U POSJETU BARAKUDAMA – Lovre Miloš
U POSJETU BARAKUDAMA – Lovre Miloš
Plus za vaterpolo možda bude ljeto i igranje na otvorenom
Bili smo u Dubrovniku kod Lončara i Bušlje, u Rijeci kod Vrlića, u Splitu kod Šetke, u inozemstvu čak, u Marseillesu kod Vukičevića. Sada smo u glavnom gradu, u kojem smo od Barakuda tražili i pronašli Lovru Miloša. Početkom ovog mjeseca je navršio 26 proljeća, vanjski zagrebačke Mladosti, prije dvije i pol godine se vratio s američkom diplomom u matično vaterpolsko jato, ali i ustalio u redovima Barakuda. Taman kada je počeo s pripremama za plasman na vrhunac sportske karijere, Igre u Tokiju, iz Azije je došao virus koji je malo poremetio te planove. Nadamo se ipak nikako i zaustavio ih, posebno ne trajno.
– Ovo je sigurno svima nama jedna od većih stanki ikada u karijeri. Ne sjećam se kada sam imao dva mjeseca slobodna odnosno bez natjecanja. Čak ni u Americi. S tim da je ovo gore jer su to i dva mjeseca bez treninga, onih za nas pravih, plivačkih, bez bazena – veli Lovre Miloš, jedan od najbržih vaterpolskih reprezentativaca, stručnjak za kontre. Inače, današnji je dan predviđen u Hrvatskoj i za lagani povratak vaterpolskih reprezentativaca i igrača prvoligaških sastava treninzima u vodi. Doduše, u slučaju Miloša i njegovih klupskih suigrača to ć ipak još malo pričekati. Još koji dan, dok se bazen uz Savu napuni vodom.
– Povratak će biti dosta ‘zanimljiv’ posebno jer je voda kao medij u sportu ipak najteži, ali valja početi raditi. Uostalom, mislim da imamo još sigurno dva mjeseca do početka ikojeg natjecanja. To razdoblje je po meni i više nego dostatno. Samo se treba motivirati – napominje Miloš.
Vaterpoliste su kao i sve sportaše mučila odnosno muče dva problema. Jedan je bio taj vezan dosad uz nemogućnost treniranja, a drugi su natjecanja. Naime, sada se počinje polako trenirati, jedino što ne znate za što, za koje natjecanje, za kada…?
– Upravo to! Kada bi znali neko natjecanje, liga ili što već se odigrava tad i tad, onda nema problema, ali ovako… Ne zna se što će biti sutra, a jasno da razmišljamo i o budućnosti. Tko zna što će biti dogodine, pa onda što će biti s vaterpolom kao sportom što se financiranja tiče. Velik dio klubova ovise o proračunima gradova, lokalnih sredina. Jako je puno tu upitnika – priznaje naš reprezentativac.
Sezona 2019./20. je poradi koronavirusa apsolutno jedinstvena u povijesti sporta, kada o njemu pričamo, ali ova je sezona imala i dodatnu otegotnu okolnost. Morali ste od rujna do danas, u 6-7 mjeseci tempirati formu, u najmanje tri ciklusa…
– Najmanje. Prvo smo krenuli s pripremama za sezonu, pa je uslijedila stanka i pripreme za Europsko prvenstvo. Nakon toga stanke gotovo da nije ni bilo, ali se na brzinu krenulo u nastavak klupske sezone, pa smo zatim već počeli i pripreme za one kasnije odgođene predolimpijske kvalifikacije u Rotterdamu. Ovo će nam biti četvrti početak pripremnog ciklusa u malo više od pola godine!
Ipak, izvlači Miloš i nešto dobro iz ovakvog stanja…
– Pa ono što bi se moglo dobrim pokazati je da bi se moglo igrati, a nadam se i da hoće kod nas, preko ljeta. To je kad govorimo o klupskim natjecanjima. Možda to bude i neki sveopći test. Doduše, pitanje je hoće li smjeti biti gledatelji ovog ljeta, ali igrati na otvorenom, preko ljeta, to može ispasti jako pozitivno za vaterpolo. Mladost bi teorijski, ja si tako mislim, trebala igrati polufinale Prvenstva Hrvatske protiv splitskog Jadrana. Sjećam se prošle godine prijateljske utakmice Hrvatska – Njemačka na Zvončacu, ma to je bila milina! Ono je divan osjećaj, meni jedna od ljepših utakmica. Čisto zbog atmosfere, okružja. Ljudi se kupaju u moru, pa onda kasnije fino samo presele na tribine, pogledaju vaterpolo. To je bilo baš lijepo. Dakle eto, možda to bude neki plus.
Dotaknuli smo se sada teme koja je inače već dugotrajna, višedesetljetna. Vaterpolo kao isključivo ljetni sport. Je li Lovre Miloš za takvu opciju, je li pobornik ideje ljetnog sporta?
– Ja sam za. Više naginjem tomu da se veći dio sezone vaterpola odigra ljeti. Recimo od travnja do listopada, a ona reprezentativna natjecanja mogu uvijek biti tijekom zime, zašto ne. Kada se dobro sve organizira, začas se napune i ti veliki zatvoreni bazeni i uvijek bude dobra atmosfera, dobre utakmice. Već smo imali nekoliko takvih natjecanja u siječnju recimo. Dovoljno je sjetiti se Budimpešte početkom ove godine i Europskog prvenstva. Klupska natjecanja, utakmice bi sigurno tijekom ljeta privlačile veću pozornost i gledatelja i medija. Ja nažalost ne znam niti jedan klub u Hrvatskoj koji napuni niti jednom čak, tribine u tom zimskom razdoblju.
Možemo donekle ponešto učiti, barem jedan dio primijeniti i iskustva iz SAD u kojima ste studirali, živjeli 4 godine. Amerikanci čak i svjesno svoje glavne sportove (bejzbol, američki nogomet, hokej na ledu) rašire tijekom kalendarske godine, ali na način da su preklapanja minimalizirana.
– Oni to čine zbog medijske popularnosti i marketinga. Jedno spojeno s drugim, ali logično vrlo. Doista tamo u svakom trenutku godine imate nešto veliko za pratiti. Jasno, teško je usporediti američki sustav ili pristup sportu onime kod nas, u Europi, ali da se za razmisliti.
Razmišljate li o Olimpijskim igrama u Tokiju 2021., ali kroz prizmu da se Hrvatska ondje još uvijek nije plasirala? Ima li tu neke nervoze, neizvjesnosti, opterećenja?
– Naravno da jest, počev od toga što ne znamo niti kada će biti predolimpijski turnir. Ja se nada da će se u nekom trenutku to odigrati umjesto da se izravno temeljem rankinga u Tokio pošalju tri momčadi za koje se realno računa da bi osigurale i u bazenu Igre (Hrvatska, Grčka i Crna Gora). Osobno ja sam za to da se turnir odigra, čisto zbog olimpijskog duha. Svatko ima pravo boriti se za nastup na Igrama. No da, doista bi volio da se već odredi što će biti, kako, kada jer ovako… ništa sada ne znamo. Pa, ne znamo ni za Ligu prvaka. Frustrira jasno ta neizvjesnost posebno zato jer… Želim reći, postoje velika natjecanja, svako europsko i svjetsko prvenstvo, kupovi, lige, međutim olimpijske igre… One su vrh, one su neponovljive – naglašava naš sugovornik za hvs.hr.
Cijelo vrijeme pričamo samo o negativnim osobinama nevolje koja se zove Covid-19. Njih je nažalost puno previše, ali je li moguće u njoj pronaći, u minulih dva mjeseca barem što se vašeg života tiče nešto dobro.
– Hm, možda samo to da smo se fakat dobro odmorili, ha, ha. Ostali smo doma i radili neke stvari koje inače nikada ne bi. Barem se nadam, ali opet kada imate s druge strane ekonomsku zbilju u kojoj ljudi ostaju bez posla, pa ćeš ti sada mirno pročitati knjigu… Velim, jedino donekle pozitivno što su ljudi sada možda radili, probali neke stvari koje nikada prije nisu. I da, svakako smo se malo zbližili. Promijenili na bilje prioritete životne.
Kako je Lovre provodio minula dva mjeseca?
– Imam sobni bicikli tako da se prešlo nešto kilometara, ha, ha. I da, probao sam učiti španjolski, ali to baš nije bilo idilično. Doduše, kako neću moći tako skoro u Španjolsku…
Lovre je solidan ljubitelj čitanja, koliko smo upoznati, pa… knjiga za preporučiti?
– Ovisno o sklonostima, ali ja sam zadnjih mjeseci i inače čitao sve knjige od Daniela Silve. Špijunski romani, ima ih 10 u komadu i svi su odlični, top. Evo, to preporučujem.
