Hrvatski Vaterpolski Savez

Jedno od rijetkih vaterpolskih, pa čak i općenito sportskih natjecanja koje već dulje vrijeme ima ustaljen ritam održavanja, odigravanja utakmica. Natjecanje čiji ritam čak ni svojedobna pandemija Covid-19 nije poremetila, za razliku od primjerice svjetskih prvenstava i olimpijskih igara. To je – europsko vaterpolsko prvenstvo.
Od 2006. godine, dakle dva desetljeća, svake druge godine najbolje momčadi Europe nađu se u nekom kutku našeg kontinenta ne bi li odmjerile snage, znanje i umijeće, te na kraju okrunile najboljeg. Te, 2006. EP je organizirano baš u Beogradu, na otvorenom plivalištu Tašmajdan. Deset godina kasnije ponovno glavni grad Srbije, ali u siječnju i u Areni, baš kao i ove godine. Isti mjesec u godini i isto mjesto održavanja.

No, kad smo kod brojki, ovogodišnje, 37. izdanje je ujedno i obilježavanje cijelog jednog stoljeća igranja za europsku vaterpolsku krunu. Naime, 1926. je u Budimpešti održano prvo Europsko prvenstvo. U sto godina, štošta se toga izmijenilo – od jasno pravila, pa i dimenzija igrališta, vrste lopte, sudačke opreme. Ono najviše i najupečatljivije od promjena je svakako brojnost vaterpolske obitelji. Počeli smo skromno, s 5 momčadi prije 100 godina (Mađarska, Švedska, Njemačka, Belgija i Rumunjska) i turnirom koji je trajao 5 dana, pa do sadašnjeg suvremenog doba, dvotjednog nadmetanja ukupno 16 reprezentacija. Od kojih su barem polovica kandidati za medalju, pa i zlatnu.

Hrvatska u zadnja 2 finala

Ono što nas Hrvate čini ponosnim, što smo i mi dio te priče. Medaljaške, pa jednako tako i zlatne. Na posljednja dva EP, Hrvatska je igrala finale. U Splitu 2022. smo bili prvaci, dvije godine kasnije u Dubrovniku/Zagrebu doprvaci. No, u zadnje četiri godine, nikad ispod polufinala jer ne zaboravimo ni broncu iz Barcelone 2018., dok smo u Budimpešti 2020. bili četvrti.
Naš medaljaški učinak na europskim prvenstvima je; na 16 nadmetanja – 2 zlata (Zagreb 2010. i Split 2022.), 3 srebra (Firenca 1999., Kranj 2003. i Dubrovnik/Zagreb 2024.) i 1 bronca (Barcelona 2018.).   

Bez četvrtfinala

Ono primarno po čemu se ovo EP razlikuje od prijašnjih jer promjena sustava natjecanja. Pronađen je model koji se svima u vaterpolu čini boljim, pravednijim, ispravnijim.
Nakon nadmetanja u skupini s po 4 momčadi, prve tri iz svake skupine tvore nove dvije skupine, ali prenose sve bodove iz prijašnje tri utakmice. Te dvije skupine će dakle imati po 6 momčadi, a svaki sastav igra nove tri utakmice protiv reprezentacija s kojima se nisu sastajali. ‘Spajaju’ se skupine A i C odnosno B i D. U slučaju naše reprezentacije (B skupina), mi ćemo se ‘spojiti’ s tri najbolja iz D skupine (Italija, Rumunjka, Slovačka, Turska). Na koncu tog dijela natjecanja, dakle nakon ukupno 6 utakmica, po dvije prvoplasirane iz svake skupine ulaze u polufinale.
Drugim riječima, nema više četvrtfinala gdje bi se znalo dogoditi da netko ima doista neopisivo loš dan, a što onda ne zrcali pravu snagu te momčadi. Da ne spominjemo naglašenu nervozu i pritisak. Istina da u sportu uvijek ima pritiska, treme, nervoze, ali četvrtfinale je stupanj natjecanja koji nekog ‘gura’ u zvijezde, a drugog u trnje. Stoga je stres uvijek bio veći.
S druge strane, s prenošenjem svih bodova iz jedne u drugu skupinu, svaka utakmica, gol, svaki rezultat i bod ima nemaleno značenje. Sve se računa.

Sedam pretendenata na postolje

Kako će se približavati svaka utakmica Hrvatske, tako ćemo vas pobliže upoznavati s temeljnim karakteristikama suparnika. Od Slovenije kao vjerojatno najlakšeg, pa preko Gruzije do Grčke. Dakako i kasnije, u drugoj, novoformiranoj skupini.
Sada međutim, prije nego što je počelo prvo plivanje za loptu, s utakmicama 1. kola u A i C skupini (subota, 10. siječnja), jedino što je izvjesno da nas u beogradskoj Areni čeka – neizvjesnost. Sedam je reprezentacija koje s pravom ‘pucaju’ na sam vrh.
Španjolska brani naslov iz Zagreba, aktualni su prvaci svijeta. Bez lidera Perronea, ali s Granadosom koji je najbolji igrač svijeta i sa samo dvije izmjene u odnosu na SP u Singapuru. A tamo su zaista bili najbolji.
Mađarska je svjetski doprvak, dolaze sa samo jednim ljevakom, ali to nije ni Vamos, ni Burian, pa ni Zalanki kojeg nije bilo ni na SP prije šest mjeseci, međutim i oni imaju 11 igrača iz Singapura.
Grčka u svojem sastavu ima čak 4 centra, a u odnosu na SP na kojem su bili brončani, vratili su im se vratar Zerdevas i odlični Papanastasiou koji su tada bili ozlijeđeni.
Srbija osim što je domaćin što već samo po sebi ima težinu, u svlačionici ima čak 11 olimpijskih pobjednika iz Pariza 2024.. To valja respektirati.
Crna Gora dolazi s trojicom mlađih igrača, dvojica imaju tek 18-19, ali radi se o najboljim mladićima s prošlogodišnjeg EP do 18 kada su bili zlatni. Uz iskusne povratnike, centra Vladana Spaića odnosno Vladu Popadića.
Osobito zanimljiva je Italija, bez 6 odličnih i nekih od najiskusnijih, najboljih igrača koji su igrali u Singapuru. No, oni koji su ih odmijenili u pripremnom su razdoblju impresionirali sve koji prate vaterpolo.
Konačno, jasno i Hrvatska. Šećer ipak serviramo za kraj. O Barakudama znamo sve. Logično, najviše ih i pratimo, te znamo što su sve spremni, kadri učiniti. Znamo to iz Zagreba, Splita, Dohe, Londona, Melbournea, Budimpešte… Različitih bazena, različitih epoha, ali i ova sadašnja generacija nas je naviknula na najviše domete.

Skupine Europskog prvenstva u Beogradu 2026.

Raspored hrvatskih utakmica

Sve hrvatske utakmice na HTV 2

Za sve koji neće moći doći u beogradsku Arenu, hrvatsku će te reprezentaciju moći bodriti u programu Hrvatske televizije. Na 2. programu će se prenositi svaka utakmica Barakuda, a predviđeni su i prilozi, javljanja reportera, emisije, poglavito kako će odmicati samo natjecanje. I nadamo se dakako, kako će se naši dečki primicati vrhu.