Vaterpolski ljetopis 2020.
Vaterpolski ljetopis 2020.
Godina koju bi svatko od nas najradije zaboravio, prebrisao poput neželjenog SMS, ‘poništio’ kao da se nikada nije dogodila. Poništili ju onako kako su recimo prebrisani svi rezultati prošlosezonske Lige prvaka. Bila je to godina koja se iz olimpijske pretvorila u pandemijsku. U proljeće smo navukli maske i više ih ne skidamo, ali ne znači da zato pjevušimo onu staru “Život je maskenbal, ljudi su krivi; pod tuđom maskom lakše se živi”.
Nije ovo bila godina u kojoj smo pjevali. Više ne grlimo i ne ljubimo prijatelje, drage osobe za rođendan, osim ako s njima ne živimo. Sjeća li se itko kada se zadnji puta s nekim rukovao otvorene ruke, dlana, a ne nekakvim ‘laktarenjima’ ili dodirima šakama poput boksača u ringu prije početka meča? Nema dana u ovoj godini da barem jednom nismo vidjeli što uživo, na fotografiji ili TV one ljude u skafanderima, junake našeg doba, zdravstvene djelatnike kojima nikada nećemo moći dovoljno zahvaliti za njihovu hrabrost i altruizam.
Na svu nevolju, bila je to još i godina u kojoj nam se i tlo doslovno izmicalo pod nogama, a po glavama padali dimnjaci i crjepovi s kuća. Mnogi su bez domova i ostali. Godina teška i puna neizvjesnosti i ekonomski, financijski, s upitnim planovima za neizvjesnu budućnost.
Uz sve, stao je i sport. Posve se izmijenio preko noći. U tolikoj mjeri da su nam utakmice bez gledatelja postale… normalne! Kao i svi, tako je i hrvatski vaterpolo prolazio kroz turbulentnu 2020. čije sada posljednje sate počinjemo odbrojavati. Ušli smo u ona posljednja 72 sata. Možda i prilika za lagani, letimični podsjetnik jer ljudi su zaboravna bića, što smo sve prolazili, prošli i preživjeli u godini na izmaku. Godina teška, ali upravo u takvom izazovnom kalendarskom ljetu, baš se naš sport, hrvatski vaterpolo pokazao u mnogočemu žilav, žilaviji, aktivniji… Nismo se predavali, dignuli ruke, prestali plivati. Dapače, u nekim smo segmentima prednjačili u Europi, svijetu. Prisjetimo se proživljenog i preživljenog u 2020.
SIJEČANJ
– 12. – 26. siječnja: Budimpešta je po 34. put organizirala Europsko prvenstvo. Došli smo s dvije reprezentacije. Naše djevojke su završile kao 10. u konkurenciji 12 sastava što je najbolji plasman dosad. Nominalno je bolji bio u Zagrebu 2010. (8. mjesto), ali tada je točno toliko ženskih reprezentacija i nastupalo.
Barakude su dobro brodile do zadnja dva dana. U polufinalu protiv Španjolske (8:9) nismo bili pravi, nismo pronašli rješenje za španjolsku M-zonu. U borbi za broncu protiv Crne Gore (9:10) pobijedili smo sami sebe. Imali smo u poluvremenu vodstvo 7:3, pa i još sredinom treće 8:4, a onda… Sjećate se. Nećemo po starim ranama ‘kopati’.
– tijekom tog EP, u novinama se na 6. ili 7. stranici, negdje u dnu znala pojaviti štura agencijska vijest o “nekom virusu u nekom kineskom gradu”. Vijest koju nitko nije ni primjećivao.
VELJAČA
– 11. veljače: Varaždin je tog dana bio posljednji koji je gledao neku službenu natjecateljsku utakmicu Barakuda u 2020. Tako će se naime kasnije ispostaviti. U Svjetskoj smo ligi svladali Nizozemsku 16:7 uz 6 golova Mare Jokovića.
OŽUJAK
– 12. ožujka: Tog je dana u Zagrebu, izbornik Tucak predvečer bio primoran prekinuti pripreme Barakuda za odlazak u Crnu Goru na četvrtfinale Svjetske lige i kasnije na predolimpijski turnir. Reprezentacija je raspuštena jer proglašena je pandemija. Onaj “neki virus” iz siječnja, sada je već debelo dobio ime i ušao nam u pamćenje. Istog dana je FINA otkazala Svjetsku ligu i predolimpijski turnir u Eindhovenu
– 13. ožujka: Upravni odbor HVS-a donio je odluku o prekidu svih natjecanja i treninga do 1. travnja. Zatvaraju se bazeni u Makarskoj, Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Rijeci, Zadru… Vaterpolo je stao.
– 24. ožujka: Prvi put u povijesti, odgođene su jedne olimpijske igre! Najveće sportsko nadmetanje predviđeno za Tokio 2020. odgođeno je za ljeto 2021.
– 28. ožujka: Upravni odbor HVS-a donio je odluku o prekidu svih natjecanja i treninga do daljnjeg. Slijedilo je potpuno ‘zatvaranje’ cijele Europe, svijeta. Koncem ožujka i početkom travnja je u jednom trenutku 4,5 milijarde ljudi bilo isključivo u svojim domovima.
TRAVANJ
– 27. travnja: Od toga dana, slijedom popravljanja stanja u našoj domovini, u Hrvatskoj su dopušteni treninzi u zatvorenim bazenima. Prvi u Europi!
SVIBANJ
– 6. svibnja: Ratko Rudić je okončao trenersku karijeru! Najveći trener u povijesti ove igre, preporoditelj hrvatske vaterpolske reprezentacije, član Kuće slavnih, i jedan od najboljih i najtrofejnijih trenera uopće u povijesti sporta više neće sjedati na klupu.
– 11. svibnja: Nastavljamo nizati rekorde i lijepe vijesti. Navedenog datuma dopušteni su svi treninzi, u otvorenim i zatvorenim bazenima.
– 30. svibnja: Stiglo je odobrenje za odigravanje utakmica u otvorenim bazenima.
LIPANJ
– 13. lipnja: U Hrvatskoj su odobrene i utakmice u zatvorenim bazenima, dakako kao prvi u Europi. I ne samo to. Istog tog dana, bila je subota, u Dubrovniku je odigrana prva vaterpolska i još k tomu međudržavna utakmica od proglašenja pandemije. Štoviše, i s gledateljima, 30% kapaciteta. Hrvatska – Crna Gora 14:5.
– 18. lipnja: U Budimpešti je nakon duge i teške bolesti, u 48. godini preminuo velikan vaterpola, olimpijski pobjednik, svjetski i europski prvak, Tibor Benedek.
– 24. lipnja: Nastavljeno je Prvenstvo Hrvatske u vaterpolu. Prva država u Europi koja je nastavila klupsku sezonu i jedna od rijetkih koja ju je i odigrala u cijelosti, do kraja. Tog dana su prve utakmice odigrali, u četvrtfinalu doigravanja; Primorje EB – Jadran i Solaris – Mornar BS.
SRPANJ
– 14. – 15. srpnja: Dubrovnik je bio domaćin završnog turnira Regionalne lige. U Hrvatskoj dakle ne samo što dovršavamo vlastito državno prvenstvo, nego i regionalno nadmetanje, u trenucima dok ostatak Europe miruje. U završnoj utakmici Final Foura, Mladost je pobijedila Jug AO 15:11. Luka Bukić (Mladost) je proglašen najboljim igračem završnog turnira, s ukupno 36 golova u sezoni bio je i najbolji strijelac te lige, a Ivan Marcelić (Mladost) dobio je nagradu za najboljeg vratara.
– 25. srpnja: Jedno od najčudesnijih finala u povijesti Prvenstva Hrvatske, utakmica za povijest. U Gružu je Jug AO u trećoj finalnoj utakmici, nakon prve dvije krajnje neizvjesne i odlučene tek petercima, uvjerljivo svladao suparnike iz Zagreba 19:3. Vratar jugaša, novog-starog prvaka, Toni Popadić briljantnim je obranama u finalnoj seriji zaslužio naslov nakorisnijeg igrača ili tzv. MVP Prvenstva Hrvatske
Usred korona-godine, Hrvatska je uspjela bez problema okončati dva velika natjecanja – državno prvenstvo i regionalno nadmetanje klubova.
– 28. srpnja: Sandro Sukno, pomoćnik izbornika Tucka postao je prvim trenerom Primorca iz Kotora čime je započeo samostalnu trenersku karijeru.
KOLOVOZ
– 1. kolovoza: Pobjedom i u Splitu nad Jadranom (16:6), u drugoj finalnoj utakmici doigravanja, igračice Mladosti osvojile su naslov prvakinja države.
– 14. kolovoza: Obustavljene pripreme Barakuda na Korčuli, koji dan prije predviđenog kraja, a zbog ‘proboja’ koronavirusa.
– 28. kolovoza: Ono što se ‘šuškalo’ još i ranije, dobilo je službenu potvrdu iz izjave Paola Barellija, predsjednika LEN koji je potvrdio manju modifikaciju vremena održavanja sljedećeg vaterpolskog EP 2022. u Splitu. Bit će to malo kasnije nego je prvotno planirano, odnosno od 27. kolovoza do 10. rujna 2022. Razlog je što je zbog koronavirusa i Svjetsko prvenstvo u Fukuoki odgođeno s godine 2021. na drugu polovicu svibnja 2022.
RUJAN
– 13. rujna: Te je nedjelje u Šibeniku, na redovnoj izbornoj Skupštini Hrvatskog vaterpolskog saveza na novi, puni četverogodišnji mandat izabran Mladen Drnasin.
– 23. rujna: Skromno poradi epidemioloških razloga, obilježena je 100. obljetnica utemeljenja velikog kluba, VK Jadran iz Splita.
– 29. rujna: Upravni odbor HVS-a jednoglasno je povjerio novi četverogodišnji mandat Ivici Tucku na dužnosti seniorske vaterpolske reprezentacije.
LISTOPAD
– 23. listopada: Barakude nemaju sreće s okupljanjima. Na samom početku priprema u Zagrebu, a uoči turnira HEP kup, pripreme su otkazane zbog slučaja koronavirusa u reprezentaciji
STUDENI
– 8. studenoga: Predrag Sloboda, dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza izabran u LEN Bureau, što je prvi takav slučaj od osamostaljenja Hrvatske
– 28. studenoga: Milivoj Bebić imenovan u Tehnički vaterpolski odbor (TWPC) LEN. Od 2017. je i u TWPC FINA.
PROSINAC
– 11. prosinca: Vaterpolistice zagrebačke Mladosti u vrlo su uzbudljivom finalu Hrvatskog kupa u Dubrovniku pobijedile splitski Jadran 11:10.
– 29. prosinca: Užasavajuće podrhtavanje tla koje nas je morilo, prestravljivalo, rušilo, ali nažalost i ubijalo cijele godine, nije nas napustilo ni u posljednjim satima ove prestrašne 2020. godine. U pretposljednjem radnom danu i naših Barakuda koji su bili na priprema u Zagrebu. Malo iza podneva tog dana, silna se seizmička energija oslobodila u okolici Petrinje (jačine 6.3 stupnja), ostavila iza sebe kataklizmičko stanje u Petrinji i Sisku, ali uzrokovala i nova oštećenja u Zagrebu, prestrašila cijelu Hrvatsku. Potres koji se osjetio na zapadu sve do Italije, na istoku do Beograda.
—
Želje za 2021.
Postoje samo tri i one su kratke.
1. zdravlje
2. da nam se tlo pod nama konačno smiri
3. plasman Barakuda na OI u Tokiju
Za sve ostalo ćemo se lako dogovoriti tijekom Novog ljeta.
