VATERPOLSKI VREMEPLOV: Zagreb i Hrvatska, potresu i koroni usprkos
VATERPOLSKI VREMEPLOV
Zagreb i Hrvatska, potresu i koroni usprkos
Bilo je zamišljeno da ovaj tekst osvane 23. ožujka, u spomen jednoj osobitoj obljetnici kako zagrebačkog, tako i cijelog hrvatskog vaterpola. U spomen na 23. ožujka 1996. i jednu klupsku utakmicu u Budimpešti.
Onda je osvanulo turobnom bukom prekinuto jutro 22. ožujka 2020. u našem glavnom gradu. Najteži potres koji je Zagreb uzdrmao u posljednjih 140 godina. Jedna je osoba poginula, a najmanje 16 je ozlijeđeno, pričinjena velika materijalna šteta, poglavito u najstarijoj jezgri grada. Na Kaptolu i Griču, te podno njega, u Donjem gradu. Mnoštvo stambenih zgrada, Katedrala, zdanje Sabora, Banskih dvora, crkva Svetog Marka i brojne druge. Oštećeni su u određenoj mjeri i neki sportski objekti, poput maksimirskog stadiona. Koliko doznajemo, zagrebački bazeni nisu pretrpjeli oštećenja, posebno ne velikih.
Doduše, sve i da jesu i sve što je oštećeno, popravit će se. Popravit ćemo! Svi mi zajedno, cijeli Zagreb i cijela Hrvatska. Zajednički ćemo se oduprijeti ovoj dvostrukoj nevolji, zajednički ju nadvladati i krenuti, nastaviti i dalje na onom putu na kojem smo, kada je hrvatski vaterpolo u pitanju uvijek bili – na stazi pobjede!
I zato se sada vaterpolskim vremeplovom vraćamo u 23. ožujka 1996. Koliko obljetničarski, toliko i prigodno. Vraćamo se u jedan iz niske dana naših vaterpolskih pobjeda. Ovog puta se radi o jednom osobitom danu i finalu zagrebačke Mladosti.
Tog 23. ožujka 1996. u Budimpešti je odigrana prva finalna utakmica tadašnjeg Kupa prvaka Europe. Bila je to i posljednja sezona prije uvođenja završnog turnira. U Budimpešti, na legendarnoj Bela Komjadi, div mađarskog vaterpola Ujpest Torna s Tamasom Kasasom i Tiborom Benedekom ugostila je mladostaše. Ono što su te večeri uz Dunav predstavili igrači zagrebačkog kluba bio je ‘atomski vaterpolo’. Mladost je naime praktički sve riješila u Mađarskoj, učinivši uzvrat u Zagrebu susretom ‘pro forme’. Žapci su naime slavili 7:4. Perica Bukić je odigrao svoju možda i najbolju utakmicu u karijeri postigavši 4 gola iz 4 šuta, triput je preoteo, ‘presjekao’ lopte Mađara. Na vratima je sjajan bio Siniša Školneković uhvativši čak 12 lopti od 16 pokušaja na njegova vrata. Tjedan dana kasnije je Mladost formalizirala ono što je u Budimpešti začeto. U uzvratu u Zagrebu je i remi (6:6) bio dostatan za proslavu sedmog naslova prvaka Europe. Za ovaj klub je to ostao posljednji naslov dosad, ali te godine je Mladost postala prvi klub u Europi s čak 7 naslova. Ujpest Torna se činjenično do danas nije oporavila, odnosno nije se vratila zadnjih 20-ak godina u vrh mađarskog, još manje europskog vaterpola.
Žapci su sezone 1995/96. igrali u sastavu – Školneković, Vrdoljak, D. Kobešćak, Huljev, Bosnić, Štritof, Jerković, Damjanić, Vegar, Bukić, Rogin, Ivaniš, V. Kobešćak, Vićan i P. Sardelić. Trener je te sezone bio Ozren Bonačić.
