U SUSRET EP: Split 2022. i Dubrovnik/Zagreb 2024.
Hrvatska era. Tako bi mogli nazvati ovu ‘epizodu’ kratkog, malog vaterpolskog vremeplova ili preglede nastupa Barakuda kroz europska prvenstva. Naime, upravo su oba posljednja kontinentalna natjecanja održana u našoj domovini. Ne samo što smo bili organizatori, već smo na oba turnira otišli do kraja – do finala. Hrvatska era, u svakom pogledu.
Split 2022. – zlatna medalja
Ono što nismo uspjeli 12 godina ranije u metropoli, pošlo nam je za rukom u drugom po veličini hrvatskom gradu. Vaterpolo pod krovom. Velebna Spaladium Arena, po mnogima zapravo i najbolja velika dvorana u našoj domovini, otvorila je vrata vaterpolu od 29. kolovoza do 10. rujna. Pripreme su u biti trajale dugo, a intenzivni dio počeo je još u siječnju-veljači 2022. Ideja je bila napraviti veličanstveni spektakl, vatromet vaterpola u kojem neće biti samo utakmica, nego i izložbi, seminara, koncerata, kongresa, zabave. Nije što smo mi organizirali, ali uspjeh je doista bio veličanstven. Dakako, prvenstveno s rezultatskom krunom.
Izbornik Tucak je tog ljeta napravio redizajn momčadi koji je već početkom ljeta na SP u Mađarskoj (4. mjesto) pokazivao silan potencijal. U dobi od 31 godine u momčadi je Jerko Marinić Kragić, dok je na veliku scenu zakoračio 10 godina mlađi, Marko Žuvela. Te smo godine, u ožujku dobili novog reprezentativca u ljevaku Konstantinu Harkovu. Na mjestu braniča opet imamo jednog Burića, ali ovomu je ime Rino. Nije više bilo Bušlje, Obradovića, pa ni Lončara, ali tu su Krapić, Bašić… Nažalost, zbog bolesti u Split nije mogao Vukičević.
Malta (19:5) je rezultatski bila shvatljiva, ali čak 7.000 navijača, protiv Malte, 1. kolo… To je obećavalo. Protiv Francuske (13:7) još i više, već 8.500. Kuhalo se nešto, kuhalo. U 3. kolu Grčka, ‘puna kuća’ – 9.000, i tako do kraja. U bazenu je bilo malo muke i netipičan rezultat u poluvremenu, gubimo 0:2. Završilo je ipak povoljno, (5:5). Prvo mjesto i izravan plasman u četvrtfinale gdje nam Gruzija nije mogla ništa (15:5).
U polufinalu divovska borba, Hrvatska – Italija (11:10). Mnoštvo isključenja. Mi vrlo rano bez Bukića i Biljake, ali i Talijani bez Fondellija i Di Somme. Jedan čovjek na golu čuda čini. Marko Bijač je prikupio 14 obrana, Spaladium Arena skandira Hrvatskoj i Marku Bijaču. Razgaljuje navijače domaći dečko, Jerko Marinić Kragić (4 gola). U finalu smo.
Za završni sraz protiv Mađara, nije pretjerivanje, ali poljudski bi stadion sa svojih 35.000 mjesta bio pretijesan. Tolika je bila potraga za ulaznicama, takvo je bilo raspoloženje tih dana u Splitu. I još nešto, naglašeno sportska atmosfera. Sjajno.
Bio je 10. rujna 2022. kada smo igrali finale za prvaka Europe. Inače, 11, rujna, ali godine 2010. smo prvi put postali prvacima Europe. Sudbina je htjela da 12 godina i 1 dan kasnije, učinimo to opet. U finalu je Hrvatska cijelo vrijeme vodila, Mađarska sustizala. U 30. minuti pri rezultatu 8:8, peterac za Marinića Kragića (9:8), S druge strane kazneni udarac za Manhercza – greda! S druge strane, 31. minuta, novi peterac, opet Marinić Kragić (10:8). Samo 32 sekunde do kraja, peterac novi, ali za goste. Jansik pogađa i to je bio konačan rezultat (10:9). Hrvatska je drugi put prvak Europe! Bronca je pripala Španjolskoj.
Dubrovnik/Zagreb 2024. – srebrna medalja
Ovo se prvenstvo nije trebalo igrati kod nas, već u Netanyi, u Izraelu. No, koji mjesec prije predviđenog početka nadmetanja, nakon terorističkog napada na Izrael, ondje je postalo nesigurno. Europska organizacija nije imala rješenje, ali uskočili su – Hrvati! Samo mi možemo u mjesec dana organizirati prvenstvo, još k tomu u dva grada istodobno, u Dubrovniku i Zagrebu. Čudo je malo napravljeno u tako kratko vremena, te je Europa ostala u prvim danima te 2024. zatečena onime što smo uspjeli učiniti, organizacijski i logistički, u Gružu i uz Savu.
U Dubrovniku je bilo otvorenje, a ondje su Barakude i igrale skupinu. Protiv Španjolske trijumf, pred 3.000 gledatelja (14:12) petercima bez Butića koji nam je isključen već u 8. minuti. U 2. smo kolu apsolvirali Francuze (12:7), da bi nam u 3. kolu raspoloženje malo pokvarili, a tko drugo do Crnogorci, petercima (13:15). Dan kasnije se već letjelo za Zagreb, na završni dio.
Malo smo se pribojavali Grka koji su nas dobili godinu i pol ranije u Budimpešti za broncu na SP, ali te zagrebačke večeri ih nije bilo. Strpali smo ih u džep, rekli bi navijači, (13:8), a prvenstveno zahvaljujući briljantnoj trećoj četvrtini koju smo dobili 4:0 i preokrenuli rezultat od 5:6 do 9:6. Marinić Kragić 4 gola, Bijač 10 obrana.
U polufinalu su pomalo iznenađujuće bili Mađari koji su u Zagreb došli s B postavom i došli jako daleko, visoko. Ipak, preko nas nisu mogli. Marinić Kragić i dalje ‘vruć’ (3 gola), a završilo je našim slavljem i novim finalom, (11:8).
U borbi za zlato, Hrvatska drugi put zaredom, a Španjolci čak treći put uzastopce. Mi imamo problema zdravstvene naravi od ranije. Cijeli turnir Bukić igra s bolnim preponama, kilom, a vratar Popadić ima ozljedu lakta. Pa ipak, baš taj Luka Bukić igra maestralnu utakmicu, ‘nosi’ Barakude. U jednom trenutku druge četvrtine, veličanstvenih 6:3, Bukić je dao 4 gola. No, Furija se ne da. Do poluvremena su smanjili na gol zaostatka, 7:6 za nas. Štoviše, ubrzo su i izjednačili na 7:7, pa 8:8. Sad su obrane obostrano čvrste, dugačko razdoblje bez gola. Ipak pred kraj treće četvrtine Žuvela i Fatović pogađaju za naše vodstvo 10:8 uoči zadnje dionice.
Prve četiri minute četvrte dionice bez golova, a onda Sanahuja smanjuje, da bi Alvaro Granados, minutu i 38 sekundi do kraja poravnao na 10:10. Taj isti Granados, rijetko viđenom šraubom će 38 sekundi do kraja pogoditi za vodstvo Španjolaca. Ne samo vodstvo, već i za zlato. Prvo europsko zlato Španjolske u povijesti.
Barakude su srebrne, ali beskrajno tužne. A opet, da nije bilo baš takvog epiloga, niti mjesec dana kasnije ne bi bilo Dohe. Znate što se ondje dogodilo.
Eto, tako je to izgledalo u hrvatskom vaterpolskom vremeplovu, ‘plovidbi’ po europskim prvenstvima od stjecanja nezavisnosti do danas. A danas… Sada nam se valja spakirati i krenuti prema istoku. U nadi, želji i vjeri u nove pobjede i slavlja.
