Hrvatski Vaterpolski Savez

Malo nas još dijeli do početka nove natjecateljske sezone. Državno prvenstvo počinje u subotu, 27. rujna, ali već ovog vikenda s kvalifikacijama za Ligu prvaka počinje i nova sezona u euro-kupovima. Dok treneri i igrači po klubovima obavljaju posljednje pripreme uoči početka utakmica, jednako se tako pripremaju i ljudi u bijelom. Iako, nisu baš uvijek i nužno samo u bijelom. U svakom slučaju, mislimo na suce. Nedjeljive i obvezne dionike svakog natjecanja, utakmice, a samim time i važan kotačić u našem sportu.

Suci također obavljaju svoje pripreme, a one se temelje na predavanjima, seminarima, sastancima, ‘klinikama’… kako god da ih nazovemo, svima je znano o čemu je riječ. S promjenom dimenzija terena, modifikacijom pravila, posla je tim više i za suce u pripremi nove sezone.

Andrej Franulović iz Rijeke, naš međunarodni sudac koji je, između ostalog, ljetos sudio na Svjetskom prvenstvu u Singapuru, ovih je dana u Beogradu, ali jednako tako i u Zagrebu i Rijeci nazočio seminarima, baš kao što je i sam imao predavanju na temu sudaca odnosno suđenja u vaterpolu.

– U Beogradu je prigodom ždrijeba skupina Europskog prvenstva, održan seminar u organizaciji European Aquatics. Naime, svake se godine sudačka licenca mora i obnoviti, a tu postoji nekoliko razina. Osnovna razina za one koji tek polažu sudački ispit. Zatim je tzv. „intermediate” ili srednja razina, ta je bila upravo u Beogradu, a to moramo položiti svi koji smo na međunarodnim listama. Onda postoji još koncem godine ili početkom sljedeće, kad završi u pravilu prvi dio Lige prvaka, slijedi sastanak, seminar za on najvišu razinu sudaca. Tu se raščlanjuju pogreške koje su zamijećene možebitno u prvom dijelu sezone Lige prvaka – veli Andrej Franulović.

Što kad sudac pogriješi

– Namjera svega je da se suđenje što više uskladi između svih nas, da budemo konzistentni, svaki par sudaca. Od prve do posljednje sekunde. Jasno, to je onaj ideal, ali moramo njemu težiti. U Beogradu smo tako imali predavanja, ponešto i oko novih pravila, nešto što je uočeno zadnjih godina, na čemu će se stavljati određeni naglasak, kako kontrolirati utakmicu koja postaje pregruba.

Drugim riječima, poprilično širok raspon tema u kojima se nije skrivala ni mogućnost pogreške suca.

– Upravo tako jer kako griješe igrači i treneri, tako i sudac isto može pogriješiti. To je jednostavno ljudski. E sad, ono o čemu smo raspravljali je što učiniti da sudac nakon jedne pogreške, a dotad sudi savršeno, odjednom ne „potone”. To je nešto što se događa u svim sportovima, nije to specifikum vaterpola. Toga imate i u nogometu, rukometu, košarci i da sad ne nabrajam. Raspravljali smo o tomu, što i kako sudac mora raditi na sebi kako bi ‘zaboravio’ tu pogrešku i nastavio samo normalno daljem suditi. Pogreške se ponavljam događaju, ali se ne smije dogoditi da nakon jedne takve pogreške sudac ‘nestane’, da utakmica ‘vodi’ sama sebe.

Borba protiv grubosti

Nešto je posebno želio apostrofirati naš sugovornik.

– Stavljen je naglasak na sprječavanju grube igre. U Beogradu smo imali prikaz s jako puno ‘klipova’, video-isječaka, dakle konkretnih situacija iz igre, iz utakmica. To smo imali i u Singapuru, svaku večer. Primjere odluka koje su bile krive ili koje su bile odlične, s komentarom. Naglasak je na beogradskom sastanku bio na smanjivanju grubosti jer je intencija dakako zaštiti napadača, odnosno zaštiti najbolje igrače na svijetu. Baš zato da se vidi ljepota vaterpola, a ne njegova grubost.

Je li bilo rasprave ili analize suđenja u Singapuru na Svjetskom prvenstvu, određene neujednačenosti kriterija?

– Singapur nismo obrađivali zato jer je to ipak drukčije. To je naime svjetsko prvenstvo, dolaze jasno kolege iz svih krajeva svijeta, te je jako teško uskladiti nekog tko ima 50-60 vrhunskih, teških utakmica godišnje i nekog tko sudi 10 utakmica, a tko zna koje kvalitete. Međutim, mislim da se u Singapuru od četvrtfinala pa nadalje sve svelo na 10-ak sudaca, te znam da je bilo nekih razgovora, ali nije bilo povika na suđenje.

Skraćen teren – više posla

Što su vama, sucima, donijela nova pravila, njihova manja izmjena i skraćen teren za igru?

– Iako izgleda da se kraćenjem terena za igru sucima ništa ne mijenja, baš je suprotno. Sad je sve daleko brže. Recimo, na 30 metara terena, kad bi došlo do promjene posjeda lopte, sudac bi imao 2-3 sekunde uvjetno predaha. Sada toga nema. Na 25 metara toga nema, sada ni u ludilu nema skretanja ni malo pogleda s terena, s vode. Zato jer su sada stalno neki kontakti. Vidio sam neku statistiku da je sada čak navodno 25 do 30-ak posto više napada nego ranije. To znali i toliko više kontakata i stvari koje se mogu dosuditi. Raspravljali smo i oko nekih pravila koje su igrači počeli već koristiti, ne toliko učestalo, ali mislim da hoće vrlo često. Posebno u Ligi prvaka.

Možete li otkriti što konkretno?

– Po novim pravilima ako je prekršaj na igraču-napadaču unutar 6 metara, igrač može sam sebi izvesti loptu, izaći izvan 6 metara i pucati prema golu ili se može opet vratiti plivajući unutar 6 metara, nikome ne dodati i opet zabiti gol. To je važeće. U tom trenutku, kad se nakon dosuđenog prekršaja vidi da igrač izlazi s loptom izvan 6 metara, sudac mora obavezno dignuti ruku. To je onda signal i napadačima i obrambenoj momčadi, da taj igrač ne mora nikome dodati loptu, nego može postići gol. Govorili smo i o pravilu koje nije novo, a to je ‘odgođeni peterac’. Naglašeno je da se što više diže ruka, kako bi svima bilo što jasnije, i gledateljima i TV komentatorima, da ako je sudac podignuo ruku, ne zaustavljajući akciju, ako ne bude gol, bit će peterac. Zato to zovemo ‘odgođeni peterac’.

Pojasnimo, radi se o situaciji u kojoj se pogoduje napadaču koji je očito fauliran, pod prekršajem je, ali još uvijek u prilici postići gol. Ne prekida se akcija već se čeka njezin ishod. Postigne li se pogodak – u redu, a ako ne – peterac. U nogometu to zovu, ali ne u slučaju kaznenog udarca – ‘puštanje igre’.

Treneri i trenerski prigovori

Je li bilo govora o komunikaciji sudac – trener?

– Da, o tomu što se tolerira, što ne, do koje granice.

Opet konkretno, što trener smije ili ne smije?

– Ako nakon isključenja, trener samo pita suca „zašto”, bez vike, bez buke, galame, bez ružnih riječi, samo – „zašto”, onda je normalno i da sudac pokaže zašto je nešto dosudio. I da se na tomu završi. Psovka, ružne riječi povlače crveni karton. Nije poanta u davanju crvenog kartona već je važno da prvo sudac uspostavi kontakt s trenerom na razini međusobnog poštovanja. Kada se to uspostavi, onda u načelu na takvim utakmicama i nema problema. Kada se zauzme stav ‘trener ne smije ništa, a sudac može sve’, tada dolazi do velikih problema.

Seminari po cijeloj Hrvatskoj

Andrej Franulović je proteklih dana, a nakon povratka iz Beograda, održao seminar sa sucima iz sudačke podružnice Rijeka, pa kasnije i s trenerima iz Rijeke i Istre, da bi tijekom ovog tjedna u Zagrebu održan seminar sa sucima i trenerima iz Zagreb. Na isti su način i ostale Franulovićeve kolege održale ili upravo održavaju seminare na području Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika.

– Bolje je jasno sada pokušati razjasniti sve nego da na utakmicama bude problema. Nema nikakvih problema da razgovaramo i s igračima, odgovaramo na još pitanja moguće i od trenera – za kraj će Andrej Franulović.

Iako tema sudaca i suđenja jasno neće nikada iščeznuti, za nadati se je ipak da će se o sucima tijekom nastupajuće sezone najmanje pričati, raspravljati. Bude li tako, to će značiti da su neprimjetni ili drugim riječima – da su obavili svoj posao odlično, a što im od srca i želimo.