Hrvatski Vaterpolski Savez

Dva su tjedna od trećeg hrvatskog naslova svjetskog prvaka. Dojmovi se možda polako i sliježu, ali uspomene, emocije i slike trijumfa iz Dohe ne blijede. Za nas u hrvatskom vaterpolu nikada niti neće. Nadolazećih ćemo godina sigurno još puno puta, s punim opravdanjem, spominjati i veličati dva zlatna tjedna u Kataru. Sagledavat ćemo iz nekoliko kuteva novi uspjeh hrvatskog vaterpola.
Za ovu priliku, to činimo s Lorenom Fatovićem. U statističkim završnim računima’ nadmetanja u Dohi, njegovo će te ime pronaći u vrhu više različitih kategorija izvrsnosti. Loren ili za prijatelje Lolo je naš najbolji strijelac, ali on je ukupno treći najbolji strijelac SP s 18 golova. Iza Francuza Thomasa Vernouxa (26 pogodaka) i Talijana Andreje Fondelija (20.

Nadalje, Fatović je 4. najuspješniji igrač s realizacijom šuta u napadu s igračem više (7-9). Zanimljivo, da su drugi i treći po tom pitanju, suigrači mu Rino Burić (9-11) i Marko Žuvela (8-9). Loren Fatović je i 4. najbolji strijelac katarskog turnira i iz pozicijskog napada (7-19). Iako, Loren Fatović jest sve to, sve te brojke, ali opet i puno više. Usputno, on je i jedan od onih među Barakudama koji se može pohvaliti s 2 naslova svjetskog prvaka.

Od Budimpešte 2017. do Dohe 2024.

– Velike su razlike između Budimpešte 2017. i ovo sad – priznaje Loren.
– U Budimpešti sam bio najmlađi, zatim to mi je bilo prvo veliko natjecanje. Imao sam ipak drukčiju ulogu i tada sam bio mislim čak i manje svjestan što smo napravili. Sve mi je bilo novo. Ovo sad je… Teško i opisati. Mislim, čak i da smo izgubili finale, da smo samo ušli u polufinale, učiniti takvo što, dakle uči među 4, ne čak u finale, nego među četiri u mjesec ili mjesec i pol dana je čudesno. Ovo što smo mi napravili nakon europskog srebra gdje smo imali pritisak igranja doma, ‘lovili’ smo tada olimpijsku vizu, da bi onda izgubili finale na način na koji jesmo, te nakon svega ostati ovako visoko i pozitivan u ludom ritmu utakmice, to mogu stvarno samo iznimne momčadi.

Hrvatska je jedna takva. Iznimna.
– Apsolutno se slažem, to i kažem. Pokazali smo da smo mi, Španjolska i Italija bili nekako najstabilniji i da smo sasvim zasluženo osvojili ovaj naslov. Mislim da je rijetko tko svjestan i da zna koliko je to teško jer je ovo prvi put u povijesti da se u manje od dva mjeseca organiziraju dva ovako jaka turnira.

Svjesni smo svoje snage

Koliko ste vi sami, igrači, između sebe bili svjesni svoje snage? Mnogi vas nisu spominjali, stavljali možda  prvi red favorita uoči EP, SP. Pričalo se o uigranoj Španjolskoj, pa jakoj Italiji, super snažnoj Mađarskoj, ali onoj iz Dohe… Rijetko tko je, pa i u Hrvatskoj čak, vidio da tu kod nas, u našem bazenu postoji jedna takva momčad.

– Mi sami smo bili svjesni svoje kvalitete, iako stoji i ovo što ste rekli. Sada, nakon ova dva mjeseca mislim da su svi svjesni koliko je u biti 8-9 momčadi izjednačeno. Nije floskula, u četvrtfinalu doslovno nikome nema lagane utakmice. To se pokazalo u Dohi, to je osjetila jedna Mađarska protiv Francuske. Mi smo bili svjesni svoje snage, ali se uopće nismo opterećivali što nas se ne stavlja u neki najuži krug favorita. Nakon 9. mjesta u Fukuoki je to i očekivano. Svi su mislili da smo pali, da smo lošiji. To nam je bio samo još jedan dodatan motiv, ne nešto što nas smeta. Zato jer ova reprezentacija, od kako se oformila, a to je bilo nakon Olimpijskih igara u Tokiju 2021., držimo se stvarno tako skupa, jedinstveni. Naše je zajedništvo nevjerojatno. Koliko god smo rivali, mi iz Jadrana i Juga kad dođu domaći, prvenstveni obračuni, toliko smo bliži kad smo u reprezentaciji. Bez pretjerivanja, stvarno smo vrhunska klapa. Svjesni smo da možemo igrati sa svime, pokriveni smo vrhunski na svim pozicijama i možemo odgovarati svakom rivalu. Tako ulazimo u svaku utakmicu, ali naravno da cijenimo svakog i ne precjenjujemo naše mogućnosti.

Bijač je naša najveća zvijezda
Hrvatska reprezentacija kao i svaka velika, nužno ima nekoliko svjetskih zvijezda, ali te svjetske zvijezde se tako uopće ne ponašaju. Onda nakon velikog natjecanja niti ne možemo pričati, izdvojiti samo jednog ili dvojicu igrača. Uvijek je momčad u prvom planu. Kako to tumačite?

– To je naša kvaliteta. U sportu kad se napravi neki velik rezultat, uvijek će se spominjati zajedništvo, ali kod nas je to stvarno tako. To sa zvijezdama… Nitko se tu ne smatra zvijezdom, iako ako ćemo realno Marko Bijač je sigurno najveća zvijezda u našoj momčadi. Opet, on ne da se ne ponaša tako nego je i preskroman čak. Kad on kaže Mati u polufinalu da brani peterac, kada je on sam svjestan da treba neka promjena, kada to takva klasa kaže, onda to sve govori koliko je u nas zdrava atmosfera.

Najbolja utakmica u zadnje 3 godine

Naravno da su svakoj momčadi ima i određeni dio ega, to je i normalno. Mislim, da imate 15-icu od kojih su svi preskromni, možda čak ne bi nekad bilo ni dobro. Možda bi nekad bilo i bolje da se porječkamo, ali stvarno kad funkcioniramo izvanredno, onda su svi svjesni da ova ekipa diše sjajno.

Vratimo se još malo na finale u Dohi. Uoči početka utakmice, vi igrači napravite krug u vodi, kapetan u tom susretu ima ‘završnu riječ’, no Marko Bijač je neuobičajeno dugo nešto pričao. Što je sve Marko stigao reći?

– Da vam budem iskren, sad kad se tog pokušavam sjetiti, ne znam ni sam, ha, ha. Više-manje je Ivica (Tucak) taj koji sve veli, a onda je kapetan taj koji ponovi detalje za koje misli da su najvažniji opet za naglasiti. Ali… da se sjećam riječi, ne mogu. Bili smo svi svjesni da igramo ogromnu priliku, pogotovo nakon finala u Zagrebu u kojem smo vrhunski odigrali, pa ipak pobjedu ispustili iz ruke. Sada smo svi bili svjesni da je ovo sada ta naša šansa koju moramo iskoristiti. Vidjelo se da smo do zadnje sekunde vjerovali u pobjedu, vjerovali u sebe. A utakmica je bila nevjerojatna, napeta. Ja se ne sjećam kad se dogodilo u nekom finalu da u niti jednom trenutku nitko nije poveo s dva razlike. Ta je utakmica bila najbolje što smo pružili u posljednje tri godine. Opet, mislim da u Parizu možemo pružiti i još bolje, te da ćemo to i učiniti.

Četvrtfinale sa Srbijom je bilo ključno
Svaka utakmica na SP ima svoju težinu i vrijednost, ali je li postojala neka za izdvojiti koja je po Lorenovom mišljenju bila ključna, najteža?

– Uvijek je četvrtfinale ključno. Ta naša utakmica sa Srbijom. Mi smo i prije početka Dohe znali da ćemo u četvrtfinalu imati Srbiju, SAD ili Crnu Goru, znali smo da nam to neće biti lako. Bili smo spremni za to. Od početka turnira smo baš čekali to četvrtfinale i da ga odigrano najbolje što možemo. Jasno da nas je i tu Marko s obranjena dva peterca odveo u dodatnu prednost, ali mislim da nam je ta utakmica dala dodatan vjetar u leđa. Posebno jer smo igrali protiv Srbije, a te utakmice su, htjeli ili ne htjeli, uvijek nešto iznad ‘normalne’ utakmice. Poseban derbi i tako će uvijek ostati, te pobjeda u takvoj utakmici daje momčadi dodatnu dozu samopouzdanja koje smo mi pretočili u naredne dvije utakmice.

Kako izgleda naglo ‘preusmjeravanje’ misli na klub i predstojeće odreda bitne, teške klupske utakmice?
– Sve je čudno. Uvijek je dosad nakon velikih natjecanja određena pauza u kojoj se uspijete glavom ‘prebaciti’ da postaneš fokusiran na klub. Sad je to stvarno dosta teško. Doslovno smo se vratili u nedjelju iz Dohe, u ponedjeljak doček, utorak prijam kod gradonačelnika, a za tri dana opet na bazen. Nije problem fizička snaga ili iscrpljenost, nego mentalna snaga, ‘glava’. Nije lagano i meni je to sve nekako čudno, drukčije. Opet, svjesni smo da to moramo napraviti jer na kraju krajeva, od klubova mi svi živimo i zato igramo u reprezentaciji. Imamo Igre ispred nas, treba se ponovo dokazati, pronaći i mjesto u momčadi za Pariz. Zato… moramo se brzo ‘prebaciti’ i što prije nekako zaboraviti ove uspjehe. Iako, nije baš lako jer neke momčadi ovako što ne naprave nikad, a mi smo napravili u niti dva mjeseca. Ovo ulazi u povijest vaterpola, to je sigurno.

Kao braća
Vaterpolsku javnost, navijače veseli skorašnja nadolazeća utakmica. U Zagrebu. Sredina ožujka, Superkup i susret Jadran –-Jug Adriatic osiguranje. Nije baš cijela reprezentacija na okupu, ali jest većina, no sada jedni protiv drugih.
– Opet ćemo se i ‘mlatiti’ i držati i boriti, ali kad dođe vrijeme za reprezentaciju, to se sve zaboravlja. To je naša najveća kvaliteta, da možemo tako funkcionirati. Mi smo kao braća – završio je Loren Fatović.