Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Naši članovi, Vijesti / 29. ožujka 2020.

NAŠI ČLANOVI – VK Siscia, Sisak

“Sisačka mornarica”

U našem malenom vaterpolskom krstarenju po Hrvatskoj, nakon Makarske, Kostrene, Slavonskog Broda, stigosmo do… Siska! Prelijepog grada na Savi i Kupi, zemljopisnog položaja koji je privlačio još stare Rimljane, kroz povijest i na udaru Otomanskog carstva. Grad koji je nadživio i nadjačao sve nevolje. To je grad kneza Ljudevita Posavskog, braće Radić, generala Bobetka, kao i Slavena Zambate, hrvatske nogometne legende iz Dinama.

U ovom gradu međutim živi i jedan od zacijelo najmlađih naših vaterpolskih klubova, “VK Siscia”. Prošle je godine baš, uoči utakmice Barakuda protiv Srbije u Svjetskoj ligi, predajom spomen-plakete HVS-a, dodatno obilježena 25. obljetnica postojanja sisačkog vaterpolskog kluba. Iako, ima vaterpolo i neke sramežljive početke i puno ranije.

Temeljni preduvjet za postojanje vaterpola u Sisku veže se uz 26. lipnja 1960. Tada je u naselju Željezara otvoren prvi bazen u Sisku. Nenatkriven istini za volju, tako da je imao vremenski ograničen rok za vodene sportove, ali vaterpolo je bio prisutan od doslovno nultog sata tog bazena. Naime, baš prilikom otvaranja bazena odigrana je utakmica između dva zagrebačka kluba, Mladosti i Naprijeda (kasniji Medveščak). Koji tjedan kasnije, tog ljeta 1960. i prvi su Siščani zaigrali vaterpolo. U sklopu plivačkog nadmetanja dva društva, “Petrinjac” odnosno “Metalac” iz Siska, zaigrale su i vaterpolske sekcije. Petrinjci su slavili 8:5. Godinu kasnije stigla je i druga utakmica. Sada je Metalac dočekao momčad Samobora i slavio uvjerljivo 6:1. No realno, duboko u kontinentalnoj Hrvatskoj s klimom karakterističnom za taj dio Lijepe naše, u relativno ipak malenom gradu kakav je Sisak, bilo je nerealno očekivati da će ozbiljniji vaterpolo zaživjeti bez natkrivenog bazena. Stoga je valjalo sačekati ‘pravi bazen’. To je doba stiglo 1991. Početkom te godine je otvoren lijep, moderan kompleks, Gradski bazen u Sisku. No, još uvijek nije niti to istog trenutka značio početak vaterpola. Ne odmah, ne tada, te 1991. Godine u kojoj se Sisak našao na prvoj crti bojišnice u Domovinskom ratu.

Međutim, kako se ovaj grad kroz povijest odupro svim nedaćama i svakom silniku, tako je bilo i sada, te je vrlo skoro mogao početi i normalan sportski život u Sisku.

– U biti klub vuče korijene od 14. travnja 1994, ali smo nešto kasnije službeno registrirani, dok je osnivačka skupština održana 30. ožujka 1995. – navodi klupski tajnik VK Siscije, Antonio Štampfel.

– Tim je trenutkom u biti i formalno ili službeno, klub počeo djelovati.

Prvi su igrači bili dječaci-plivači iz tamošnjeg plivačkog kluba. Na blagdan Svetog Nikole, 6. prosinca 1995. odigrana je i prva utakmica VK Siscia. Utakmica dječačkog uzrasta jer seniora još nije bilo, ali… U toj prvoj utakmici, početnici iz Siscije svladali su vršnjake zagrebačke Mladosti 23:19! Početak odličan.

– Danas imamo ukupno oko 80 članova i popunjene sve uzraste. Imamo dakle Mlade nade i Nade, pa potom redom mlađe kadete, kadete, mlađe juniore i dakako seniore. Od 1998. je Siscia već prisutna u prvenstvenim i kup natjecanjima mlađih kategorija, od kadeta do juniora. Seniorska se pak momčad kalila kroz Drugu ligu sve do ulaska u Prvu B, godine 2006. u kojoj smo i danas – veli tajnik Antonio Štampfel.

Ovaj klub ima i vrlo dobre veze sa zagrebačkim klubovima, Mladosti i Medveščakom čiji igrači znaju bilo igrati ili trenerski voditi VK Siscia. Baš ove, trenutačno prekinute sezone Siscia je štoviše najbolja momčad u Prvoj B ligi! Nakon 5 kola imaju jednako toliko pobjeda, prvoplasirana su momčad, a baš su u derbiju 5. kola, posljednjoj utakmici prije prekida natjecanja zbog koronavirusa, slavili u za njih vrlo značajnoj utakmici. U Sisku je Siscia svladala renomiranog suparnika iz Dubrovnika, drugoplasirani Bellevue 13:10.

To je Siscia – Sisačka mornarica, kako si tepaju. Ili pak kako pozivaju mlade zainteresirane za vaterpolo “Budi fit, budi vaterpolo kit!”.

Vaterpolski klub Siscia

– Trg grada Heidenheima 1

– Predsjednik: Davor Čobanov

– Tajnik: Antonio Štampfel