OBLJETNICA ROĐENJA – Marko Brajnović
Centar kojeg su vabili atletičari
Prije točno jednog stoljeća u Splitu se rodio jedan iz plejade ‘fetivih’, a uspješnih, trofejnih jadranaša. Marko Brajnović (rođen 17. srpnja 1920.), za Jadran je odigrao 19 sezona (1938. – 1956.) i nikuda i nikamo drugdje nije želio ići, ni igrati. Iako je poziva bilo. Iz Zagreba, ali iz atletskih krugova.
Naime, stasitog Dalmatinca kakav je bio šjor Brajnović, u Zagrebu je zamijetio doajen hrvatskog, pa i svjetskog sportskog novinarstva koji je izvješćivao sa čak 16 olimpijskih igara, od Cortine d’Ampezzo 1956. do Atene 2004., Žarko Susić. On je bio prije svega pristalica atletike, te je u Marku Brajnoviću, tada studentu strojarstva vidio ‘materijal’ za bacačke discipline. No, tada je već Marko bio ‘debelo’ u vaterpolu i nije se želio micati dalje, u neke druge vode. Zanimljivo da je još ranije, u Splitu kao četverogodišnjak plivao, a koju godinu kasnije ga je počeo trenirati Đuro Bjedov, otac proslavljene olimpijske pobjednice iz Meksika ’68., Đurđice Bjedov.
Ma kakvi, Marko je obožavao loptu u spoju s vodom. On se s 10 godina usidrio na Zvončacu, u Jadranu i više se od tamo nije nikada ni micao. Ne samo ‘usidrio’, nego je i postao sidraš kluba sa Zvončaca. Jedan od najvećih. Postigao je više od 300 golova za Jadran, a kao specifičnost valja izdvojiti da je podjednako dobro igrao, golove davao s lijevom i desnom rukom. Kasnije se čak i čudio igračima koji pucaju samo s jednom rukom. Nakon Drugog svjetskog rata, upravo je Brajnović, sada u naponu snage i akumuliranog iskustva, bio jedna od ključnih karika Jadrana koji je vladao ligom u tim prvim, poslijeratnim godinama.
Nastupao je i za reprezentaciju. Ukupno 42 puta od 1948. do 1953. Nastupao je na Olimpijskim igrama u Londonu 1948., te četiri godine kasnije u glavnom gradu Finske. Tada, u Helsinkiju ’52. doživio je i vrhunac karijere s olimpijskim srebrom iako nisu doživjeli niti jedan poraz. Mađarima s kojima su igrali zadnju utakmicu, osvojili su zlato jer im je i remi (baš je tako i bilo, 2:2) bio dostatan za konačan uspjeh.
Po okončanju igračke karijere, Marko Brajnović se bavio svojom strukom diplomiranog inženjera strojarstva. Preminuo je u Splitu, 16. listopada 2010. Poživio je srećom dovoljno dugo da uživo gleda svog Jadrana na krovu Europe, kao i Hrvatsku na tronu svijeta.
Šjor Brajnović, hrvatski vas vaterpolo nije zaboravio!
OSVOJENE MEDALJE
Reprezentacija
- srebro na Olimpijskim igrama: Helsinki 1952.
- bronca na Europskom prvenstvu: Beč 1950.
Klub
- Prvak Jugoslavije: 1946., 1947., 1948. i 1954. (Jadran Split)
FOTOGRAFIJA: “Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
