U SUSRET DOHI – Fukuoka ’01. i Barcelona ’03.
Na drugoj smo postaji puta našim brzinskim vremeplovom, prisjećanja na dosadašnje nastupe Barakuda na svjetskim prvenstvima. Ulazimo sada u 21. stoljeće, a u prvoj godini novog milenija put nas je vodio na Daleki istok.
Fukuoka 2001. – (8. mjesto)
U Japan smo otišli s izbornikom Nevenom Kovačevićem koji je preuzeo hrvatsku vrstu tri godine ranije i započeo sjajno, srebrom na EP u Firenci 1999. U Fukuoki je bilo daleko od toga. Hrvatsku su predstavljali – Vićan, Kunac, Oreb, Letica, Đogaš, Smodlaka, Ivaniš, Barač, Hinić, Primorac, V. Kobešćak i Volarević.
U skupini nismo imali prevelikih problema, tek jedan poraz (od Španjolaca), ali u novoformiranoj skupini nas je još jedan posrtaj (od Rusije), ‘bacio’ podalje od medalje. Onda smo k tomu još na kraju ubilježili dva poraza u poretku od 5. do 8. mjesta.
Rezultati: Japan 8:2, Australija 8:6, Španjolska 4:6, Nizozemska 12:3, Rusija 7:8, SAD 11:5, Grčka 8:11, SAD 9:10.
Barcelona 2003. – (9. mjesto)
Ovo je prvo svjetsko prvenstvo u kojem je FINA prihvatila sustav igranja svake druge godine, a kakav se održao do danas. Doduše, pandemija je značajno zadnjih godina pokvarila taj raspored, pa su sada učestalija zaredala svjetska prvenstva, ali to je za neku drugu priču. Kataloniju su vidjeli od Hrvata – Volarević, Vranješ, Burić, Šimenc, Štritof, Smodlaka, Đogaš, Barač, Hinić, Fatović, V. Kobešćak, Franković i Vićan.
U Barceloni smo doživjeli novo veliko razočarenje, a uopće nije slutilo na takvo što. Ljeto je počelo jako dobro, s kranjskim finalom EP 2003. i s novim izbornikom, Zoranom Rojom. Dapače, i prve utakmice u skupini sjajne. Mađari su bili sretni što su uspjeli izvući remi. Prošli smo suvereno i ostale dvije utakmice u skupini, a onda… Onda je odigrana jedna jedina loša, vrlo loša utakmica na tom turniru. Protiv Australije u osmini finala. Ona nas je ‘bacila’ jako daleko od medalje.
Rezultati: Mađarska 7:7, Kanada 13:3, Rumunjska 12:9, Australija 6:10, Njemačka 7:3, Rusija 8:3.
