RAZGOVOR S POVODOM – Luka Lončar
U prvim danima 2024. godine ‘eruptirat’ će vaterpolska Europa. Hrvatska i Nizozemska bit će domaćini Europskog prvenstva. Dame će se, a među njima i naša ženska reprezentacija nadmetati u Eindhovenu, od 5. do 13. siječnja; no ono što će biti ipak još više u središtu naše pozornosti jest muško seniorsko Europsko prvenstvo. Razumljivo jer njemu su domaćini Dubrovnik i Zagreb, od 4. do 16. siječnja 2024.
Izbornik Ivica Tucak počinje s pripremama Barakuda 9. prosinca ove godine u Zagrebu, te je objavio i širi popis 20 kandidata. Popis na kojem se nalazi i jedno vrlo dobro znano, povratničko ime – Luka Lončar (36). Centar Olympiacosa, prije toga u Pro Reccu, još dosta ranije i u Brescii, ali s najvećim tragom ostavljenim u našim klubovima, Mladosti i Jugu (iako je nastupao i za Medveščak i Solaris). Nakon dvije i pol godine Lončar je ponovo pod kapicom hrvatske reprezentacije. Posljednju utakmicu za Hrvatsku odigrao je još na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. Povratak Luke Lončara, svjetskog prvaka iz 2017.; olimpijskog vicepobjednika iz 2016. uz još jedno srebro i dvije bronce sa svjetskih prvenstava, i više je nego dovoljan razlog za „Razgovor s povodom”.
Izbornik ga nije trebao nagovarati
Je li vas izbornik trebao dugo nagovarati?
– Ha, ha, pa i nije baš puno. Čim me nazvao, ja sam već u sebi bio prelomio, ako će trebati pomoći reprezentaciji… tu sam – prvo je što će iz Atene Luka Lončar.
Izbornik Tucak je spomenuo u obrazloženju poziva vama, između ostalog, da ste se u zadnje dvije godine dobro odmorili u smislu da niste više nastavili onako žestokim ritmom s mnoštvom utakmica, te da uz formu koju iskazujete, možete biti od velike pomoći. Točno?
– Sigurno sam u ove zadnje dvije godine, odigrao 30-40 utakmica godišnje manje. To je dosta manje nego prije, sigurno mi je pomoglo da se iznova snažno motiviram, te se mogu staviti na raspolaganje izborniku i reprezentaciji. Sa zadovoljstvom!
Kada je završio olimpijski turnir u Tokiju, tada ste donijeli odluku o povlačenju iz reprezentacije. Takva je odluka bila potaknuta time da ste bili silno ‘potrošeni’ ili kada ste vidjeli i da je solidan do igrača iz manje-više vaše generacije odlučio da je kraj (Bušlje, Obradović, Joković…), pa ste se i zato odlučili prepustiti mjesto mlađima?
– Sve pomalo, i jedno i drugo. Najviše ipak zbog toga što sam osjetio da sam emotivno i fizički ‘prazan’, te sam bio uvjeren da tada ne mogu dati svoj maksimum. To bi bilo samo neko povlačenje po reprezentaciji, a iskreno nisam ni osobno bio zadovoljan svojim nastupom u Tokiju. To me emotivno ispraznilo. Odlučio sam si zato dati i vremena i odmora. Mislio sam dati si malo odmora. Nisam više vidio u tom trenutku da to ima smisla. Čak sam mislio i da neću više igrati za reprezentaciju, ali eto, sad se otvorilo, poklopilo drukčije. Nadam se da ću zaigrati jer ja sam ipak kandidat zasad, ne želim ništa prejudicirati.
Najljepše je u sportu ovisiti o sebi
U zadnjih godinu dana, hrvatska reprezentacije je okusila čar i slast osvajanja naslova europskog prvaka, ali onda nažalost i neslavno 9. mjesto na svjetskom prvenstvu. Je li Fukuoka ipak bio samo ‘loš dan u uredu’,
jedan trenutak okliznuća koji se svakom dogodi?
– Nadam se da je baš to. Sada imamo priliku za ispravak, a najljepše je u sportu kada ovisiš o samom sebi. Ovo što se nama dogodilo u Fukuoki je nešto što se događalo i drugim momčadima, u svakom sportu. To je možda i jedno upozorenje. Možda je čak i dobro kako bi se vidjelo da može biti vrhunski, ali može ispasti i loše. Nismo mi ni najbolji, ali nismo ni najgori. Ono što mi moramo, jest biti kako se veli na 100 % kako bi izborili nastup i na Svjetsko prvenstvo u Dohi i onda na Olimpijske igre u Parizu.
Od Tokija 2021., Lončar je igrao u Italiji (Pro Recco dvije sezone), sada je u Grčkoj. Reprezentacije baš te dvije države igraju sjajan vaterpolo, u samom su vrhu s Mađarskom, Španjolskom… Vidjeli ste i gledate ‘iz prvog reda’ kako dakle oni rade, pratite vaterpolske trendove… Gdje smo mi tu?
– Generalno gledajući mislim da smo mi vrlo blizu. Samo ovisi o koncentraciji i nekim detaljima. Oni su se malo dignuli s izmijenjenim pravilima, napredovali jesu i to je definitivno. Međutim, mislim da mi ne zaostajemo puno iza njih. Na kraju krajeva, pa mi smo ipak bili prvaci Europe prošle godine. Koji mjesec ranije i u polufinalu Svjetskog prvenstva u Budimpešti, s novom momčadi. Dakle, možemo mi to pratiti. Sigurno da bi nam pomogao dobar rezultat nekog kluba. Jug je kod nas bio lokomotiva vaterpola godinama. Sad je mrvicu pao u odnosu na prijašnje godine, ali se eto pojavio Jadran koji je ušao u drugi krug Lige prvak. Bilo bi super kada bi oni dospjeli i na Final Four jer te dvije dodatne, jake, teške utakmice pod velikim stresom, ipak su od itekakve koristi za svakog igrača, tako i za reprezentativce.
Iskustvo i ugled
Što donosi Luka Lončar u reprezentaciju?
– Sigurno da može pomoći moje iskustvo, pa i neki renome, kao i način treniranja. Ja sam cijeli život u treningu i stvarno dobro radim. Nisam nikad preskakao treninge, obveze i mislim da će dobro doći da možda i tim primjerom nekako pokažem da bez obzira što imam i više godina, mogu na vrhunskoj razini funkcionirati.
Hoće li vam biti jednostavno vratiti se ritmu iznimno jakih, teških utakmica svaki drugi dan, kakve vas čekaju na EP? Govorimo jasno pod pretpostavkom da će te biti u konačnih 15 igrača za Dubrovnik i Zagreb.
– Da, zato i postoje pripreme od kojih 20-ak dana. Na kraju, igrao sam zadnjih godina i Final 8 Lige prvaka na kojem su bile utakmice dan za danom.
Prvenstvo u moja dva grada
Prethodno Europsko prvenstvo, ono u Splitu prošle godine Lončar je gledao na TV. Sada je u prilici biti sudionikom očekivanog spektakla koji je za Luku poseban, jer kako je istaknuo…
– Siguran sam u posve ispunjene tribine i sjajno navijanje jer mi jesmo nacija koja voli i prati vaterpolo, navija za svoje vaterpoliste, reprezentaciju. Zna se što je Dubrovnik u svijetu vaterpola, Zagreb je pak kolijevka Mladosti i jedan od najuspješnijih klubova na svijetu. To je dakle pun pogodak. A meni osobno… Meni je najdraže što ću, ako se izborim za mjesto jasno, nastupati u oba meni iznimno bitna grada. U svom rodnom gradu Zagrebu, u bazenu kluba u kojem sam vaterpolski odrastao, kao i u Dubrovniku, u bazenu kluba u kojem sam napravio velik iskorak u karijeri i živio ondje 6 godina, stekao ondje jako puno prijatelja. Baš bi mi zadovoljstvo bilo u ta dva grada nastupati za Hrvatsku, na ovako velikom natjecanju – zaključio je povratnik u jato Barakuda, Luka Lončar.
