U POSJETU BARAKUDAMA – Ante Vukičević
U POSJETU BARAKUDAMA – Ante Vukičević
Grički top će opet pucati
U internetsko-telefonskoj posjetu Barakudama bili smo kod Zagrepčanina u Dubrovniku (Lončar), pa kod Riječanina u Zagrebu (Vrlić), a sad ćemo kod jednog u ovom trenutku posebnog. Kod jedinog hrvatskog reprezentativca koji ovih dana, tjedana nije u domovini. Možda baš i zbog toga zavrjeđuje mrvicu pozornosti više. Daleko od Hrvatske, daleko od zavičaja, jedini u tuđini, pa još k tomu i u ovo predblagdansko doba… Razlog više za odlazak na jug Francuske, u najveću luku spomenute države. Potvrda da nije, niti može biti zaboravljen.
– Znate što, ipak sam treću već godinu ovdje. Napravili smo žena i ja ovdje svoj dom. Uvijek smo u kontaktu s obitelji, s našima u Hrvatskoj, a osim toga, pa nije to tako ni daleko. Sjednete u auto 10-12 sati, dobro sada bi još onda trebalo i 2 tjedna izolacije i doma ste – sasvim će ozbiljno Ante Vukičević. Činjenično sve i jest točno, jedino što onako ‘na prvu’ zvuči šaljivo.
– Da smo u Hrvatskoj, bilo bi nam jednako. Opet bi bili u izolaciji, doma, u stanu. Nije ovo tako strašno. A, i nismo na kraju svijeta – nastavit će vedro.
Ante Vukičević ili ‘Grički top’ sa suprugom je u Marseilleu. Ondje je njihov dom, a Ante je jedan od stožernih igrača vodeće momčadi Le Championata, sudionika Lige prvaka, Marseillea. S ovim je sastavom prošle kalendarske godine osvojio Eurokup. Za francuski vaterpolo povijesni trenutak jer nikada u povijesti nisu imali ni finalista, a kamoli pobjednika nekog europskog vaterpolskog kupa. Štoviše, nakon nogometaša Olympiquea s Alenom Bokšićem (Liga prvaka – 1993.), baš su vaterpolisti s našim Vukičevićem jedini klub iz tog grada koji se okitio nekim europskim pokalom u loptačkim sportovima. Kada će ponovo u bazen u Francuskoj… Pitanje zasad bez odgovora.
– Ovdašnji je savez vodenih sportova donio odluku da do 30. lipnja nema niti jednog natjecanja. Izrijekom je spomenut i vaterpolo. Teško da će se odigrati preostala četiri kola. Trebala bi se baš danas (9. travnja) održati video-konferencija predstavnika prvoligaških klubova. To ne znači da će biti odmah i odluka. Ima svakakvih razmišljanja. Od toga da se možda baš u Marseilleu odigra završni turnir 4 kluba koji su sada prvoplasirana (Marseille, Pays d’Aix, Lille i Noisy-le-Sec), pa do toga da se tablica kakva je sada uzme za službenu kao da je prvenstvo završeno. Problem je što su neki klubovi svoje strance pustili doma, pa njima možda i ne bi odgovarao turnir jer tko zna kada će se oni vratiti. Znam da je Petković (Noisy-le-Sec) otišao doma u Šibenik, kao i svi iz Lillea (Hrvati Krizman i Kujačić). Čuo sam se s Babićem, on je ostao ovdje (Strasbourg). Ima i opcija po kojoj bi se cijelo prvenstvo poništilo, a kao konačan poredak u smislu mjesta za europske kupove, uzeo poredak iz prošle sezone. Budući da u Francuskoj prvih 5 mjesta jamči izlazak u Europu, to nikako ne bi odgovaralo Lilleu i Noisy-le-Secu koji su tada bili 6. i 7., a sada su na trećem i četvrtom mjestu.
No, znamo i što ne bi osobito volio ni Ante Vukičević.
– Ne bi volio poništavanje cijelog prvenstva jer ipak smo igrali, postizali golove, svi smo trenirali, osvajali bodove… Marseille je sada uvjerljivo prvi, s 5 bodova ispred Pays d’Aixa, ali kao sportaš ne bi volio ni da nas samo proglase prvakom. Više bi to volio potvrditi u bazenu – veli Vukičević.
Odgovor po ovom pitanju ponudit će nadolazeći dani, tjedni, a kakvi su bili minuli dani, tjedni…?
– Ovdje smo sada u četvrtom tjednu izolacije. Supruzi i meni je načelno dobro. Idemo svaka tri dana kupiti namirnice. Inače, svaki se dan možete na sat vremena udaljiti maksimalno 1 kilometar od stana ili kuće u kojoj živite. Takvi su propisi. Srećom, imamo lijepu terasu, klima nam ide na ruku, pa malo i ondje uživamo, provodimo vrijeme. Što se tiče općeg stanja u Francuskoj, nije dobro. Ima puno umrlih nažalost, iako su Francuze na to vlasti donekle pripremili. Nema panike, ima opreza jasno.
Ritual življenja u marsejskom domu Vukičevićevih je pomalo i klišeiziran, kao i sviju nas uostalom, s ograničenim kretanjem.
– Jutarnje buđenje, kavica na terasi. Dok ja treniram, jasno po instrukcijama i Pere Kuterovca jer to je neizbježno, supruga uči francuski on-line. Kasnije film, portali, nekakva se zabava uvijek nađe.
Je li gospođa Vukičević zadužena za kuhinju ili i Ante ondje briljira? Čime vas žena u tanjuru voli iznenaditi?
– Što se kuhanja tiče, kako kad. Ponekad žena, katkad skupa, nekad samo ja, a ukus nam je sličan. Volimo meso, posebno roštilj, rižoto, puno povrća…
Možemo si vizualizirati neku osunčanu terasu u Marseilleu, Vukičevićeve za stolom, ukusan objed, čaša finog crnog vina… U biti, dosta smo smetali. Baš zato – Au revoir, monsieur e madame Vukicevic.
I da… onaj grički top s kule Lotrščak privremeno ne puca, svojim hicem ne raspolovljuje zagrebačko podne od 22. ožujka, dana potresa. Naglasak na riječ – privremeno. Međutim, i taj s Lotrščaka, kao i naš vaterpolski Grički top, Ante Vukičević uskoro će opet ‘zagruvati’. Računajte na njega!
