Hrvatski Vaterpolski Savez

Prije nekoliko je dana World Aquatics, krovna svjetska organizacija vodenih sportova objavila popis sudaca za olimpijski vaterpolski turniru Parizu ovog ljeta. Na popisu je dakako i jedan hrvatski sudac, a u grad svjetlosti i ljubav kako tepaju Parizu, predstojećeg ljeta ipak primarno grad sporta, među ljudima sa zviždaljkom oko vrata putuje i naš Andrej Franulović.

Gdje sudi Andrej – Hrvatska je zlatna

Riječki djelitelj pravde koji već 28 godina sudi uz rub bazena. Od toga zadnjih 17 godina u međunarodnim natjecanjima različitog ranga. Jedno nam je osobito zapalo za oko, kada je riječ o Franuloviću i najvećim dosadašnjim natjecanjima na kojima je dijelio pravdu. Ovaj Riječanin je naime sudio na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 2017. i Dohi ove godine. No, jednako tako i na Europskom prvenstvu u Zagrebu 2010. Na sva ta tri natjecanja je Hrvatska osvojila zlato! Dakako da Franulović ni na koji način nije, niti je mogao utjecati na igre i rezultate Barakuda na tim natjecanjima, ali zgodan kuriozitet uoči Igara u Parizu.

– Ha, ha, je tako se poklopilo. U biti, bio sam 4 puta na velikim natjecanjima na kojima je nastupala i naša seniorska reprezentacija. Još sam bio i na Europskom prvenstvu u Budimpešti 2014., ali istina na čak tri od četiri velika natjecanja medalja, i to zlatna. Na svjetskim prvenstvima, dva od dva. Rekao sam to baš Ratku Rudiću, pa mi je rekao – „Zanimljivo je to, nije za zanemariti” – zbori uz smiješak olimpijski vaterpolski sudac Andrej Franulović.

Mali podsjetnik na dosadašnji sudački put ili karijeru…

– Igrao sam do 1996., tada sam položio sudački ispit i od te 1996. sudim, a međunarodni sudac sam od 2007. Imam oko 280 međunarodnih utakmica iza sebe.

Što je lakše suditi, muškarcima ili ženama?

– Možda je malo lakše ženama, možda. No, i to je isto jako zahtjevno ako govorimo o ženskim međunarodnim turnirima najviše razine. Nije za usporediti baš s muškarcima, a i žene drukčije malo igraju. Ne igraju toliko fizički, više se kreću. Uz to kod žena je kupaći kostim preko cijelog tijela praktički, pa je puno veća površina za uhvatiti ta kostim, povući suparnicu i slično.

Utakmica je najbolji trening

Kako formu održava vaterpolski sudac. Znamo da nogometni primjerice imaju i testiranja, od tjelesne spreme pa nadalje, ali kako to izgleda u vaterpolu?

– Najbolji je trening suditi utakmicu i definitivno se mora suditi svaki tjedan. Nakon ljeta, nakon neke stanke, treba još malo intenzivnije čak, ali sigurno je nužno svakotjedno suđenje. Barem jednom. Utakmica je najbolji trening.

Puno se proteklih 2-3 godine, nakon modifikacije pravila vaterpolske igre pričalo, pitalo igrače i trenere kako su se oni prilagodili, što misle o promjenama. No, što misle suci ili konkretno vi, koliko je izmjena pravila vama nešto olakšala ili otežala posao?

– Olakšalo nam je posao. Cijeli vaterpolo se ubrzava i mi se isto moramo prilagoditi. Ono što je bitno, evo sad u zadnje vrijeme se to događa i jako mi je drago, znamo imati zajedničke sastanke prije natjecanja s trenerima. Tako je bilo sad u Dohi. Na sastanak za suce je Tamas Molnar (predsjednik Tehničkog vaterpolskog odbora World Aquaticsa) pozvao i sve reprezentacije, da i oni slobodno dođu. Da svi slušaju, čuju i da postave pitanja koja ih zanimaju. Neke su reprezentacije i postavljale pitanja i to je jako dobro. U Hrvatskoj i uoči Regionalne lige, mi održavamo i seminare uoči sezone, pozivaju se svi klubovi i to je pravo mjesto gdje se trebaju razjasniti neke stvari. U načelu, što više razgovaramo prije, tim bolje kasnije. Sama utakmica više nije mjesto razgovora. Tu su uvijek ‘vruće glave’ pa to nije trenutak za raspravljati pravila, ali ovakvi seminari da. Bilo da se radi o seniorima ili o mlađim uzrastima.

‘Lake’ i ‘teške’ utakmice

Kako se odvija procedura odabira suca, evo primjerice za olimpijske igre? Predlaže vas nacionalni savez ili…?

– Prije početka svake sezone nacionalni savez daje popis sudaca, postoji određena kvota, za međunarodna natjecanja. Onda osoba zadužena unutar European Aquaticsa odnosno World Aquaticsa nominira za utakmice. Što se tiče velikih natjecanja, Savez predloži, a onda je izbor na Tehničkom vaterpolskom odboru. U slučaju OI to čini Tehnički vaterpolski odbor World Aquaticsa.

Postoje li na velikim turnirima ili općenito, ‘lakše’ i ‘teške’ utakmice?

– Na početku moje sudačke karijere, u Prvoj ligi, mislio sam da upravo tako što postoji. Teža i lakša utakmica. Onda se dogodila jedna utakmica na kojoj… pa, nije dobro bilo da skratim. Sudio sam sa Željkom Klarićem i onda mi je on nakon utakmice rekao, u svlačionici – „Mislio si da će biti lagano, ali zapamti. Utakmica postane lagana onog momenta kad se završi”. Sve su utakmice teške i tako im treba pristupati. Naravno da postoji razlika između četvrtfinala, polufinala ili neke u skupini. Naravno da je razlika, ali mora se biti 100% koncentriran u svakoj utakmici. Svaka je ‘teška’.

Moguće inovacije u Parizu

Suci u vaterpolu su u posljednje vrijeme i tehnološki povezani, imate slušalice i mikrofon za međusobnu komunikaciju i to sigurno vama olakšava posao. No, što mislite o nečemu o čemu se raspravlja neko vrijeme u vaterpolskim krugovima, da počnete i javno, za gledatelje na tribini, pred TV ekranima, a za gledatelje se svaki sport i igra, da počnete objašnjavati zašto ste nešto dosudili ili što je dosuđeno?

– Složio bi se s tim u potpunosti. Ovo što smo sada mi suci povezani nam puno olakšava posao. Jedan drugom možemo reći „kontroliraj ovaj par” ili „preuzmi ovaj dio”. Druga stvar, VAR je isto puno pridonio čišćoj igri. Slažem se da bi bilo dobro objasniti javno neke odluke. Mislim da se upravo na tomu i radi, ali da se treba ipak nešto standardizirati prije toga. To moraju biti određene standardne rečenice. Gol ili nije gol. Gruba igra ili ne. U Dohi se nešto već pokušalo za TV, sa signalima, ali to je još bilo samo interno. Da oprobamo tu mogućnost. Neke su najave da bi baš u Parizu mogla biti ovakva, javna primjena određene situacije.

To bi bilo sjajno za sve gledatelje, ali i za cijeli vaterpolski sport, pa u konačnici možda bi malo smanjilo i pritisak na vas, na suce.

– Apsolutno. To se vidjelo kod VAR-a i odluke gol ili ne. Treneri više ni ne reagiraju jer znaju da će se provjeriti. Naime, ne obavlja se samo provjera onda kada sudac to pokaže znakom, da ide pogledati spornu situaciju. Ja dok sudim, ako posumnjam, odmah velim „VAR check”. Onda VAR sudac prvo sam provjerava i ako vidi da je sve u redu kaže „everything is OK”. U tom slučaju ni ne zaustavljam igru, ali ako VAR sudac isto sumnja, ako potvrdi „VAR check”, onda zaustavljam igru. Treneri to znaju. Sad su u Dohi prvi put primijenjene i odluke nakon pregleda podvodnom kamerom. Mislim da će sve to dosta raščistiti igru. U biti, na Svjetskom prvenstvu se to jako brzo i dogodilo jer su igrači postali svjesni da se na podvodnoj kameri sve vidi. Mislim da je svima u interesu da igra bude što čišća, što atraktivnija, a što brža i najvažnije, prema gledateljima što zanimljivija – objasnio nam je Andrej Franulović.

Želja za Igre

Andreju želimo sjajan turnir odnosno suđenja u Parizu, bez „repova”, s visokim ocjenama.

– Pa, eto onako kako je bilo u Dohi.

Upravo tako i još jedan dodatak. Da Franulović ne bude u konkurenciji sudaca za završnicu muškog turnira jer se tada izuzimaju suci iz država koje igraju za medalju. Nek’ onda bude završnica ženskog turnira.

– Ha, ha, ženski turnir ili završnica muškog za 5. mjesto, opet kao u Dohi. To je onda moguće – naglasio je naš olimpijski sudac u Parizu, Andrej Franulović.