Hrvatski Vaterpolski Savez

Prošlog je tjedna završeno 25. državno seniorsko prvenstvo za žene. Vaterpolistice Mladosti su nakon godinu dana vratile trofej u vitrine svojeg kluba koje sada krasi ukupno 14. naslova najboljeg ženskog kluba u Hrvatskoj.
Sastav ŽAVK Mladosti je u finalnoj seriji s ukupnim omjerom 2-1 svladao splitski Jadran, s tim da je nakon prve dvije uzbudljive i neizvjesne utakmice (petercima slavlje Splićanki uz Savu, te minimalna pobjeda Zagrepčanki s golom razlike u Poljudu), treća utakmica bila lišena neizvjesnosti. Dokaz tomu je rezultat 16:8 za Žabice. Među pobjednicima je briljirala, posebno u zadnjoj utakmici, Iva Rožić (7 golova). Djevojka koja je 2024. godinu proglašena najboljom hrvatskom vaterpolisticom za to kalendarsko ljeto, dokazala je izvrsnost i u finalu. Zasluženo je stoga na koncu ponijela i trofej namijenjen najboljoj igračici cijelog Prvenstva Hrvatske. To je i više nego dovoljnih razloga ili povoda za razgovor s Ivom, najboljom hrvatskom vaterpolisticom, djevojkom koja je obilježila netom okončano državno prvenstvo.

‘Skupile’ se u Splitu i vratile naslov u Zagreb
Malo bi se ipak vratili na finalnu seriju, odnosno na sam njezin početak. U prvoj finalnoj utakmici Jadran je slavio petercima, te su Splićanke bile tada nadomak obrani naslova. Je li isto tako razmišljala i Iva i njezine suigračice?
– Mi smo u sve tri utakmice ušle sa stavom da mi to želimo, mi to moramo. Osvojiti naslov – u početku će Iva Rožić (20).
– Nije bilo nikakvog straha. Imale smo strahovito veliku želju i motivaciju, a prva utakmica… Jednostavno, nije bio takav dan. Ne za nas. Mi smo to onda i dokazale u druge dvije finalne utakmice. ‘Skupile’ smo se u Splitu vratili naslov u Zagreb.

Koliko je teško u hrvatskom ženskom vaterpolu napredovati, a u kontekstu primarno činjenice da imate jako malen broj ‘teških’ utakmica? Vi ste Jadranu i one vama jedina istinska konkurencija.
– Nažalost, to je tako. Samo su ta dva kluba na najvišoj razini. Ostali su bez uvrede ikome na nižoj razini. Nije to na europskoj razini, želimo doći do toga. Trudimo se mi, zalažemo se i nadam se da ćemo s vremenom moći biti konkurentni i mi sami u drugim europskim natjecanjima, a ne samo u Challenger kupu.
Sportska obitelj
Što je Ivu Rožić srećom zadržalo u sportu odnosno vaterpolu jer vidimo da znaju djevojke odlaziti iz vaterpola u vrlo ranoj dobi, a po čemu iznimka nije bila ni ova tek završena sezona?
– Mene motivira ta želja, ljubav. Zavoljela sam taj sport, vaterpolo je postao do mene i sad da samo tako odustanem… Mislim da to ne bi bilo pametno. Cijeli sam život u tomu. Moja obitelj je u sportu, svi su bili, a neki su i dan-danas. Odustati sada kada sam dostignula neku, istina tek početak, ali ipak visoku razinu. To nije opcija.

Spomenuli ste sportsku obitelj. Može malo pobliže, detaljnije…
– Otac mi je isto u vaterpolu, danas je pomoćni trener u Mornaru, ali i trener VK Okruk iz Okruga Gornjeg. Brat mi se također bavio vaterpolo, a majka je naš glavni navijač. Odnosno, navijačica. No, zbog oca je sve to krenulo.

Iva je odmah nakon treće finalne prvenstvene utakmice, s peharom najbolje igračice u rukama, iskreno rekla kako joj je drag i taj trofej, ali ništa bitnije nije od onog što osvaja ili će osvojiti još sa suigračicama. Složili bi se s takvim pristupom, izjavom, ali itekako se ‘broje’ i pojedinačni pokali.
– Je, ali i dalje ću reći da je najbitnija ekipa. Bitno je da smo mi osvojile naslov prvakinja, krunu. Ekipno priznanje je bolje nego pojedinačno. Pojedinačno je samo nadogradnja. Nadam se osobno da će ovakvih nagrada biti i još, ali ipak prvo je ekipno.

Ljeto u Singapuru i Brazilu
Ljeto u koje ulazimo je osobiti za čak i povijest našeg ženskog vaterpola. Tu povijest stvarate plasmanom, skorašnjim nastupom u Singapuru. Prvim nastupom Hrvatske na nekom seniorskom svjetskom prvenstvu. Što ondje možemo od vas djevojaka očekivati, što očekujete vi same od sebe?
– Velika je to prije svega čast i povlastica igrati na SP za Hrvatsku. Dodatna nagrada je to prije svega za nas mlađe cure jer je to ipak dosta mlada naša reprezentacija. Nadam se samo da ćemo iz dana u dan sve skupa rasti, a da ćemo jednog dana, kao i naši seniori ostvariti i neke velike rezultate. To je san, glavni cilj koji počinje polako sa Singapurom.

Nakon Singapura vas čeka, barem za ovu našu generaciju vaterpolistica, ipak intrigantnije natjecanje, Svjetsko prvenstvo do 20 godina u brazilskom gradu Salvadoru. Vi ste godištem baš tu, negdje na rubu, s 20 godina, ali pretpostavljamo da će te konkurirati za turnir u Brazilu?
– Da, ovo mi je zadnje natjecanje za uzrast do 20 godina. Tu se nadamo dobrom rezultatu. To bi baš mogli dobro odraditi. Ne želim ništa obećavati, govoriti. Imamo dobru skupinu (Brazil, Meksiko i Argentina), pa se onda križamo s još boljom (vjerojatno Izrael ili Novi Zeland), za nas još boljom u smislu mogućnosti prolaska. Nadamo se jako dobrom rezultatu.

Uspon ženskog vaterpola
Koliko god možemo pričati o malenom broju ženskih klubova u nas i drugim problemima, stoji i podatak da je evidentan uspon hrvatskih ženskih reprezentacija. Prošle godine smo imali dva polufinala u različitim uzrastima (SP do 16 u Manisi i EP do 19 u Zagrebu), pa do eto plasmana na seniorsko SP. Što je tomu uzrok? Spojila se, ‘rodila’ jedna takva nadarena generacija; trebalo je proći neko vrijeme od 10-ak godina prolaska ‘dječjih bolesti’; valja je puno ‘kopati’ ili nešto četvrto?
– Sve od navedenog, ja bih rekla. Moja generacija je zajedno već nekoliko godina, sve se dobro znamo, radimo od malih nogu kako se veli. Ta generacija može napraviti velike stvari, samo da se ne ‘raspadnemo’ kao nažalost naše ranije seniorke. Teško je kad svake godine odu 2-3 ili čak i 4 igračice, pa smo onda ostale samo mi mlađe koje sad činimo seniorsku reprezentaciju. Nadam se da se to neće dogoditi s našom generacijom, posebno zato je je to generacija u koju stvarno Hrvatski vaterpolski savez puno ulaže. Stvarno nam daju puno, uvijek su nam pri ruci, za pomoć i želimo to na najbolji način i iskoristiti.

Velika podrška Barakuda
Koliko vas međutim prate vaše muške kolege, Barakude? Znamo da kada ste na istim natjecanjima, u istom gradu na primjerice EP, vi uredno dolazite na tribine, navijačka ste podrška, pratite njihove nastupe.
– O, pa naši seniori su stvarno super prema nama. Kad smo lani bili u Eindhovenu na Europskom prvenstvu, oni su istodobno bili u Zagrebu. Prije naše zadnje utakmice s Britankama su nam poslali video-uradak. Čestitali su nam na dotadašnjim rezultatima, poželjeli sreću i uspjeh i to nam je baš bilo lijepo. Još su nam nadodali – „Vidimo se u Dohi”. Nažalost, mi tu Dohu nismo tada izborili, ali evo nadam se da ćemo se dakako vidjeti u Singapuru. Pratit ćemo jedni druge. To je super stvar na nas cure jer njihovo bodrenje nama znači strašno puno. Drago nam je kada nas oni primijete, pogotovo nas mlađe cure. To nam je neizmjerno drago jer znate već koliko medalja, uspjeha oni imaju, što oni predstavljaju u svijetu vaterpola, koliko iskustva stoji iza njih. Svaka riječ od njih dobro dođe – na kraju će Iva Rožić.

Stoga, zaključno što drugo zapisati, poručiti nego – cure i dečki, vidimo se u Singapuru. Svim srcem – za Hrvatsku!