„Vaterpolo i ja” – film o Bruni Siliću
U nedjelju predvečer, u Cinestar kinu u Branimir Centru u Zagrebu, pred 100-injak uzvanika među kojima je bila i cijela hrvatska vaterpolska reprezentacija na čelu s izbornikom Ivicom Tuckom i stručnim stožerom, prikazan je premijerno predivan i ganutljiv dokumentarni film „Vaterpolo i ja”. Film o nikad prežaljenom, a vječno voljenom Bruni Siliću.
Dvadeset je godina proteklo od kako nas je napustio u siječnju 2004., u 45. godini, ali sjećanja, uspomene, slike bilo da su digitalne ili one u memoriji sviju nas iz vaterpola ne blijede.
U 45 minuta prožeta je priča o treneru koji je tvorac prve hrvatske olimpijske medalje u vaterpolu, u Atlanti 1996. No, to nije film samo o Atlanti, već i o njegovoj kratkoj igračkoj, pa onda sjajnoj trenerskoj karijeri u kojoj je uz hrvatsku reprezentaciju, medalje osvajao i s Mladosti – tri naslova prvaka države, jedan Kup LEN, te jedan nacionalni kup. Priča je to o Bruni Siliću ispričana kroz sjećanja točno 34 osobe koje su s njim rasle, živjele, prijateljevale, družile se…
Od vaterpolista i to igrača, trenera i sudaca, ali i do prijatelja iz nekih drugih sportova poput košarke i nogometa. Od fizioterapeuta, liječnika do novinara. Priča o Bruni Siliću ili jednostavnije – Sili – kako smo ga svi u vaterpolu znali i nazivali. Njegovom vedrom duhu, gastronomskom ukusu, zafrkantskoj noti, ljubavi za pjesmu, ali i predanosti sportu odnosno vaterpolu iznad i ispred svega.
Sjajan film „Vaterpolo i ja”, producirala je Dana Tenžera, režiju i montažu potpisuje Sebastijan Kos, snimatelji su Mislav Bušić, Borut Brozović, Bogdan Bobo Klarić, Tonći Miletić i Tomislav Jeffrey Jemrić, dok je snimatelj zvuka Antonio Perina.
Film ima vrlo emotivan kraj s Oliverovom pjesmom „Moj Galebe”, ali i podsjetnikom na sve one divne ljude iz našeg sporta, Brunine i naše prijatelje, koji su nas napustili posljednjih godina.
No, kako ne bi završili tugaljivo jer to nimalo ne bi bilo u stilu našeg Sile, citirat ćemo samo jednu od njegovih rečenica, koja je spomenuta u filmu
„Život mora biti zabavan – život mora biti ispunjen”
Bruno Silić je svoj kratak život upravo tako proživio.
