hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast

Ratko Rudić

Datum rođenja: 7. lipnja 1948.

Mjesto rođenja: Beograd

Pozicija: Upravni odbor

Biografija

Zanimanje:

vaterpolski trener

 

Od 2007. član “The International Swimming Hall of Fame“ – Fort Lauderdale, Florida (SAD).

 

Igračka karijera:

vaterpolo je počeo igrati 1959. u Zadru, a igračku karijeru je završio 1981. u Partizanu.

 

Klupska karijera:

Jedinstvo Zadar (1959. – 1960.); Jadran Split (1961. – 1971.); Partizan Beograd (1971. – 1981.)

 

Reprezentativna karijera:

za seniorsku reprezentaciju SFRJ odigrao je 297 utakmica (1968. – 1981.)

 

Sportsko-dužnosnička karijera:

od 2017. član Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza

od 2021. član Upravnog odbora Hrvatskog vaterpolskog saveza

 

Igrački trofeji – reprezentacija

  • srebro na Olimpijskim igrama (Moskva, 1980.)
  • bronca na Svjetskom prvenstvu (Beograd, 1973.)
  • srebro na Europskom prvenstvo (Jönköping, 1977.)
  • bronca na Europskom prvenstvu (Barcelona, 1970.)
  • bronca na Europskom prvenstvu (Beč, 1974.)
  • bronca na FINA kupu (Rijeka i Beograd, 1979.)
  • zlato na Mediteranskim igrama (Izmir, 1971.)
  • zlato na Mediteranskim igrama (Split, 1979.)
  • srebro na Mediteranskim igrama (Alžir, 1975.)

 

Igrački trofeji – klub

  • prvak Europe: 1974. i 1975. (Partizan)
  • prvak države: 1972., 1973., 1974., 1975., 1977., 1978. i 1979. (Partizan)
  • nacionalni kup: 1973., 1974., 1975., 1977., 1978. i 1979. (Partizan)
  • zimsko prvenstvo: 1967. (Jadran Split) i 1972. (Partizan)

 

Trenerski trofeji – reprezentacija

  • zlato na Olimpijskim igrama (Los Angeles, 1984. – Jugoslavija)
  • zlato na Olimpijskim igrama (Seoul, 1988. – Jugoslavija)
  • zlato na Olimpijskim igrama (Barcelona, 1992. – Italija)
  • zlato na Olimpijskim igrama (London, 2012. – Hrvatska)
  • bronca na Olimpijskim igrama (Atlanta, 1996. – Italija)
  • zlato na Svjetskom prvenstvu (Madrid, 1986. – Jugoslavija)
  • zlato na Svjetskom prvenstvu (Rim, 1994. – Italija)
  • zlato na Svjetskom prvenstvu (Melbourne, 2007. – Hrvatska)
  • bronca na Svjetskom prvenstvu (Rim, 2009. – Hrvatska)
  • bronca na Svjetskom prvenstvu (Šangaj, 2011. – Hrvatska)
  • zlato na Europskom prvenstvu (Sheffield, 1993. – Italija)
  • zlato na Europskom prvenstvu (Beč, 1995. – Italija)
  • zlato na Europskom prvenstvu (Zagreb, 2010. – Hrvatska)
  • srebro na Europskom prvenstvu (Sofija, 1985. – Jugoslavija)
  • srebro na Europskom prvenstvu (Strasbourg, 1987. – Jugoslavija)
  • bronca na Europskom prvenstvu (Firenca, 1999. – Italija)
  • zlato na Svjetskom kupu (Solun, 1987. – Jugoslavija)
  • zlato na Svjetskom kupu (Atena, 1993. – Italija)
  • srebro u Svjetskom kupu (Atlanta, 1995. – Italija)
  • srebro u Svjetskom kupu (Sydney, 1999. – Italija)
  • srebro u Svjetskom kupu (Oradea, 2010. – Hrvatska)
  • zlato u Svjetskoj ligi (Almaty, 2012. – Hrvatska)
  • srebro u Svjetskoj ligi (Podgorica, 2009. – Hrvatska)
  • bronca u Svjetskoj ligi (Niš, 2010. – Hrvatska)
  • bronca u Svjetskoj ligi (New York, 2003. – SAD)
  • bronca u Svjetskoj ligi (Firenca, 2011. – Hrvatska)
  • bronca u Svjetskoj ligi (Bergamo, 2015. – Brazil)
  • zlato na Mediteranskim igrama (Atena, 1991. – Italija)
  • zlato na Mediteranskim igrama (Languedoc-Rousillon, 1993. – Italija)
  • srebro na Univerzijadi (Kobe, 1985. – Jugoslavija)
  • bronca na Univerzijadi (Zagreb, 1987. – Jugoslavija)
  • bronca na Igrama dobre volje (Sankt Peterburg, 1994. – Italija)
  • bronca na Igrama dobre volje (New York, 1998. – Italija)
  • zlato na Panameričkim igrama (Santo Domingo, 2003. – SAD)
  • srebro na Panameričkim igrama (Toronto, 2015. – Brazil)

 

Trenerski trofeji – klub

  • prvak Italije: 2019. (Pro Recco)
  • Talijanski kup: 2019. (Pro Recco)
  • Mediteranski kup: 1989. (Partizan)
  • Jugoslavenski kup: 1990. (Partizan)

 

Rollse Royce svjetskog vaterpola. U biti, puno, puno više od vaterpola, od samo jednog sporta. Trenerski mag, genijalac s klupe, imperator bazena… kojim god hvalospjevnim epitetom ga oslovili, ne bi uspjeli dočarati maestralnost Ratka Rudića.

Ponikao odnosno prve utakmice odigrao za Zadar, prvi trofej je osvojio pod kapicom splitskog Jadrana, obilježio značajan dio epohe beogradskog Partizana, a svijet vaterpola pokorio na izborničkoj klupi bivše države, pa redom Italije, SAD, Hrvatske, Brazila i na koncu talijanskog Pro Recca u kojem je u svibnju 2020. završio briljantnu trenersku karijeru.

On je daleko najtrofejniji vaterpolski trener na svijetu s čak 39 medalja, od kojih 25 za kormilom nacionalne momčadi. Ujedno, on je i u konkurenciji svih sportova, po broju medalja drugi najtrofejniji izbornik u svjetskoj povijesti (iza brazilskog odbojkaškog stručnjaka, Rezendea). Podrazumijeva se da je vječno nedodirljiv i u hrvatskim sportskim okvirima

Pa ipak, postoji jedan dio njegove sportske karijere koja se puno rjeđe spominje. Dio koji je zasjenjen Ratkovim trenerskim uspjesima, te ga svijet isključivo i doživljava kroz prizmu stratega. Međutim, Rudić je kao igrač bio jednako veličanstven. Srebrni olimpijac i kapetan reprezentacije na Igrama u Moskvi 1980., europski doprvak s reprezentacijom, brončani u nekoliko navrata na svjetskim i europskim prvenstvima. Uostalom, kao igrač je osvojio čak 26 trofeja od kojih s klubovima 17! Bio je dvostruki klupski prvak Europe! Gledano samo igračke naslove i kolajne, jedan od najtrofejnijih hrvatskih vaterpolista, sportaša.

Kao trener… sve je znano. On je pozicionirao Hrvatsku na prvo mjesto svjetskog vaterpolskog atlasa. Njegovo životno djelo na kojem će mu vaterpolska i sportska Hrvatska dovijeka biti zahvalna.