U POSJETU BARAKUDAMA – Josip Vrlić
U POSJETU BARAKUDAMA – Josip Vrlić
Zadnjih 5 godina igram svoj najbolji vaterpolo
Nakon Zagrepčanina u Dubrovniku, Luke Lončara potražismo Riječanina u Zagrebu. Još uvijek smo dakako među Barakudama, virtualno ih posjećujemo u doba društvene razdvojenosti ili kako još to nazivaju, ‘socijalne distanciranosti’, ali… ostajemo na 2 metra. Ostajemo na centru ili sidrunu, kako je komu više drago.
Josip Vrlić, stasiti centar hrvatske reprezentacije i igrač zagrebačke Mladosti, posljednjih je godina sigurno u krugu 5 najmoćnijih centara svijeta. Dakako da ćemo mi Hrvati u takvoj ocjeni možda biti i razumljivo subjektivni, iako njegove igre, značaj u momčadi, ostvarenja u proteklo vrijeme govori sasvim dovoljno u prilog našoj tezi. Ili pak, kada priupitate Felipe Perronea, on će vam bez imalo sustezanja reći:
– “Josip je moj prijatelj, ali i da nije ja bi rekao da je najbolji centar na svijetu”.
Riječi kakve smo imali priliku čuti na Svjetskom prvenstvu u Gwangjuu i prethodno na završnici Svjetske lige u Beogradu, prošle godine ili pak početkom ove u Budimpešti na Europskom prvenstvu.
– Eto me sada u Zagrebu, došao sam prije 5 dana iz Rijeke. Bio sam kratko doma, ali ću onda i opet malo iz Zagreba do Rijeke – otkriva nam Josip Vrlić. Iz ovog se da za zaključiti da nema ni problema s propusnicom.
– Kako i bi, imam prebivalište u Rijeci, radno mjesto u Zagrebu.
Prije svega, kako je Josip, kako se održava forma?
– Sve u redu, a formu održavam tako… koliko mogu. Naš sport je ipak specifičan. Trening vodenog sporta bez vode… ne znači skoro pa ništa.
Što vam je najveći problem u ovo doba izolacije, osame? Mimo dakako onog što se podrazumijeva, manjka treninga u bazenu.
– Kava s prijateljima! Uh, kako to nedostaje. Druženje s prijateljima. Te neke osobe koje su inače stalno uz tebe, sad odjednom ne možeš do njih. To najviše nedostaje.
Kako se Josip nosi s prehranom, održavanjem kilaže, posebno u uvjetima slabije pokretljivosti?
– Pa, sigurno i da se manje jede. Smanjili smo obroke. Sad, kada nema pravih treninga, nije ti ni do jela.
Kada bi se našalili, a sa spoznajom impozantnosti Josipa Vrlića (130 kg), kako li izgleda kada Vrla manje jede…
– He, he, to je onda puno, puno manji obrok – prihvatio je i Josip vic.
Na koji način provodite vrijeme, ‘ubijate’ sate u svim slobodnim danima?
– Obožavam filmove. U biti, dok sam bio u Rijeci bio sam s bratom (Mislav Vrlić, također vrlo dobar vaterpolist). Imamo igralište ispred kuće, pa smo igrali košarku, imamo i teretanu pa smo i ondje bili zajedno. Da, brali smo i šparoge u šumi. To u Rijeci je bilo dobro kraćenje vremena, a sada u Zagrebu, u stanu si i moraš se priviknuti da nema toga. Tu sad dolazimo do onog što sam rekao, gledanje serija, filmova, TV, internet.
Kakav filmski žanr preferirate?
– Volim povijesne filmove. Baš sam pogledao seriju “Stari Rim”. Eto, to preporučujem svakako. Izvrsna.
Lagani povratak na one riječke dane s bratom… Tko je bolji u košarci?
– Paaa, mogu reći da se poboljšao, ali još uvijek sam dosta bolji.
Prebacimo se na malo ozbiljnije, a vaterpolske teme. Olimpijske igre u Tokiju održat će se sljedeće godine i sada je već krenulo lagano ‘prebrojavanje’ po reprezentacijama koliko će koji igrač tada imati godina u kojoj reprezentaciji, koja će momčad bila ‘mlada’, koja ‘stara’, prednosti, nedostaci… Kako Josip gleda na nas, na hrvatsku reprezentaciju dogodine?
– Mislim da ćemo mi biti isti, jedno od favorita za olimpijsku medalju. Nama ovo neće ni odmoći, ni pomoći, samo se malo produljilo razdoblje čekanja – misli Vrlić.
Izbornik Tucak drži da nitko nije u tako dobroj situaciji kao Hrvatska nakon 2021.
– Ja bi se složio jer imamo sve pozicije dvostruko ‘pokrivene’. Dolaze i novi igrači, željni dokazivanja, a koji će dodatno stasati za godinu-dvije. Samo će nastaviti ondje gdje ćemo mi stati.
Hoće li biti više problema na desnoj strani jer ondje imamo sada dvojicu čudotvornih ljevaka, Jokovića i Garciju, a takvo što se ne stvara baš uvijek…
– Slažem se, ali mi kada smo osvajali olimpijsko zlato u Londonu u 2012. imali smo ‘samo’ jednog ljevaka, ne dvojicu. Bit će tu onda i igrača koji su dešnjaci na desnoj strani, a uostalom puno je momčadi, vrhunskih koji uopće nemaju ljevaka.
Što ćemo s centrima, kada govorimo o budućnosti? Kakve nasljednike vidite jednog dana za vas, Lončara…?
– Tu je s nama recimo već i sada, na pripremama, Luka Lozina koji je vrhunski centar. On će biti prva dostojna zamjena. Kasnije imamo još neke igrače, mlade dečke danas poput Lovre Paparića u Primorju i Branimira Hercega iz Mladosti, a koji je sada u Solarisu.
Paparića možda mrvicu i bolje znate. Riječanin je kao i vi, kao još jedan blistav centar prije vas, a koji mu je sada trener u klubu, Igor Hinić. O Lovri se neko već vrijeme govori kao o velikom potencijalu, kvalitetnoj nadi, slažete li se…
– Ja mislim da on je taj. Sad jasno, treba dobiti priliku možda igrati i u jačim klubovima, jačoj ligi. Za njega bi jedna Liga prvaka bila sjajna. Liga prvaka je po meni jedini dokaz kvalitete i sve dok ne dođete na tu razinu, ne možemo govoriti kakav će tko biti centar.
Stoji li ocjena da na tri pozicije u vaterpolu – vratar, centar, branič – višak godina donosi i kvalitetu više? Što je igrač na toj poziciji stariji, to je bolji.
– Baš tako. To su te tri pozicije u kojima u kasnijim godinama postaješ sve kvalitetniji, bolji. Iskustvo je ono koji ti daje da se trošiš u pravo vrijeme, na pravom mjestu, a ne da se nepotrebno potrošiš na sredini bazena.
Bi li i sebe tako ocijenili? Igrate li sada najbolji vaterpolo u karijeri?
– Za sebe bi rekao da sam u zadnjih 5 godina bolji nego prije. Rekao bih da sam od svoje 28. počeo igrati vrhunski vaterpolo. To vam je ta razlika recimo s vanjskim igračima, lijevo ili desno svejedno. Oni su s 25 godina u top-formi.
Zaključno, koliko će prosječno nekom vaterpolistu trebati vremena za vratiti se, nakon ovakve situaciju, u punu formu?
– Duže razdoblje, manje-više 3 mjeseca da se dovedemo u top-formu gdje smo bili tamo baš u razdoblju kada je stigao ovaj prekid. To je neko okvirno vrijeme, ali jasno da ono ovisi i o tomu što je tko i koliko radio na sebi sve ove dane, tjedne. Ova stanka će nas sve koštati, ali sam siguran i da će se svako od nas i vratiti – pun optimizma s pokrićem će Hrid s Kantride, centar hrvatske vaterpolske reprezentacije Josip Vrlić.
