Hrvatski Vaterpolski Savez

Mjesec dana od kako smo u Kranj (9. lipnja), na bazične pripreme ispratili 22-icu kandidata za Olimpijske igre, dobili smo ne samo obrise, već točnu postavu s kojom će Hrvatska od 28. srpnja do 11. kolovoza u borbu za novu olimpijsku kolajnu. Takva je jasno nada, želja i cilj.

S natjecanja pod 5 krugova, hrvatski su vaterpolisti dosad osvojili 1 zlato (London 2012.) i 2 srebra (Atlanta 1996. i Rio de Janeiro 2016.). Što će nam donijeti Pariz doznat ćemo uskoro, ali ono što je poznato od protekle nedjelje jest popis 13 najboljih u Hrvata u ovom sportu. Više nego dostatan razlog za kraći razgovor s povodom s izbornikom Ivicom Tuckom.

Teška odluka

U startu moram reći da mi je to najteži dio. Odabir igrača za neko veliko natjecanje, trenutak kada moram nekima reći da nakon svih silnih napora, svega što su podnijeli i što smo zajedno prošli u napornim pripremama, da moraju ostati doma – sasvim će iskreno i emotivno izbornik Tucak.

To su mi užasni trenuci jer oni su svi do jednog dio mene, ja dio njih, zajedno živimo. Nije to lako. Ja to tako doživljavam i nije to lako. Olimpijske igre su san svakog sportaša, ali mjesta je za samo 13. Užasno mi je teško bilo cijelu subotu jer sam tada odlučio, a navečer priopćio momcima. Cijeli sam dan bio tako… I još sam uvijek, i trebat će mi dan-dva. Možda ja to previše emotivno doživljavam jer to je dio posla, ali opet ne mogu protiv sebe.

Trinaestorica ‘Parižana’ su poznata, no valja spomenuti petoricu s popisa igrača koji su igrali na Sardinija kupu, a koji nisu pronašli mjesto na letu za Pariz. Jednostavno, zato što je mjesta samo 13. Na Olimpijske igre tako neće centar Ivan Krapić, vratar Mate Anić, te vanjski igrači Franko Lazić, Filip Kržić i Zvonimir Butić. Svi do jednog zaslužuju posebne riječi, iako jedan je u tom pogledu u posebnom tretmanu.
Ivan Krapić, posljednje tri godine kapetan Barakuda. Neuvrštavanjem na popis za Pariz, Krapić je ujedno okončao briljantnu reprezentativnu karijeru u kojoj najviše svijetle dva svjetska zlata (Budimpešta 2017. i Doha 2024.) i jedno europsko (Split 2022.).

Reprezentativni kraj Ivana Krapića

Nažalost, to je kraj reprezentativne karijere jednog velikog igrača. Ovim putem mu, u ime stožera, ali i u moje osobno iskreno upućujem jedno veliko, veliko hvala za sve što je dao hrvatskoj reprezentaciji i meni osobno. Bio je moja desna ruka, pokazao je veličinu jednog grandioznog sportaša i čovjeka prije svega.

Možete li malo više o odabranih 13, je li bilo kakvih dvojbi?
Bilo je nekih dvojbi jasno, ali one su moje, naše i takve će ostati. Svih 18 igrača su do posljednjeg dana bili u ‘igri’. Odlučio sam se za ovih 13 i mislim da je to najoptimalnije. Ponavljam, da je bilo tko drugi od onih koji su otpali završio ‘unutra’, ništa to ne bi promijenilo jer su stvarno svi dali svoj maksimum. Oni će svi već sutra biti naravno dio reprezentacije, konkurirati za sva natjecanja. Radi se uostalom i o mladim igračima.

‘Krema kreme’

Ono što je popratilo ove pripreme hrvatske reprezentacije, a nadamo se dakako da će ostati vrijediti i do odlaska u Francusku jest činjenica da za razliku od gotovo svih dosadašnjih pripremnih akcija niste imali problema s ozlijeđenim igračima. Drugim riječima, imali ste cijelo vrijeme na okupu ‘kremu kreme’ hrvatskog vaterpola. To je doduše onda i otežalo vjerojatno konačan odabir.

Upravo ono što sam govorio. Nije bilo nikakvih tegoba, a onda utoliko meni teže za izabrati. Doslovno do zadnjeg dana, poslije utakmice s Grcima (2. kolo Sardinija kupa) vagao sam. Pa i tada, evo dat ću konkretno primjer samo mladog Lazića. On je protiv Grka odigrao fantastično. Ma, ne samo on. Svi. Nemam niti jednu jedinu zamjerku ni za koga, samo pohvale i komplimente.

U biti, čini nam se da nakon objave konačnog olimpijskog popisa, nitko si nema što za zamjeriti. Ovo je najboljih 13 i kada bi netko teorijski zamislio da je netko drugi trebao biti na popisu putnika, postavljalo bi se još teže pitanje – a tko s izbornikovog popisa nije zavrijedio mjesto na Igrama.

Ne, nema zamjerki, mislim ograničeni smo s brojkom od samo 13 igrača. Svi koji su bili tu na pripremama, bili su tu s pravom. U milimetar. Po meni je to zapravo i vrijednost hrvatskog vaterpola, za ono što sutra stvaramo jer neće se sve završiti s Parizom. Imamo svijetlu budućnost i to je ono što je po meni dobro.

O Sardinija kupu…

Vaš odabir igrača za Olimpijske igre je u drugi plan donekle stavio igru na Sardinija kupu, a koji nismo stigli ni prokomentirati dosad. Jeste li zadovoljni viđenim, odigranim?

Obrambeno je bilo dosta lijepo. Napadački smo još malo ‘teški’, ali i to je logično za ovaj dio priprema. Nedostaje još reakcija na osvojenu loptu, brzine u protoku lopte, kretanja, ali sve je to normalno zasad. Kako mi, tako je vjerojatno i drugim reprezentacijama trenutačno. Ponavljam, obrana nam je bila dobra, a sad ćemo ostali priprema napraviti i detaljnu analizu turnira na Sardiniji. Slijedi rad na taktičkim stvarima kako bi što prije, a što spremnije dočekali početak Olimpijskih igara.

U ovim pripremama Hrvatska neće ukupno odigrati puno utakmica, ali sve su zato s vrlo jakim suparnicima. Sama elita, od Mađarske u Zagrebu, preko Španjolske, Grčke i Italije sada na Sardiniji, te preostaju još Amerikanci u Šibeniku.

To smo tako ciljano željeli. Želio sam malen broj utakmica, ali sa što kvalitetnijim suparnicima. Nudile su nam se neke reprezentacije za sparing, da ih sada ne nabrajam, ali to nam nije bilo potrebno. Mislim da nam nije bio potreban velik broj utakmica jer su igrači imali vrlo velik broj utakmica cijele sezone, kako kroz klubove, tako i u reprezentaciji. Dobili smo po meni jednu lijepu sliku što još moramo napraviti. Sada slijedi analiza učinjenog dosad, ispravljanje, nastavak nekih stvari koje su bile jako dobre. Recimo protiv Italije i s igračem više, ali i igračem manje. Sad ćemo ulaziti u detalje, dosad to nismo radili. Dosad smo radili na fizičkoj spremi i da nam igra ima glavu i rep, a sad ćemo ustrajati na detaljima, detaljima, analizama, razgovori… Kao i uvijek u ovakvim situacijama.

Golovi u zadnjoj sekundi

Izbornik je posebno naglasio jedan detalj s turnira na Sardiniji.

Ono što tražimo i što smo uspjeli, baš protiv Italije, kada smo u samoj završnici napada dali 2 ili 3 gola. Doslovno u zadnjoj sekundi i to je ono što me strašno veseli, te ćemo na tomu i dalje ustrajati.

Barakude su trenutačno na zasluženom odmoru, a sljedeće je okupljanje zakazano u Šibeniku.

Ondje se okupljamo u srijedu, 10. srpnja. Radit ćemo sami do 17. srpnja, a tada nam dolaze Amerikanci s kojima imamo dogovorenu pripremnu javnu utakmicu, 19. srpnja u Crnici – rekao je izbornik Ivica Tucak.

Za kraj, još samo mali dodatak iz povijesti ili ono nešto što se na engleskom jeziku naziva „fun facts”. Prvu utakmicu na Igrama u Parizu, Hrvatska će odigrati točno na 28. obljetnicu našeg prvog olimpijskog finala u Atlanti. To finale, Hrvatska – Španjolska odigrano je 28. srpnja 1996.