U 2 METRA – Zvonimir Butić
Naš sugovornik dolazi iz, vjerojatno ne griješimo, najvaterpolskije obitelji na svijetu. Ipak je globalni raritet kada je ukupno 7 braće i sestara u vaterpolu, s tim da ga igra ga na vrhunskoj razini (Ivana, Jelena, Magdalena, Domina, te Zvonimir, Domagoj i Krešimir).
Ujedno, čovjek kojeg smo odabrali za gosta naše rubrike „U 2 metra” je i prvak Hrvatske, član momčadi Jadrana koja je ove godine prvi put u povijesti natjecanja svojeg kluba u samostalnoj Hrvatskoj ponijela laskavi naslov državnog prvaka. Konačno, on je i najugodnije iznenađenje reprezentativnog ljeta 2023. Debitant na velikoj sceni pod kapicom Barakuda, odigrao je po ocjenama većine stručnjaka vrlo dobar turnir u japanskoj Fukuoki, na Svjetskom prvenstvu. To je – Zvonimir Butić.
Dječački san
Od Svjetskog prvenstva u Japanu, protekla su više od dva tjedna, ali Zvonimir Butić nije istog trenutka po povratku s Dalekog istoka pošao na godišnji. Štoviše, njegova odrednica je bila – trening!
– Kasnije sam krenuo na odmor na kojem sam sada upravo, ali zato što mi je djevojka tek sada mogla dobiti godišnji. Zato sam po povratku iz Japana lagano održavao formu, trenirao, tako da sam se sada tek malo opustio – veli Butić.
Doduše, opuštanje neće biti dugačko jer pripreme Butićevog kluba, splitskog Jadrana počinju u ponedjeljak, 21. ovog mjeseca. Nego, je li Zvonimir Butić zaboravio Fukuoku ili kako će te ju pamtiti?
Jedno smo naveli već u uvodu, Zvonimir Butić je bio sigurno jedna od svijetlih točki nastupa Barakuda u Fukuoki, ugodno, lijepo otkriće ljeta.
– Zaboravio nisam, to sigurno. Uostalom, gdjegod dođem ljudi u pravilu pitaju „što je to bilo”. Svi su u nekom šoku još. A pamtit ću iskreno Fukuoku dugo jer je to bilo moje prvo veliko natjecanje za reprezentaciju. Dječački san je igrati za reprezentaciju na svjetskom prvenstvu. Nažalost, završilo je tako kako je, ali za mene je stvarno bilo nešto posebno. Kada sam čuo da sam ‘unutra’, na izbornikovom popisu, srce mi je bilo puno. Tako mi je bilo u svakom nastupu ondje, doslovno.
– Mislim da sam odradio cijelu sezonu ranije, u klubu dosta dobro. Prvo kod trenera Smodlake, onda je došao trener Marelja koji mi je dao neke nove zadatke, možda malo veću dimenziju. Mislim čak i da sam se pokazao na pripremama. Izbornik mi je dao povjerenje, ali i momčad, suigrači su mi bili velika podrška.
Kad je za Hrvatsku, svi smo isti
Kako se očitovala ta podrška kolega u reprezentaciji?
– Prvi put sam bio na nekim pripremama za reprezentaciju uoči Olimpijskih igara u Tokiju, prije dvije godine. Tada je bilo puno starijih igrača, Bušlje, Garcia, Joković. No, i tada je bilo super. Sada sam ipak bio novi na jednom ogromnom natjecanju. Onda, kad dečki vide u nekom trenutku da si sam, dođu, popričaju, daju neke smjernice. Oni su ipak tu već godinama, posebno neki, a meni je ovo bila prva akcija. U tom mi je dijelu onda bilo iznimno lako uključiti u reprezentaciji. Atmosfera je među nama stvarno super, teško je to mjeriti s bilo čime drugim. Svi smo tu s istim ciljem. Ego se ostavlja po strani, te se stvarno svi druže međusobno. Nije uopće tada bitno tko je odakle, nemamo svi iste ni godine, ni interese, ali kad je za Hrvatsku, svi smo isti.
Zvonimir Butić je stažom najmlađi u reprezentaciji, ali ipak ne i godinama, što je drugim riječima značilo kako su i dalje za nošenje lopti i kapica zaduženi neki drugi, konkretnije Marko Žuvela, ako se ne varamo?
– Istina, ali i Kržić isto. To me onda zaobišlo malo.
Jadranova sezona 2022./23.
Vratimo se malo prošloj klupskoj natjecateljskoj sezoni koja vas je u konačnici i promovirala kao kandidata za Barakude, a onda i reprezentativca. Sezona je za Jadran ispala kao iz snova, s naslovom prvaka. Bi li se složili takvom ocjenom?
– Završila je tako, ali ako ćemo iskreno ulazak u sezonu nije bio sjajan. Izgubili smo Superkup i Kup, dva trofeja praktički na početku. Izgubili smo i regionalnu ligu, sve od Juga. U svim smo tim utakmicama, osim finala Kupa, bili blizu, ali smo na kraju izgubili. Da ne spominjem da smo protiv Vouliagmenija prokockali mogućnost ulaska na Final 8 Lige prvaka. Sezona je bila zapravo turbulentna. Trener Mile Smodlaka je podnio ostavku, rekao bi pravi muški čin jer je jednostavno vidio da ne ide. Na taj nas je način malo ‘prodrmao’. Došao je trener Marelja koji je stvarno izmijenio dosta toga, a najviše što se tiče nekih osobnih zadataka. Na kraju smo osvojili naslov prvaka Hrvatske i to je ostavilo traga. Dan-danas kada prođem kroz grad, uvijek sretnem nekog tko se referira na taj trofej… Dobro, sad u zadnje vrijeme ipak malo više na Fukuoku, ako ćemo iskreno.
U ljetnom prijelaznom roku vaš je klub napravio značajan iskorak. Dovođenjem velikih, pa i skupih pojačanja, poznatih igrača i reprezentativaca, Jadran je iskazao kako ima i ambiciju više. Ponoviti uspjeh iz prošle sezone, moguće ga i još malo ‘podebljati’, ali i ostaviti trag u Europi. Butićev komentar ‘mercata’ u Jadranu?
– Uprava kluba je odradila izniman posao, možda najbolji dosad. Dovesti Fatovića, Vrlića, Harkova, Đuru Radovića… to sigurno nije lako. U odnosu na prošlu sezonu nemamo više Dobuda, Burić nam je otišao u Jug što je sigurno velik minus, a umirovio se kapetan Šetka.
‘Gužva’ na desnoj strani
To je onaj za kojeg ste spomenuli na društvenim mrežama HVS-a da vam je najdraži suigrač…
– Je, istina. Šetka je ipak bio kapetan 6 godina, a to u Splitu nije lako biti. Njega će isto netko morati zamijeniti, to će isto biti ‘škakljivo’. Njega naslijediti. Nije baš lagano.
Kada spominjemo pojačanja, silno je ojačana desna strana Jadrana dovođenjem dvojice ljevaka, Konstantina Harkova i Crnogorca Đure Radovića. Gdje je tu onda Butić jer to je upravo vaše ‘područje djelovanja’?
– Što se toga tiče, ja uvijek imam pristup – „Treniraj i radi, ako ti se otvori prilika, pokaži što znaš”. Kod trenera Marelje svi se rotiramo u bazenu, svi igramo. Ponekad smo i na drugim pozicijama, tako da sam siguran da ću igrati. Ako se to ne dogodi, ha onda to znači da je očito neki problem u meni, da moram još više trenirati i raditi i to je to – pošteno i sportski rezonira Zvonimir Butić.
Riječ-dvije i o skupini Lige prvaka i vaš komentar? Jadran je u skupini s imenjakom iz Herceg Novog i Ferencvarosem, a čekate pobjednika kvalifikacije skupine A. Možda Honved, Barcelona…
– Ja ne bi isključio ni Hannover koji je i domaćin tog turnira. Što se nas tiče, ždrijeb je u redu, to je Liga prvaka. Znali smo da ćemo dobiti jednog ultra-teškog suparnika što je po meni Ferencvaros koji je možda uz Pro Recco i prvi favorit za naslov prvaka Europe. Jadran iz Herceg Novog je doveo dvojicu Rusa, a domaće utakmice će igrati u Trebinju što dodatno neće biti lako. No, mi imamo baš dobru momčad, takvog trenera i nema razloga da i mi ne budemo vrhunski i opasni svakome.
Nužnost uigravanja i stvaranje ‘kemije’
Je li vam se dopada ovakav, izmijenjeni sustav Lige prvaka gdje sada imamo 4 skupine od po 4 sastava i na kraju Final Four, ne Final 8?
– Zasad mi to zvuči dobro jer Final 8, u redu nisam ga nikada igrao, ali mislim da je teško i gledati tri dana vaterpolo u komadu po 4 utakmice. Ovo će sigurno gledateljima biti zanimljivije, iako idealno bi bilo preslikati nogometnu Ligu prvaka. Moje mišljenje.
Na što konkretno mislite?
– Ma, utakmica doma-vani i to je to. Takvo što podiže puno veće zanimanje publike, navijača, puni tribine.
Može li Jadran čak i do vrha elite, do Final Foura Lige prvaka?
– Ne volim nikad prognozirati, a i sezona je stvarno dugačka. Mi imamo dobru momčad, ali ona je ipak i izmijenjena. Došli su nam igrači koji će sada biti udarni, a novi su, znači moramo se s njima uklopiti dobro, uigrati, stvoriti dobru kemiju.
Sljedeća klupska sezona će sigurno biti najzahtjevnija i po mnogočemu jedinstvena. Sportska godina u kojoj će se u studenom natjecanja klubova prekinuti zbog reprezentacije kojoj slijede europsko, pa svjetsko prvenstvo, pa onda u ožujku opet povratak u klubove, a s dolaskom ljeta 2024. već se smiješi Pariz i Olimpijske igre. To je nevjerojatno puno natjecanja i utakmica u kratkom vremenu. Kako to fizički, ali i mentalno savladati?
– U našoj obitelji se sve vrti oko vaterpola, ali čak i kod nas mene mater zna nekad pitati ‘Pa, di si sad?’. Ne mogu pohvatati gdje smo i što igramo. Onda znate da je iscrpljujuće. Opet, mi to volimo raditi, time se bavimo, vaterpolist sam. Kada dođe reprezentacija, prvo mi je na umu da se želim što bolje spremiti. Ulazimo u olimpijsku godinu, znamo da se moramo što bolje plasirati na Europskom prvenstvu radi plasmana na Svjetsko, a onda što prije uzeti, osigurati tu vizu za Pariz i pripremiti se za Igre – zaključio je za „U 2 metra”, jadranaš i Barakuda, Zvonimir Butić.
