjeka vaterpola. Sad sam tu, pun sam energije, a nadam se da ne zvučim bahato, pun i znanja i iskustva. Konačno znam i sve te ljude niz godina, a praktički cijeli život. Veselim se novim izazovima i spreman sam na njih.
Timski rad
Što je sve u domeni LEN direktora vaterpola i što imate vi za postavljene ciljeve, koju imate viziju? Što se očekuje od direktora LEN?
Ja sam maksimalno spreman tu našu ‘priču gurati’ maksimalno, ali neće to biti, niti ćemo se ponašati i djelovati kao vlada Sjeverne Koreje, ako me razumijete. Izuzetno vjerujem u timski rad prvenstveno svih ljudi u LEN. Bit će tu nekoliko ljudi koji su izravno vezani za vaterpolo, ne samo ja. Tu je i nekoliko članova Ureda LEN (Len Bureau) koji su izravno vezani uz vaterpolo poput Giannopoulosa Kyriakosa, Miloša Mračevića, Fernanda Carpene, a važna će biti i suradnja s FINA TWPC-om i Tamasom Molnarom. Strašno vjerujem u timski rad, baš kako smo radili i u HVS-u. Nije uopće bitno tko će više ‘potegnuti’, dati bolju ideju. Ima dosta prostora za napredak i to je ono što me veseli. Taj se prostor očituje prvo u pravovremenom kalendaru natjecanja, pa u sustavu velikih natjecanja. Vrlo je dobra činjenica da je LEN prepoznala različitost organizacije sportova, primjerice jednog kolektivnog sporta kakav je vaterpolo i svih ostalih vodenih sportova. Tu se može puno toga popraviti, od toga da se kalendar od FINA-e mora što prije definirati kako bi ga prilagodili na optimalan način s LEN kalendarom, a sve kako bi na vrijeme nacionalni savezi mogli odraditi svoja natjecanja. To je jedan dio koji uz određena promjena pravila vaterpolske igre može dosta promijeniti, međutim to nije sve. Ono čemu težimo je podizanje vaterpola na višu razinu. Definitivno, osim same utakmice treba ponuditi i nešto više. Mi znamo naše barijere vezane uz infrastrukturu. Mi nemamo u svakom gradu dvoranu tipa Spaladium Arene na raspolaganju i u svakom trenutku. Imamo što imamo, nije to loše, samo će biti potreban dodatan napor i na promociji. Zajedno s klubovima i nacionalnim savezima.
Radno mjesto mi je Europa
Za kraj, malo bi se opet ipak vratili na proteklih 15-16 godina rada u Hrvatskom vaterpolskom savezu. Koji vam je bio najljepši trenutak, čega će te se najviše sjećati?
Toliko je toga bilo da nije jednostavno i odgovoriti. Opet, da nije bilo ničeg drugog nego ‘samo’ olimpijsko zlato u Londonu 2012., bilo bi puno. Sad, budući da je bilo toliko vrhunskih rezultata u tom razdoblju, teško mi je nešto izdvojiti. Olimpijsko srebro u Riju ima ogromnu težinu. Međutim, tu su i dva svjetska prvenstva i ne znam koje mi je ljepše i draže bilo. Melbourne 2007. na samom početku, nakon 3 mjeseca tek rada ili Budimpešta 2017. da ne govorim i da imamo naša dva ‘djeteta’, EP u Zagrebu 2010. i u Splitu ove godine. Ovo zadnje u Splitu je posebno nekako drago, jer je bilo u jednoj NBA atmosferi i jednoj strukturi koju sanjam cijelo vrijeme kao sportaš i sportski djelatnik.
U konačnici, Split za vas ima i emocionalan značaj vjerujemo jer se radi i o vašem rodnom gradu?
Vjerojatno i to, u podsvijesti. U jednom je trenutku, srećom kratko, i Spaladium Arena došla u pitanje. Tu smo predsjednik Drnasin i ja u isti glas rekli da nema opcije B. Samo Spaladium! Drago mi je da smo uspjeli. Grad Split, Županija splitsko-dalmatinska i Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem, silno pomogla, ali su na kraju i izuzetno zadovoljni jer su se uložena sredstva višestruko vratila.
Za kraj, gdje vam je radno mjesto od 1. odnosno 2. studenoga? Selite u Švicarsku, u Nyon?
Moje radno mjesto je Europa. Doslovno je tako. U biti, gdje se pojavim, moje je radno mjesto. Bit će sigurno puno putovanja, ali nemam obvezu selidbe iz Hrvatske, ako to pitate. U dogovoru s predsjednikom i dopredsjednikom LEN, ja hoću biti domicilno u Hrvatskoj, ali najmanje će biti bitno gdje sam domicilno jer tu sam mislim najmanje. Imamo i Ligu prvaka, Eurokup, Challenge kup, pa pripreme za različita europska prvenstva, te je iz sveg toga lako za zaključiti da će mi doista radno mjesto biti posvuda. Moj ured je Europa, a središnji ured LEN je u Nyonu i gdje ću isto biti nazočan – naglašava Renato Živković, još nekoliko dana glavni tajnik Hrvatskog vaterpolskog saveza, te trenutačno kako smo naveli u početku, izabrani LEN direktor za vaterpolo. No, u svakom slučaju, prvi čovjek nadležan za vaterpolo na našem kontinentu.
FOTO: Miroslav Lelas/Pixsell , Igor Jakšić/Slobodna Dalmacija
