RAZGOVOR S POVODOM – Lara Srhoj
Krajem lipnja odnosno s prvim danima srpnja, istinski su i bez preuveličavanja ispisane su povijesne stranice hrvatskog ženskog vaterpola. Ulazak u polufinale Svjetskog prvenstva, uzrasta do 16 godina, na natjecanju koje je održano u turskom gradu Manisi, najbolji je, najviši plasman hrvatske ženske reprezentacije, bilo kojeg uzrasta.
Nakon finalne utakmice, slijedilo je i još jedno priznanje. Naša Lara Srhoj je imenovana u najbolju sedmorku Svjetskog prvenstva. Nije joj to doduše prvo veliko međunarodno postignuće. Podsjetimo, prošle je godine na Europskom prvenstvu do 15 godina koje je održano u Zagrebu, Lara bila najbolja strijelkinja Prvenstva, s 34 gola.
Ipak, vratimo se mi u ovu godinu, pa onda i malo u Manisu kojoj smo vremenski odmaknuli dva tjedna, ali razgovarajući s jednom od najboljih igračica tog turnira, Larom Srhoj.
Manisa nam je poticaj za budućnost
Jesu li se slegnuli dojmovi odnosno preciznije, kakav je osjećaj sada nakon spoznaje da ste osvojili 4. mjesto na svijetu, ostvarili povijesni uspjeh hrvatskog ženskog vaterpola?
– Evo, nakon skoro dva tjedna od završetka prvenstva, mogu reći da su se dojmovi slegli i mislim da smo svi postali svjesni toga da smo ostvarili vrhunski rezultat. Iako smatram da smo mogli napraviti još taj jedan posljednji korak i osvojiti medalju. Ovaj uspjeh koji smo ostvarili je definitivno nešto na što bi mi, sve igračice, kao i cijeli stožer trebali biti ponosni i to bi nam trebao biti samo još jedan poticaj da tako nastavimo i u budućnosti.
U kolikoj mjeri je ovo ista ili različita generacija od one koja je prije dvije godina zauzela 7. mjesto na SP u Larissi ili prošle godine, 6. mjesto na EP do 15 godina u Zagrebu?
– Ova generacija se dosta razlikuje od one koja je igrala u Larissi prije dvije godine. Ovo je sasvim druga ekipa, s drugim igračicama i drugim stožerom, pa se tadašnji uspjeh i ovaj uspjeh, koji smo sada ostvarili, ne bi trebali uspoređivati. Ova ista generacija je lani bila godinu mlađa i sad smo sve malo zrelije nego što smo bile tada. Promjene, osim stožera, nisu bile značajne, ali je sveukupni napredak bio vidljiv, a to je pokazao i krajnji rezultat.
Rezultat nije bio slučajan
U Manisi ste ostavili za sebe velike reprezentacije poput Grčke, Italije, SAD, Nizozemske… Možete li tu istu razinu održati i u godinama koje slijede, na natjecanjima djevojaka do 17, do 18 godina, a da ne govorimo o seniorskom uzrastu?
– Smatram, da iako smo imali dosta sreće u Manisi, jer se do polufinala nismo susreli skoro s niti jednom od reprezentacija koje su velike sile u ženskom vaterpolu, ovaj rezultat nije bio slučajan i ako nastavimo ovako trenirati i pripremati se, ne vidim zašto ne bi mogli takve rezultate nastaviti ostvarivati i na natjecanjima koja slijede.
U polufinalu smo trebale biti fokusiranije
Što vam je u Manisi bilo najteže? Velik broj utakmica u malo dana ili nešto drugo.
– Rekla bih da nam je najveći problem predstavljalo zadovoljstvo koje smo osjetili nakon ulaska u polufinale. Nakon toga smo se svi malo opustili, iako je tada zapravo bilo najvažnije ostati fokusirani. Naravno da je došlo i do zasićenja i umora, jer smo stvarno odigrali velik broj utakmica u malo vremena, a uz to smo još odrađivali i naporne treninge. Sve skupa je bilo vrlo intenzivno i nimalo lako, kako za mene, tako i za sve ostale cure.
