hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Olimpijsko odbrojavanje / 9. lipnja 2021.

OLIMPIJSKO ODBROJAVANJE (VIII)

Ovog tjedna u našem odbrojavanju do ovogodišnjih Igara u Tokiju, ‘nalazimo’ se u ’80-tim godinama. To će se pokazati kao načelno jedno od najuzbudljivijih desetljeća, poglavito u Europi nakon II. svjetskog rata. Ovo se posebno odnosi na kraj tog desetljeća. No, u doba koje obrađujemo s dvjema Igrama, hladni rat je još na vrhuncu, baš kao i blokovska podijeljenost svijeta, ali se suočavamo i s nekim značajnim mijenama.

U SAD je u jeku veliki svemirski program raketoplana odnosno Space Shuttle. Imat će on i svoje tragične trenutke (pad Challengera 1986.), ali znanost je nesumnjivo kročila naprijed divovskim koracima. Proširila se primjerice i upotreba prvih osobnih računala ili kompjutera, čak i s pojavom prvih, u odnosu na danas krajnje jednostavnih, primitivnih video igrica. U modi je pak bio jeans u svim kombinacijama, a posebno tzv. ‘isprane traperice’. Početkom tog desetljeća u Engleskoj je vrlo popularna bila tzv. ska glazba. U kinima su se gledali “E.T:”, “Indiana Jones”, Ratovi zvijezda”, “Terminator”, “Povratak u budućnost”, “Top Gun”, “Superman” i naravno, “Rocky” i “Rambo” u nekoliko nastavaka.

U vaterpolu pak, ušli smo u definitivno zlatnu eru…

LOS ANGELES 1984.

Početak zlatne ere

Malo ljudi zna da je koncem ’70-tih kada se birao domaćin Igara 1984. jedini protukandidat Los Angelesu bio… Teheran! No, Teheran u doba šaha Reze Pahlavija. Kada je svrgnut s vlasti i proglašena Islamska Republika Iran, Teheran se povukao i svijet olimpizma se pripremao za odlazak u sunčanu Kaliforniju. Zbog masovnog bojkota OI u Moskvi četiri godine ranije, od zapadnih država dakako, sada je ondašnji SSSR kanio uzvratiti udarac. Odlučili su da će oni bojkotirati OI u LA ’84. i sa sobom povući komunistički svijet. Manji dio i jesu, ali čak ni to ne sve. Jedna Rumunjska je primjerice nastupala u Los Angelesu, a na OI 1984. je došlo u konačnici sportaša iz čak 140 država, što je bio apsolutni rekord dotad. Bile su to ujedno prve OI u mandatu Juana Antonija Samarancha kao predsjednika MOO-a koji će u potpunosti promijeniti svijet olimpizma, značajno ga osuvremeniti, pa i učiniti marketinški lukrativnim. Amerikanci su pak požnjeli nevjerojatan organizacijsko-financijski uspjeh. Igre u Los Angelesu su bile prve OI koje su završile s profitom i to kakvim. Čak 250 milijuna dolara! U ono doba!

Bile su to Igre Carla Lewisa s 4 zlata (100 i 200 m, štafeta 4×100 i skok u dalj). Zablistao je kineski gimnastičar, Li Ning; Mary Lou Retton postala je prva zlatna olimpijska gimnastičarka koja nije iz Istočne Europe. Englez Steve Redgrave je ondje osvojio svoju prvu od ukupno kasnije pet olimpijskih zlata u veslanju, a najposjećeniji sport je bio… nogomet!? Niti jedna utakmica nije igrana pred manje od 75-80.000 gledatelja! Finale pred 100.000! A vaterpolo… Uz Los Angeles i vaterpolo nas veže početak briljantne generacije upravo hrvatskih velikana, igračkih i trenerskih.

– Vaterpolo se prvi put na ovim Igrama nije održavao u istom bazenu u kojem su se nadmetali i plivači. Vaterpolski je turnir održan u Malibu Beachu.

– Najmlađi sudionik vaterpolskog olimpijskog turnira bio je Grk Georgis Mavrotas koji je danas glavni tajnik za sport u Ministarstvu kulture i sporta Grčke.

– U reprezentaciji tadašnje Jugoslavije igralo je čak 8 Hrvata – Deni Lušić, Božo Vuletić, Zoran Roje, Goran Sukno, Tomislav Paškvalin, Milivoj Bebić, Veselin Đuho i Perica Bukić. U momčadi su još bili Andrija Popović, Igor Milanović, Dragan Andrić, Milorad Krivokapić i Zoran Petrović. Za trenera ili izbornika je vrlo malo prije početka Igara postavljen Ratko Rudić koji do tog trenutka nije imao odveć trenerskog iskustva. No, očito je imao ono ‘nešto’. Ono što ga je u konačnici učinilo najboljim na svijetu. Svima je poznato kako je igrala i završila ta momčad – s olimpijskim zlatom.

– U skupini je ta momčad lako svladala Kanadu 13:4, Kinu 12:7 i Nizozemsku 9:5, da bi u finalnoj skupini pobijedili Australiju 9:6, SR Njemačku 10:9, Španjolsku 14:8, a posljednjeg dana natjecanja remizirali sa SAD 5:5. Bod iz te utakmice, ali s ukupno puno boljom gol-razlikom, jamčio je zlato.

– U završnoj su utakmici inače Amerikanci poveli čak 5:2, a Rudić će puno godina kasnije otkriti kako su praktički sva njegova finala počela s vodstvom suparnika, da bi na kraju njegovi momci slavili.

– Iz te reprezentacije čak su četvorica do danas završila u Kući slavnih u Fort Lauderdaleu – Ratko Rudić, Perica Bukić, Milivoj Bebić i Igor Milanović.

– Najbolji strijelac turnira bio je Manuel Estiarte (34 gola)

– Zlatne medalje je olimpijskim pobjednicima uručio Joao Havelange, legendarni predsjednik FIFA-e, koji je u mladosti inače igrao vaterpolo, te mu je naš sport uz nogomet bio najveća ljubav.

– Olimpijski pobjednik je dakle bila Jugoslavija, srebrne SAD, a brončana SR Njemačka.

SEOUL 1988.

Nova olimpijska lovorika

Glavni i najveći južnokorejski grad, kao drugi je u Aziji (nakon Tokija 1964.) ugostio sportsku svjetsku kremu. Upravo su ove Igre u biti navijestile i jedan, ipak malo drukčiji svijet. Planet u kojem nestaje bipolarnost, sport lagano pobjeđuje politiku, pa tako nakon Moskve ’80. i LA ’84., Seoul gotovo pa da se ne suočava s bojkotom iz političkih razloga. Nisu došli tek Sjeverna Koreja (vrlo predvidljivo), zatim Albanija, Etiopija, Sejšeli… S brojkom sportaša iz 160 država, Seoul je u tom pogledu čak nadmašio Los Angeles.

Na Igrama u Seoulu prvi su se put pojavile veslačice. Najbrži čovjek na svijetu više nije Carl Lewis, nego Ben Johnson, ali Kanađanin se tim naslovom mogao pohvaliti vrlo kratko. Suspendiran je ubrzo zbog dopinga. Skakač u vodu Greg Louganis udario je glavom o dasku za skokove, ali svemu unatoč osvojio je zlato. Osim ženskog veslanja, prvi su se put na OI pojavili taekwondo (korejski nacionalni sport), baseball, bowling, ženski judo, ali i dva velika sporta. Stolni tenis je postao olimpijski sport tek 1988., dok se tenis vratio u olimpijsku obitelj sportova nakon 64 godine! U boksu se na olimpijskoj sceni pojavio kasniji veliki prvak, Lennox Lewis koji je u Seoulu osvojio zlato.

U vaterpolu pak, tih godina, pa tako i u Seoulu vladaju Hrvati. Uz Srbe i Crnogorce u još uvijek zajedničkoj reprezentaciji.

– Reprezentacija tadašnje Jugoslavije u Koreju je stigla kao branitelj naslova olimpijskog pobjednika iz Los Angelesa, ali i kao svjetski prvak iz Madrida 1986..

– Momčad je pretrpjela određene izmjene, ali je i dalje brojka Hrvata bila 8 – Deni Lušić, Perica Bukić, Dubravko Šimenc, Veselin Đuho, Mislav Bezmalinović, Mirko Vičević, Tomislav Paškvalin i Renco Posinković. Uz njih su još igrali Aleksandar Šoštar, Dragan Andrić, Igor Gočanin, Igor Milanović i Goran Rađenović. Na klupi dakako još uvijek naš Ratko Rudić.

– Favoriti nisu baš sjajno počeli jer su izgubili 1. kolo od SAD 7:6. Za ostati u igri za visok plasman, u vrlo teškoj skupini, valjalo je pobijediti u 2. kolu Mađarsku. To su i učinili 10:9. Potom su slijedile pobjede nad Grcima 17:7, Španjolcima 10:8 i Kinom 17:7.

– U Seoulu se prvi put pribjeglo igranju klasičnog polufinala, te utakmice za broncu i finala, dakle sustava koji nam je i danas poznat.

– U polufinalu je tadašnja Jugoslavija svladala SR Njemačku 14:10 (po 4 gola Lušića i Milanovića), a finale je bila repriza iz Los Angelesa, Jugoslavija – SAD. Repriza u mnogočemu. Ponovo su Amerikanci poveli, ponovo 5:2, ali je Rudićev sastav izjednačio na 6:6 i odveo utakmicu u produžetak. Završilo je 9:7 za tadašnju Jugoslaviju, a deveti gol koji je prekinuo sve dvojbe oko olimpijskog pobjednika, postigao je kapetan te reprezentacije, Veselin Đuho.

– Ponovo je najbolji strijelac olimpijskog turnira Španjolac Manuel Estiarte (27 pogodaka)

– Olimpijsko zlato pripalo je državi koja će uskoro nestati, srebrne su bile SAD, a bronca je otišla također u državu koja je bila na početku rastakanja, Sovjetski Savez.

FOTOGRAFIJE

“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)