Tko još ne vidi kakva je sila postala Hrvatska: Ovakvo ‘topništvo’ dugo nije viđeno
Sjajni uspjesi hrvatskih mladih vaterpolskih reprezentacija, tri zlata od kojih su dva svjetska, a jedno europsko, na našu radost privlače i dalje pozornost medija.
Za ovu priliku skrećemo pozornost na tekst novinara Andrije Kačića Karlina objavljen na portalu dnevno.hr, u petak, 21. kolovoza ujutro. Članak pod naslovom – „Tko još ne vidi kakva je sila postala Hrvatska: Ovakvo ‘topništvo’ dugo nije viđeno” – prenosimo u cijelosti.
—-
Neke pojave se teško mogu i opisati. Izgledaju čak i nadrealne. Baš kao i trostruki trijumf naših mladih vaterpolista ovoga ljeta. Mlađahni hrvatski vaterpolisti osvajaju zlatne medalje gdjegod se pojave, u riznici našeg vaterpolskog Saveza su dva zlata sa svjetskih prvenstava u uzrastima do 16 i 18 godina, a najsvježije je zlato s europske smotre za vaterpoliste do 20 godina.
Mala će biti riznica Hrvatskog vaterpolskog saveza za prihvatiti sve te trofeje. Mnogi ni ne znaju gdje je sjedište HVS-a, pa da malo nekoga i podučimo. U Sportskom parku Mladost, na plivalištu Mladosti su uredi čelnih ljudi našeg vaterpolskog sporta.
Eto, tako su naši mladi vaterpolisti pomalo utješili nakon što naši seniorski vaterpolisti nisu osvojili medalju na zadnjem Euru u Srbiji. Dakle, radi se dobro, i u klubovima i u reprezentaciji. I to dobro rade treneri koji nisu u fokusu, u žiži zanimanja. Uvijek je to tako, slava pripadne nekome drugome, a ne onima koji odgajaju djecu, kao mlade ih dovode do europskih i svjetskih vrhova. Uvijek tako bilo i bit će.
Vaterpolska sila
Nema nikakve sumnje, osvojila Hrvatsku medalju na velikim natjecanjima ili ne – ona je uvijek vaterpolska velesila. Eh sad, ovaj trostruki trijumf je i znakovit. Spoje li se ove tri generacije, a jednog dana će se to i dogoditi, po svemu sudeći na scenu bi trebala doći posvemašnja dominacija hrvatskog vaterpola.
Samo, nemojmo prije skočiti nego što kažemo – hop. U svakome sportu najteži je prijelaz iz juniora u seniore. Samo da se zna, da se ne zanesemo ni mi, ni naši djelatnici u vaterpolu. Jer, vaterpolo je specifičan sport. Možda ga ne igra puno zemalja sveukupno, ali desetak reprezentacije je uvijek tu negdje u konkurenciji za polufinala velikih natjecanja ili olimpijskih igara.
Hrvatska je u 35 godina samostalnosti dokazala da je vrh vrhova, ali mnogi ovaj sport nazivaju rezervoarom za medalje za države iz bivše Jugoslavije. Jer, mi smo velesila, ali velesila je i Srbija. I svaki vaterpolski međusobni sraz Hrvata i Srba se i unaprijed i unazad opisuje kao – klasik.
Dokazali se
Hajde, podsjetimo kakvo nam je bilo ovo vaterpolsko ljeto. Prvo je u portugalskom Rio Maioru naša momčad do 18 godina došla do zlata. I to nakon što je izgubila prvu utakmicu, pa kasnije spašavala živu glavu. Forma joj se podizala i došla je do svjetskog trona. Trenera, izbornika moramo spomenuti – Hrvoje Koljanin.
Mjesec dana kasnije održana je svjetska smotra u Zagrebu za vaterpoliste do 16 godina. Bila je tu riječ o očiglednoj superiornosti naših dječaka, od prve do zadnje utakmice svaka utakmica bila je odigrana perfektno i pobjednički. Izbornik je Bruno Sabioni.
Naposljetku, izbornik Zoran Bajić odveo je našu U-20 reprezentaciju do europskog trona, u bugarskoj Varni. I to na koji način, drama je smjenjivala dramu. Najprije je naša reprezentacija jedva prošla skupinu, s dva poraza u tri utakmice. Onda se razigrala, kao nekad u nogometu Talijani, u četiri utakmice eliminacijske faze mladi Hrvati potopili su sve suparnike.
U polufinalu Hrvatska se revanširala Italiji za poraz u skupini. A u finalu su nastradali Španjolci. Hrvatska je odigrala turnir na način da su svi spoznali kako se odjednom može doslovce promijeniti baš sve. Od prijetnje da se ispadne još u skupini pa do gaženja suparnika u knock-out utakmicama, te polufinalu i finalu.
