VATERPOLSKI VREMEPLOV: Dva desetljeća od Jugovog osvajanja Kupa LEN
U zamalo stoljetnoj povijesti, te s više od 60 osvojenih trofeja, nije baš jednostavno navesti neku ključnu godinu, događaj, utakmicu dubrovačkog klupskog vaterpolskog velikana. Institucija ovog sporta, kakav je VK Jug kroz povijest, imala je obilje veličanstvenih trenutaka, pa ipak usudit ćemo se izdvojiti jedan datum, jednu utakmicu od osobite važnosti. Kao svojevrsni prijelomni trenutak u životu ovog kluba.
Prije točno 20 godina, 8. travnja 2000. godine, u Dubrovniku je Jug svladao jednog od divova klupskog vaterpola, talijansku Pescaru u uzvratnoj utakmici finala Kupa LEN. Ne samo što je danas okrugla, 20. obljetnica, ne samo što je to bio tada drugi europski trofej jugaša, također 20 godina nakon naslova prvaka Europe (1980.), i ne samo što je to bilo prvi put da je neki hrvatski klub osvojio Kup LEN (natjecanje je oformljeno u sezoni 1992/93.). Značaj te pobjede leži u još nečemu. Taj se trenutak već i tada činio, a kasnije je vrijeme samo to potvrdilo, početkom trijumfalne ere jugaša. Uostalom, već sljedeće godine (2001.) je osvojen novi naslov prvaka Europe, a od te 2000. do danas, jugaši su svake sezone, svake godine osvajali barem jedan, a ponekad i 5 trofeja u istoj godini (2016.). Doduše, valja nam se malo ispraviti. Samo jedne kalendarske godine Jug nije osvojio niti jedan trofej, 2014.
– Ja sam u klub došao za trenera negdje 1997. – prisjeća se tih vremena Veselin Đuho, tadašnji trener prve momčadi Juga, inače proglašen za sportaša 20. stoljeća u Dubrovniku.
– Rat je sigurno u velikoj mjeri, kroz ’90-te godine utjecao na to da nije bilo uspjeha u tolikoj mjeri. Osvojena su dakako dva kupa (1994. i 1996.), to nikako nije za podcijeniti, ali jest to malo u 10 godina i za Jugove apetite. Od one generacije igrača kojima sam još ja pripadao i koja je 1980. osvojila Kup prvaka Europe, te kasnije domaće trofeje, nije bilo puno velikih uspjeha. Baš u sezoni 1999/00. stasala je jedna nova generacija, zlatna, naraštaj koji je započeo novi, veliki uzlet Juga. Mi smo kasnije, te iste 2000. godine osvojili i naš prvi naslov prvaka Hrvatske. To je pak bilo nakon 15 godina prvo državno prvenstvo za Jug. Ali jest, Kup LEN je bila prekretnica… – slaže se i sam Đuho.
Iako je Jug slavio već i u prvoj utakmici (8:7 za jugaše), kroničari bilježe da je trener Đuho dva tjedna do uzvrata u Dubrovniku upozoravao da niti je išta riješeno, a usput je podsjećao na nešto što se dogodilo pet godina ranije…
– E da, malo se sjećam, ali ne pitajte me baš točno za godine, ha, ha. Podsjećao sam na 1995. i finale Hrvatskog kupa protiv Primorja. U Rijeci je bio neodlučeno da bi onda doma izgubili. Nismo više željeli ponoviti istu pogrešku – nastavlja Đuho.
Doista i nisu. Uraganski početak s dva gola mađarskog centra Juga, dr. Tamasa Molnara i jedan, nažalost pokojnog, dobrog Ive Ivaniša za 3:0. Početkom druge četvrtine Frano Karač je ‘podigao’ prednost na 4:0. Na koncu druge je 5:2, u trećoj i 7:2 za Jug, Gruž je u deliriju oduševljenja.
– Nakon utakmice nam je prišao prvi naš Bruno Silić, nažalost isto pokojni, tada trener Pescare i čestitao na korektnoj igri i sportski uvažio činjenicu da smo bili bolji – dodaje Đuho. Inače, u Pescari su tada bila još dvojica Hrvata, igrači Mladen Delić i Joško Kreković, danas trener Solarisa.
Nakon godina ratnih razaranja i uslijed toga prinudnog izgnanstva iz svog Grada, tog se 8. travnja 2000. na najblistaviji način, pobjedom, pokalom, pjesmom i slavljem vaterpolo ‘vratio’ u Gruž. Jug je krenuo na trijumfalne staze na kojima je i danas. Upravo u tomu i leži značaj više tog Jugovog Kupa LEN. Više i od samog jubileja koji je tek povod za prisjećanje.
Uzvrat finala Kupa LEN (prva utakmica 8:7 za Jug)
8. travnja 2000.
Jug – Pescara 10:6 (3:0, 2:2, 2:0, 3:4)
DUBROVNIK – Plivalište Gruž. Gledatelja 5.016. Suci: Galkin (Rusija) i Borell (Španjolska).
JUG: Volarević, Vranješ, Pecotić, Rilović, Kržić, Smodlaka 1, Medan, Ivaniš 2, A. Bošković 1. Molnar 4, Balić, E. Fatović 1, Karač 1. TRENER: Veselin Đuho.
PESCARA: Tadić, D’Altrui, Bovo, Barbuscia, Kreković 1, Delić, Marini, Pomilio 2, F. Mammarella, E. Mammarella 2, A. Calcaterra. TRENER: Bruno Silić.
OSOBNE POGREŠKE: Jug 6, Pescara 5.
TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Pecotić (21)
REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Jug 4-5 (80%), Pescara 3-6 (50%)
Šesnaestorica na krovu
U medijskim izvješćima sa spomenute utakmice, nerijetko se može za pročitati podatak o broju gledatelja – 5.016. Ne, jasno da u Gružu u to doba nije bilo nikakvih brojača ulazaka gledatelja. Iza ove brojke se krije manja zanimljivost. Kapacitet starog, otvorenog plivališta u Gružu je bio 5.000 mjesta. No, za ovu utakmicu je na krovu, koji je djelomice pokrivao koji najgornji redak tribina, zamijećeno i lagano prebrojano točno 16 navijača Juga s trubama, zastavama… Od tuda i medijska brojka od 5.016 gledatelja.
Fotografije:
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija HVS-a (2010.)
“5 do 100” – Željan Konsuo, monografija VK Jug (2019.)
