ZLATNI VREMEPLOV – Melbourne 2007.
Na današnji je dan prije 17 godina Hrvatska postala prvi put svjetski prvak u vaterpolu. Obljetnica nije ‘okrugla’, ali je uspjeh prevelik, te osobitog značenja za hrvatski vaterpolo da bi ikad bio zaboravljen ili ‘preskočen’. Posebno ne sada, u zemlji svjetskih prvaka i samo mjesec i pol dana nakon što smo osvojili svjetsko zlato. Doha nam je bilo treće planetarno zlato, ali zauvijek će i osobitim sjajem blistati ona prva medalja, kolajna iz Melbournea 2007.
Zauvijek stoga što se radilo o našem prvom naslovu svjetskog prvaka, ali štoviše, o prvom uopće zlatu s ‘velikih’ nadmetanja, u koja ubrajamo olimpijske igre, svjetska odnosno europska prvenstva. Nema pogovora da je radost trijumfa i slast uživanja u pobjedi, trofeju i himni intoniranoj u hrvatsku čast uvijek osobita, teško usporediva. Tako je bilo u Zagrebu 2010., u Londonu 2012., Budimpešti 2017., Splitu 2022. i nedavno u Dohi 2024. Zato to niti ne činimo, ne uspoređujemo. Međutim, jednako tako svi ćemo se složiti da je posebnost Melbournea u činjenici da je taj turnir u Australiji označio prekretnicu u vaterpolskoj povijesti naše domovine. To je bilo prvo naše finale koje smo dobili! To je svojevrsno zaglavni kamen, početak zlatne ere hrvatskog vaterpola, epohe koja nas je prometnula u postojanu i dokazanu svjetsku velesilu u ovom našem sportu. U tomu je čar i osobitost naslova svjetskog prvaka u Melbourne, a koji je osvojen baš na današnji datum, 1. travnja 2007.
Nakon neuspjeha 7-8 mjeseci ranije na Europskom prvenstvu u Beogradu 2006., pa i sumnjičenja u kvalitetu pomiješanu s rezignacijom, tadašnji je izbornik Ratko Rudić početkom ožujka okupio 13 odabranih – Frano Vićan i Josip Pavić od vratara, centri su nam bili Igor Hinić i Mile Smodlaka, braniči Damir Burić, Andro Bušlje i Aljoša Kunac, te vanjski igrači Samir Barač, Miho Bošković, Pavo Marković, Teo Đogaš, Maro Joković i dakako, kapetan Zdeslav Vrdoljak.
Momčad za zlatni ljetopis hrvatskog vaterpola. Trinaestorica koja će u Melbourneu odigrati 6 velikih, sjajnih utakmica, bez i ijednog poraza. Redom su ‘padali’ – Južna Afrika 13:5, Australija 10:9 i SAD 10:8 u skupini. U četvrtfinalu nam ništa nije mogla Rusija 13:3, ali slično se provela u igračkom smislu i Srbija 10:7. Finale je bilo za anale. Od ruba poraza Mađara, preko čudesne obrane Vićana kontra Szivosa u kontri pri +1 za Mađare, pa gola Jokovića za produžetak i u njim dva ‘uboda’ Pave Markovića za konačnih 9:8 pred 3.000 gledatelja, najvećim dijelom australskih Hrvata u Melbourne Sports Aquatic Centreu. Dva dana kasnije slijedio je spektakularan doček pred desecima i desecima tisuća navijača na zagrebačkom Trgu bana Jelačića.
Naš prvi naslov svjetskog prvaka. Prva medalja u zlatnoj epohi. Prva od 26 kolajni koliko su Barakude osvojile od 1. travnja 2007. do 1. travnja 2024.
