RAZGOVOR S POVODOM – Roko Pelicarić
Rusi su se pripremali 3 mjeseca, a mi 2 dana
Ne može biti bolji razlog za razgovor sa šibenskim vaterpolistom Rokom Pelicarićem (28) od činjenice da je na prošlotjednom dubrovačkom turniru Svjetskog prvenstva u vaterpolu 4×4 proglašen najboljim ili najkorisnijim pojedincem natjecanja. Uostalom, u osvajanju hrvatske bronce ovaj je Šibenčanin ugradio čak 40 golova.
Međutim, prvo pitanje u Razgovoru s povodom bilo je ipak zdravstvene naravi. Roko, kako rebra? Znamo da ste ozlijeđeni u posljednjoj utakmici SP, protiv Srbije.
Natukao sam rebra, nije srećom puklo, ali boli. Bio sam na pregledima u bolnici, liječnik je propisao mirovanje 10 dana – iz Šibenika će MVP Svjetskog prvenstva u vaterpolu 4×4, Roko Pelicarić.
Ako se ne varamo, ozlijeđeni ste na početku utakmice za broncu, a prema snimkama i naravi ozljede, imamo osjećaj da je suparnički srpski igrač svjesno koljenom išao u vas?
Odmah, prva minuta. Je, koljenom
Nije nikako dobro, ali je zato kraj bio izvrstan. Suparnik je svladan, Hrvatska je osvojila medalju, a Roko pojedinačni trofej.
Nismo stvarno očekivali da ćemo mi tako dobro izgledati, odigrati. Znam recimo da su se Rusi pripremali za ovo prvenstvo 3 mjeseca, a mi 2 dana! Tek smo u srijedu, pet dana prije početka doznali uopće tko je pozvan, tko će igrati. U petak navečer smo se okupili navečer u hotelu u Dubrovniku. U subotu ujutro smo imali jedan trening, u nedjelju sparing. Dakle, dva dana priprema. Zato stvarno nisam mislio da će to tako dobro ići. Još da smo mi imali jednog, iskusnog vrhunskog igrača tipa Žuvele, hajde… nego, ono mi dosta mladi. Nisam očekivao ovakvo što. Trenera Paula Obradovića bih posebno spomenuo jer nas je on ono okupio oko večere, razgovarao, bio je baš onako, kako bi to rekao…
Team-building, rekli bi Amerikanci.
E, to. Baš to! Vodio nas je baš nemoguće dobro.
Okupili ste se jako kasno, praktički bez treninga, a čekao vas je sport s posve novim pravilima. Za sportaše se kaže da se vi zapravo daleko brže priviknete na novitete, brže od gledatelja, medija, pa i sudaca. Je li to tako bilo i sada?
Mislim da smo se mi stvarno dobro adaptirali. Rezultati to pokazuju, u 7 dana 6 pobjeda i 1 zapravo remi, poraz tek petercima. Rekao bi da smo se dobro priviknuli i da stvarno nismo mogli bolje.
Što je bio najveći problem u prilagodbi na manje igralište, drukčija pravila?
Malo je kao velimo zafrkana bila ta brzina, nema vraćanja lopte na centar nakon gola. Kasnije se još mijenjala veličina lopte, pa dva suca umjesto samo jednog do polufinala. Svašta se mijenjalo i nije bilo baš tako lagano jer je promjena bilo dosta, čak i tijekom natjecanja.
Razgovaramo sad prvi put s nekim ‘iznutra’, nekim iz mora u kojem se igralo, nekim od igrača. Kako se vama čini ta igra, vaterpolo 4×4?
Pa, meni je čak i zanimljivo. Stalno je kontakt, nema pauze, stalno si gore-dolje, nema da će te stati na sekundu-dvije. Puno snage treba. Zato mi je čak i teže od klasičnog vaterpola.
Je li onda ukupan broj igrača u jednoj momčadi, 8 zapravo premalen? Bi li 10 bilo optimalnije?
Slažem se, i ja bih rekao baš toliko, 10. Taman.
Ima li netko od igrača specifične pozicije, prednost u vaterpolu 4×4? Recimo, pogoduje li 4×4 više igračima vanjske linije, pucačima ili centrima…?
Šuterima više odgovara, mislim. Najviše onaj trenutak, kontakt pa šut iz faula. Ako izbjegnete blok. Po meni je to prednost. Tako smo Ivan (Vukojević) i ja dosta golova zabijali.
Mislite li da bi se vaterpolo 4×4 mogao ukorijeniti u nas, u Hrvatskoj?
Mogao bi. Vidim da se potencira, čuo sam da će se dogodine već igrati novo SP, u Budimpešti. U doba uobičajenog Svjetskog prvenstva u vaterpolu odnosno svim vodenim sportovima.
Što je Roku draže; klasičan ili vaterpolo 4×4? Bi li nastavili dalje u ovoj novoj varijanti vaterpola?
Znate što, u klasičnom sam vaterpolu cijel život, ali 4×4 mi je gušt. Bi, sigurno bi nastavio. Zanimljivo mi je.
Vratimo se ipak mi za kraj malo klasičnom vaterpolu. Sezona Prvenstva Hrvatske počinje u subotu, 19. rujna. Što možemo očekivati od vaše momčadi, Solarisa?
Dosta se opet promijenilo igrača, svake je sezone skoro pa tako. Nije lako kad mi svake godine mijenjamo i po 5-6 igrača. Prošle smo sezone pred kraj promijenili i trenera, došao je Antonio Petković i ‘izvukli’ smo 5. mjesto. Nadam se da će i ove sezone tako biti, borba za 5. mjesto, osim ako se ne ukaže prilika i za više. Dosta se momčadi ipak pojačalo, i Zadar, KPK, Mornar pogotovo. Mi imamo 9 igrača poniklih iz našeg kluba, sad ćemo vidjeti kako će to završiti. To me baš zanima.
Roku uz čestitke za medalju i MVP trofej, najviše ipak želimo potpuno saniranje bolnih rebara sljedećih 10 dana kako bi mogao spreman dočekati 1. kolo u kojem im u Crnicu stiže Zadar 1952.
