Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Europsko prvenstvo / 16. siječnja 2024.

EP 2024. Večeras finale za prvaka Europe

Dvije subote, s gotovo pa istovjetnim datumom – 11. rujna 2010. i subota, 10. rujna 2022. To su nadnevci u kojima se dosad Hrvatska uspinjala na vaterpolski tron Europe. Prvi put u Zagrebu, drugi put u Splitu. Hoćemo li ovim datumima za koji sat pridodati i ovaj 16. siječnja, znat ćemo za koji sat. Okvirno oko 21.30 sati, možda i koju minutu kasnije oduži li se, ode li u peterce finalna utakmica 36. Europskog prvenstva koje su ove godine zajednički održavao u Dubrovniku odnosno Zagrebu, a sa završnicom ili borbom za medalje u našem glavnom gradu.

Barakude su već sada ostvarile sjajan uspjeh, medalja je osvojena, pitanje je samo kojeg sjaja. Dakako, nije to jedino pitanje i jedini ulog u večerašnjoj igri, jer uz Savu se dijele i olimpijske putovnice. No, samo 13. Samo će toliko igrača iz jedne države odnosno samo jedna reprezentacija u Zagrebu osigurati nastup na Olimpijskim igrama sljedećeg ljeta u Parizu. To ovoj utakmici stoga daje još veću čar, draž, značaj i jasno težinu. Ne bi trebalo povlačiti paralele s utakmicom Hrvatska – Španjolska u 1. kolu, 4. siječnja u Dubrovniku, a koje su Barakude dobile boljim izvođenjem peteraca. To je bio početak turnira, a od tada su oba sastava dodatno podigla svoju igru. Ono što ne bi trebalo izostati je neizvjesnost i drama do posljednjih sekundi. Dapače, tome se i nadamo jer je suparnik momčad kojoj se nikako ne smije dopustiti brzo i veliko rezultatsko odvajanje jer tada postaju značajno teže dohvatljivi. Uostalom, Barakude to znaju najbolje, tako su odigrali prvu utakmicu u Dubrovniku, ma koliko se na nju ne treba previše referirati.

Na nama ostaje samo, uz pune tribine glasno bodriti naše Barakude k novoj medalji najtrofejnijeg momčadskog sporta u Hrvatskoj.

Ivica Tucak, hrvatski izbornik:

– Stanje je normalno, ali kao i uvijek pred jednu finalnu utakmicu i malo napetije. To je ono što je normalno, ali to je i ono što nas čini sretnima i ponosnima. Zato jer igramo još jedno veliko finale, koje igramo doma, u jednoj predivnoj atmosferi. Uvjeravam vas, budite sigurni da ćemo napraviti sve kako bi osvojili zlato. Teško mi je prognozirati utakmicu, ali da nas čeka teška utakmica protiv jedne od najboljih reprezentacija na svijetu, to je svima jasno. Morat ćemo biti oprezni i puni samopouzdanja, sportski drski, protiv momčadi koja u svojim redovima ima 3-4 fantastična igrača, tako da ćemo morati igrati na maksimumu.

Marko Bijač, kapetan hrvatske reprezentacije:

– Igramo večeras jedno veliko finale, igramo ga doma, pred našim navijačima i mislim da smo zaslužili i da smo spremni odigrati utakmicu bez grča, opuštenu, ali koncentriranu, discipliniranu, organiziranu, te da pokažemo ono najbolje što imamo. Ako nam to donese, daj Bože zlato i Olimpijske igre u Parizu, nitko sretniji od nas.

Hrvatska – Španjolska na europskim prvenstvima:

9   6   1   2   78:71

Sevilla 1997: Hrvatska – Španjolska 8:7

Budimpešta 2001: Hrvatska – Španjolska 7:6

Kranj 2003: Hrvatska – Španjolska 3:6

Malaga 2008: Hrvatska – Španjolska 11:7

Zagreb 2010: Hrvatska – Španjolska 8:6

Eindhoven 2012: Hrvatska – Španjolska 11:10

Budimpešta 2014: Hrvatska – Španjolska 8:8

Budimpešta 2020: Hrvatska – Španjolska 8:9

Dubrovnik 2022: Hrvatska – Španjolska 14:12 (5m)

Hrvatska – Španjolska ukupno:

62   29   7   26   533:524

IZ ŠPANJOLSKOG TABORA

U redovima suparnika vlada nepodijeljeni optimizam, što je uostalom sportski i opravdano. Posebno nakon sjajne utakmice, prvenstveno u obrambenom dijelu protiv Italije u kojoj je Španjolska primila samo jedan gol u tri četvrtine!

David Martin, španjolski izbornik:

– Znali smo, bili smo svjesni toga da prvi tjedan Prvenstva u Dubrovniku nismo bili pravi i da nam je samo bitno dobro ući u drugi tjedan. To smo u Zagrebu učinili, počev od četvrtfinala, a posebno u polufinalu u kojem smo odigrali jako dobro protiv Italije. Sada je vrijeme prvo za dobar fizički oporavak uoči utakmice, jer napori su bili veliki, ali tu smo gdje smo željeli biti, u finalu. Moramo samo nastaviti tamo gdje smo stali.

Alberto Munarriz:

– Znali smo kako je trebalo odigrati polufinale s Talijanima, momčad je bila na vrlo visokoj razini. Sad smo se oporavili od te utakmice, umora nema, idemo večeras pobijediti. Iako je svaka utakmica drukčija i mi smo bitno drukčiji nego je to bilo u 1. kolu u Dubrovniku protiv Hrvatske. Ključ je i inače rasti tijekom turnira i učiniti sve da budemo boji i bolji, iz utakmice u utakmicu.