Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Kup Hrvatske / 12. studenoga 2024.

U SUSRET ZAVRŠNICI KUPA – Jug Adriatic osiguranje

Klub s najviše osvojenih trofeja u hrvatskom vaterpolu, te ujedno i jedan od klubova s najviše trofeja u cjelokupnom hrvatskom sportu. Jasno, kad govorimo o loptačkim momčadskim odnosno ekipnim sportovima. Među najtrofejnijima su i u europskim vaterpolskim razmjerima. Praktički sinonim za uspješnost, zlata i prva mjesta. Zapravo, uz ime Jug prva i jedina asocijacija koja se veže, pojavljuje je – vaterpolo.

Koja god godina, sezona ili natjecanje bilo, kakve god okolnosti, jugaško društvo će uvijek biti pretendent za postolje. Ne bilo kakvo, već za najvišu stepenicu na njemu. To sasvim sigurno vrijedi i za ovosezonsko izdanje nacionalnog kupa.

Na završni turnir u Zagrebu (26. i 27. studenoga), jugaši su se plasirali osvajanjem prvog mjesta na kvalifikacijskom turniru B skupine u Dubrovniku. Ondje baš i nisu imali jednostavan zadatak, laganu skupinu. Točnije, činjenica stoji da su bez problema svladali Medveščak, KPK, pa i Mornar, ali glavni suparnik im je bila zagrebačka Mladost. Za hrvatski klasik, protiv jakog, ljetos silno ojačanog kluba iz metropole. Jugaši su se međutim suprotstavili sa svojom mladošću. Suprostavili i… uspjeli. Svladali su Zagrepčane petercima, ali najveći dio utakmice je domaća momčad bila bolja. Sukladno toj pobjedi, sada u polufinalu imaju na papiru lakšeg suparnika (Solaris), iako to baš i ne mora nužno baš uvijek tako biti.

U odnosu na prošlu, a posebno pretprošlu sezonu, jugaška je momčad dosta drukčija, bitno pomlađena. Trener Vjekoslav Kobešćak i dalje ima okosnicu starijih i iskusnih igrača (vratar Popadić, branič Burić, pa Joković, Kržić, Španjolac Cabanas), ali sve ostalo su ili vrlo, vrlo mladi ili nedovoljno još afirmirani igrači. Međutim, postoji tu nešto drugo. Ta niska mladića, mnogi doslovno golobradi tinejdžeri (Pavlić, Mozara, Brajović, Zvono, Kulaš, Jerković, Burđelez, Prkoča…) nadoknađuju neiskustvo svojom energijom, ‘glađu’ za uspjesima. Oni u bazenu ‘grizu’, ne odustaju. Nadarenost je nešto o čemu ne treba raspravljati jer da nisu talentirani ne bi igrali u prvoj momčadi ovog kluba. Dobra osobina za sve njih je da su ‘u rukama’ baš trenera koji će bez ustručavanja dati priliku tim mladcima. To je snaga ove momčadi jugaša. Jednog od favorita za osvajanje i novog naslova pobjednika, novog pokala.

Trofeji:

– prvenstvo bivše Jugoslavije: 22 (1925., 1926., 1927., 1928., 1929., 1930., 1931., 1932., 1933., 1934., 1935., 1936., 1937., 1940 1949., 1950., 1951., 1980., 1981., 1982., 1983. i 1985).

– Kup bivše države: 2 (1981. i 1983.)

– Prvenstvo Hrvatske: 17  (2000., 2001., 2004., 2005., 2006., 2007., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i 2022.)

– Hrvatski kup: 16 (1994., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006., 2007., 2008., 2009., 2015., 2016., 2017., 2018., 2022. i 2023.).

– Superkup Hrvatske: 2 (2022. i 2024.)

– Liga prvaka: 4 (1980., 2001., 2006. i 2016.)

– Kup LEN: 2 (2000. i 2004.)

– Superkup Europe: 2 (2006. i 2016.)

– Jadranska liga: 5 (2009., 2016., 2017., 2018. i 2023.)