RAZGOVOR S POVODOM – Andro Bušlje
Moja prva godina u gradu bez mora
Šesnaesta godina. Točno 15 je iza njega, a 16. godina teče kako je pod kapicom reprezentacije. Postavio je s tim u svezi već nekoliko rekorda. Prvo, najdugovječniji je hrvatski vaterpolski reprezentativac. Iz sadašnjeg sastava bez premca, ali možda i puno šire. Bušlje je stalnim članom Barakuda od 2015. i Svjetskog prvenstva u Montrealu. Godinu nakon njega momčadi se priključio Joković, od igrača koji su i danas pod hrvatskim stijegom. Drugo, s 22 medalje najtrofejniji je među Barakudama svih vremena. I opet “bježi” za jedan Maru Jokoviću. Treće, nastupao je na čak 8 svjetskih prvenstava. Nismo baš sigurni da ih ima puno koji se s njim mogu mjeriti. Na svijetu! Četvrto, medalje sa sedam uzastopnih svjetskih prvenstava nema baš nitko nikad u svijetu vaterpola. Peto, od 2015. na ovamo nije propustio niti jedno natjecanje reprezentacije zbog ozljede ili bolesti, što puno govori o njegovoj spremi, snazi tjelesnoj i mentalnoj. Šesto… Ne, ne, stat ćemo. S Bušljom i oko Bušlje u nabrajanju posebnosti mogli bi u nedogled. Andru smo izabrali za “Razgovor s povodom” ‘uhvativši’ ga negdje na ‘pola puta’ između jednog i drugog euro-kvalifikacijskog turnira sa svojim klubom, Mladosti.
Za početak, imamo još dvije zanimljivosti vezane uz Andru. Eto prve. Ljetošnjim potpisom ugovora za Mladost i selidbom u Zagreb, Andro prvi put u životu ne živi u gradu na moru/uz more. Dubrovnik, Napulj, Genova, Atena… cijeli je život uz more.
– Jest, i to sam posebno sada zadnjih dana postao malo svjesniji. Sada, kada je postalo hladno, sivo, magla u Zagrebu da ne vidim ni 100 metara ispred sebe. Nisam naviknuo. Ne još. Mislim, znam ja Zagreb i u magli, bio sam toliko puta ovdje, igrao, pripreme, treninzi, ali nisam živio.
Potpuno je jasno što nedostaje.
– More, jasno. Cijeli sam život uz more, odrastao uz more, šetao. Makar, Zagreb isto tako ima kao i svaki veliki grad neke svoje čari, neke druge prednosti.
Najviše nedostaje obitelj
No, ostavimo li more po strani (što baš i nije lako, malo je preveliko), što bi ste kao svježi stanovnik hrvatske metropole naveli kao nedostatak, nešto što vam se ne sviđa, a što kao vrlinu, prednost tog grada koji možda oni koji su ondje rođeni ni ne primjećuju jer su srasli sa Zagrebom?
– Nema toga što mi se ne sviđa, ali meni osobno najviše nedostaje obitelj, žena, pa malena… Naime, gdje god sam dosad bio vani, oni su bili sa mnom. To nedostaje. Od prednosti Zagreba, o ima ih dosta. Recimo, posebno kada je lijepo vrijeme, sunčano, Jarun je sjajan za prošetati, uživati. Onda Bundek, kvart gdje stanujem, lijepi park. Uopće ne dvojim da Zagreb ima i daleko, daleko više toga. Nisam još stigao sve ni otkriti budući da prvo nisam baš dugo ovdje. Zatim, imamo dva treninga dnevno, pa putovanja, dosta je tu obveza. Osim toga, ne samo što je sada došlo hladnije vrijeme, nego i inače u ovo vrijeme koje živimo ove godine baš i nije neka prilika, nema mogućnosti sve vidjeti na način kako bi to inače bilo moguće. Makar vjerujem na proljeće, s lijepim danima opet, bit će prilike i za to – govori Bušlje za hvs.hr.
Budući da ste spomenuli kako trenutačno živite samački život, što je novost u vašem životu, kako vam izgleda dan mimo vaterpola, čime ga ispunjate, kako rješavate prehranu, kuhate sami…?
– Uglavnom odem nešto pojesti u restoran. Istina da sam vazda naučio da imam nešto doma skuhano. Dok sam živio s roditeljima, mama koja je bila kuharica prije mirovine je jasno uvijek radila nešto dobro i slasno u kuhinji. Onda žena. Ja u kuhinji? Nisam virtuoz, ali bez brige znam se snaći, neću ostati gladan, ha, ha. No, ovo vrijeme u Zagrebu mi je baš dobra prilika da konačno završim fakultet koji sam davno bio upisao, pa stao.
Koji fakultet?
– Viša trenerska pri Kineziološkom fakultetu.
Najavljujete li to Andru Bušlju, u neko buduće vrijeme, kao trenera? Vidite li se na klupi?
– Kako je sada… ne baš. Opet ne mogu reći niti da me ne zanima. Ipak sam pola života, ma kakvi pola… puno više od pola života u vaterpolu. Vidjet ćemo, tko zna što budućnost nosi, ali mislim da je ovo prilika za završiti fakultet.
Andru Bušlju smo ‘uhvatili’ između dva europska kvalifikacijska turnira s njegovim klubom, Mladosti. Između kvalifikacija za Ligu prvaka i onih za Eurokup. Idemo s onim što je iza vas. Mladost nije prošla u Siracusi u Ligu prvaka. Neuspjeh?
– Generalno i ako bi trebao jednom riječju odgovoriti, da. Zato jer smo željeli izboriti plasman. No, s druge strane kada se prisjetimo s kakvim smo problemima bili suočeni, da smo 2-3 tjedna prije turnira završili u karanteni zbog korone, da smo se vratili pet dana prije prve utakmice, da nismo bili kompletni, bez čak trojice igrača… ne možemo biti ni posve nezadovoljni. Mislim da smo mi bolji od Ortigie, ali tog dana, u toj utakmici nismo bili. Malo nas je izmorio i Szolnok dan ranije, ali opet ne bi ni to, ni bilo što drugo stavljao kao neki alibi. Nismo uspjeli i gotovo.
Nikada u Kupu LEN/Eurokupu
Sad slijede kvalifikacije za Eurokup, početkom prosinca (4. – 6. XII. u Zagrebu). Tu je i ona još jedna zanimljivost vezana uz Bušlju, a koju smo najavili. Ako se ne varamo, nikada niste igrali nekadašnji Kup LEN ili sada Eurokup?
– Moje prve godine u Juga, u prvoj momčadi, negdje 2003. ako se ne varam, igrali smo u Sabadellu kvalifikacije za Euroligu ili danas Ligu prvaka. Bili smo treći, taman zadnje mjesto za ulazak u Euroligu. Eto, to sam bio najbliži Kupu LEN ili Eurokupu. Da, ovo će mi biti prvi put.
Onda i velik novi izazov. Mladost je jedan od favorita…
– Jedan od, to je točno. Sigurno da smo u tom statusu, iako bit će tu još dosta jako dobrih momčadi…
Jeste li se naviknuli na prije godinu i pol usvojena nova pravila vaterpolske igre? Pitamo stoga jer se ona možda ponajviše tiču igre bekova.
– Teško mi je odgovoriti na to jer ono na što se nisam naviknuo, a toga je bilo baš i na turniru u Siracusi jest promjenjiv sudački kriterij. Ima utakmica na kojima bi bolje bilo da uopće ni nemaš bekova. Ne trebaju ti. A onda opet već druga utakmica, druga pjesma – naglašava Andro.
Kakav je pogled kapetana Barakuda iz ‘prve ruke’, iz bazena, na budućnost naše reprezentacije? Pitamo s aspekta jer je jasno da će za godinu-dvije nužno sa scene sići neki od odličnika ove perfektne generacije u kojoj ste vi, Joković, Garcia, a godine polako sustižu i Vrlića, Lončara…
– Nema straha. Hrvatska je uvijek, ali baš uvijek imala i velikih igrača i dobru momčad. Istina je da nitko nije vječan, da će kad-tad i ovi koji ste nabrojali zaključiti karijeru. Meni je sada teško govoriti o terminu za druge igrače kada će netko otići, jer je svaki priča za sebe, odlučuje o sebi. Međutim, ne vidim straha – uvjeren je Andro.
Vidite li braniča nasljednika?
– Ne bih navodio imena, ne bi bilo korektno, ali da imamo dobre bekove, imamo. Evo, jednog mogu navesti, ako je o nekom mojem ‘nasljedniku’ riječ. Marko Macan.
Split 2022.
Andro, za kraj. Uspjeli su vas nagovoriti za Tokio 2021. Je li počelo nagovaranje i za Split 2022? Europsko prvenstvo u Hrvatskoj?
– Ha, ha, pa nije me baš nitko nagovorio. Kako se naš, a i mnogi drugi sportovi, određuju olimpijskim ciklusom, ja sam bio nekoliko puta rekao kako bi onda volio završiti karijeru s okončanjem olimpijskog ciklusa. A to je trebalo biti u Tokiju 2020. U redu, zbog poznatih stvari, Olimpijske igre u Tokiju pomaknute su na godinu iza i rekao sam da sam spreman još za to. A Split… Sigurno da je strašno velika, lijepa prilika igrati europsko prvenstvo doma, u svojoj zemlji. To će se igrati u Spaladium Areni. Atmosfera će biti vjerujem prekrasna. Sjećam se i danas svakog detalja kako je bilo prije deset godina u Zagrebu. Jedinstven osjećaj. Ali… ‘ajde da mi ostavimo tu odluku za neku drugu priliku. Recimo, dogodine – zaključio je kapetan Barakuda, olimpijski pobjednik i vicepobjednik, dvostruki svjetski i jednom europski prvak, jedan od najboljih vaterpolskih braniča današnjice, grandiozan sportaš Andro Bušlje.
