Hrvatski Vaterpolski Savez

U Pro Recco nisam došao zbog igračke karijere

Prošli je tjedan vaterpolskog prijelaznog roka koji je poslovično već zadnjih godina vrlo intenzivan i živ, obilježio jedan Hrvat. Sandro Sukno. Više od dvije godine od objave kraja igračke karijere, a četiri godine od posljednje odigrane utakmice (finale Svjetskog prvenstva u Budimpešti 2017.; Hrvatska – Mađarska), svaki korak, svaki potez, vijest koja u svojoj poveznici sadrži njegovo ime i prezime, povlači za sobom silnu medijsku pozornost. Jedan od onih koji zaokupljaju pozornost i onih koji naš sport, vaterpolo, vrlo rijetko ili i uopće ne prate. To se zove povlasticom, a možda će netko ponekad reći i ‘prokletstvom’ sportske zvijezde, ali činjenica jest da Sandro Sukno spada u red onih pojedinaca koji malo koga može ostaviti ravnodušnim.

Očito da ravnodušnim nije ostavio ni klupske čelnike prvaka Europe, Pro Recca. Klub iz Genove nakon što je ostao bez trenera (Gabriel Hernandez je podnio ostavku iz osobnih razloga), novog je potražio u prekojadranskom susjedstvu. U Hrvatskoj, u liku igrača koji se ondje osvojio 1 naslov prvaka Europe, 4 Talijanska prvenstva, 3 Talijanska kupa… Prošle srijede Pro Recco ga je predstavio kao novog trenera. Zasad još nije bilo vremena za službeno predstavljanje u Genovi tipa organiziranja recimo press konferencije. U jeku priprema svih reprezentacija, pa tako jasno i hrvatske u čijem je stručnom stožeru Sandro Sukno, malo je teže očekivati da na brzinu ‘skokne’ do Genove.

– Konstantno sam u kontaktu s klubom, usmjeravamo dogovore za momčad, kada ćemo krenuti s pripremama i slično. Velika većina igrača Pro Recca će biti i na Olimpijskim igrama u Tokiju, što onda znači da će im sigurno trebati i malo odmora tijekom kolovoza. Što se ugovora s klubom tiče, to se u današnje doba ionako već šalje i ‘online’ – veli Sukno, pomoćnik hrvatskog izbornika Tucka, ali i novi trener Pro Recca za hvs.hr.

Suknova vizija Pro Recca

Jeste li minulih dana, od trenutka imenovanja, već razmišljali o momčadi za sljedeću sezonu, igračima, očekivanjima, jeste li ‘okrenuli’ svojevrsnu sklopku u glavi jer ste se preko noći našli u sasvim drukčijoj poziciji no dosad? Sada ste trener najmoćnijeg kluba na svijetu. To nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

– U globalu, tamo me čekaju sve odreda jako poznati, vrhunski igrači. Neće trebati dugo vremena za upoznavanje, privikavanje u tom pogledu. Više će trebati upoznati neke tipove igrača u psihološkom smislu. Što se njihove igračke kvalitete tiče, s tim sam već upoznat. Sve ću to do u detalje i najbolje upoznati tijekom treninga, utakmica, turnira, pa onda kada počne Prvenstvo Italije i Liga prvaka. Čeka nas jako dugačka i naporna sezona, vrlo zahtjevna. Završnica sezone će biti u srpnju. Zato neće trebati baš silno žuriti. Imat ćemo vremena za uigravanje i treniranje, vremena za narasti i biti najbolji onda kada je završnica. Posebnost sljedeće sezone je prije svega u prekidu koji je uvjetovan Svjetskim prvenstvom u Fukuoki (svibanj 2022.), pa onda nakon toga nastavak odnosno završnica klupskog natjecanja. Izazovna sezona – veli Sukno.

Kakva je vizija Sandra Sukna kada je Pro Recco u pitanju? Spominjali ste da ste se vi i klub dogovorili oko vizije, da su u Pro Reccu suglasni s idejom koju ste vi predložili predsjedniku kluba Mauriziju Felugu, no kakva je to vizija? Prije godinu dana, tadašnji je trener Gabi Hernandez bitno smanjio broj igrača u klubu, želio je igrati puno brže, ali se primjerice odlučio praktički i za igru bez centra u prvom dijelu sezone. To je bila njegova vizija, kakva je Suknova?

– Kada govorimo o broju igrača, želja nam je da i kada dovodimo nekog igrača, da on bude mlad igrač. Sada su se počeli pojavljivati i neki mladići iz samog Pro Recca, ali oni su još premladi za tu razini i želju kluba koji uvijek pretendira biti prvi. Makar, sigurno je da će i oni dobivati priliku u nekim prvenstvenim utakmicama. Sigurno ne bi išao u smjeru da igramo bez centra, ali me zanima brža igra u tranziciju, sa stvaranjem prilika. Iako, nemoguće je uvijek imati kontru ili polukontru, preciznost u tranziciji… Nadam se da ćemo imati dvojicu vrhunskih centara.

Konkurencija ne ‘spava’ ovog ljeta. Olympiacos je iznova vrlo jak, stvoren je novi mega-klub, Novi Beograd, jačaju i mađarski i španjolski klubovi. Doživljavate li to kao izazov?

– Naravno, ali to je i dobro za vaterpolo. Međutim, mislim da u posljednje 2-3 godine Pro Recco više ni nije toliko izraziti favorit u europskim razmjerima. Vidjelo s to i prošle sezone u kojoj Pro Recco nije osvojio naslov prvaka Europe. Ima tu dosta segmenata. Bit će zanimljiva Liga prvaka i nadam se samo da ćemo je igrati u što normalnijim uvjetima ili onim ‘starim’, dakle s domaćim, ali i gostujućim utakmicama. Baš takve, gostujuće utakmice su od velikog značenja po pitanju stjecanja iskustva.

Kotor ostaje u srcu

Prijelazni rok Pro Recco još nije završio?

– Nešto je obavljeno, ali ne sve. Imamo novog vratara, prvog golmana Italije Marca Del Lunga. Potvrđen je od ranije dolazak Mađara Zalankija. Potvrđen je i ostanak Ivovića i Youngera, a jako blizu je i Luka Lončar da bude tu. To još nije potvrđeno, ali ne očekujem problema. Dalje sigurno nećemo dovoditi strance, ali postoje 2-3 talijanska igrača koja samo još nismo potvrdili. Kroz 10-15 dana bi mogli sve to završiti kako bi i igrači mogli biti mirni i spremni za reprezentativne akcije, budući da je ovo i olimpijsko ljeto pa bi bilo korektno prema svima da znaju na čemu su.

Što vam je donijela prošla sezona, vaša prva trenerska godina samostalnog rada, kada ste vodili Primorac iz Kotora? Što ste naučili?

– Veliko iskustvo i napredak, spoznaju kako sve to funkcionira s ove, trenerske strane. Dotad sam poznavao samo onu igračku. Bili smo ostvarili izniman napredak, kada govorimo o Primorcu, tako da sam što se toga tiče iznimno zadovoljan s tim mladićima. Pokazali su ogromnu ljubav prema vaterpolu. Nažalost, taj je klub i ponovo cijelu sezonu odigrao bez bazena u svojem gradu, u Kotoru. To nas je malo usporilo, ali je unatoč tomu Primorac igrao sva finala u Crnoj Gori. Nakon 8 godina je Primorac ušao i u finale Prvenstva Crne Gore. Bili smo konkurentni. Prvu utakmicu smo izgubili petercima, drugu smo pobijedili, a onda nam je malo ponestalo i snage, smanjen broj igrača i još neke stvari. Osjetio se velik napredak, stabilnost kluba, a sada će tamo doći do velikih promjena i ne znam kako će Primorac ići dalje. Sigurno je međutim da će ti momci ostati vječno bliski mom srcu jer to mi je bio ipak moj prvi samostalni trenerski posao, angažman. Sigurno ću pratiti Primorac i u budućnosti – napominje Sandro Sukno.

Ne bojim se imperativa pobjeda

Hrvatski strateg na klupi iz Kotora je u sezoni 2020./21. zaista imao neke zapažene rezultate, odličan početak sezone, neporaženi u ligaškom dijelu natjecanja itd. Što je po vašem mišljenju presudilo kod čelnika Pro Recca da su se okrenuli vama u potrazi za trenerom? Je li to bilo praćenje vašeg rada u VK Primorac iz Kotora ili ipak vaše ime i prezime, ostavštini iz igračkih dana u Pro Reccu?

– Sigurno da mi je pomoglo ime i igračka karijera. Nekog s ‘imenom’ svi nekako malo više prate u početku. U stilu ‘kako radi’, ‘kako to izgleda’… Svima je zanimljivo ‘baciti’ oko na neko poznato ime kada se ono naše u novoj ulozi. Opet, mislim da sigurno nisam došao zbog igračke karijere. Mnogi su pratili sa strane kako funkcionira moj trenerski rad u debitantskoj sezoni, a vjerujem i da su neke pozitivne kritike i preporuke dodatno usmjerile Pro Recco prema meni. Možda je dodatna prednost i to što ja poznajem tu sredinu, znaju i oni mene, kakav sam karakter. Jedno s drugim je vjerojatno vodilo tomu da postanem trener Pro Recca – govori Sandro Sukno.

Spomenuli ste kako “poznajete sredinu u koju odlazite”. Zanima nas kakva je to sredina? Sa strane gledano, čini nam se da nakon Pina Porzija koji je bio na klupi 7-8 godina, taj klub “ždere” trenere. Ondje su bili Igor Milanović, Vladimir Vujasinović, Ratko Rudić, Gabriel Hernandez… Nije posljednji trener (Hernandez) jedini koji je otišao nakon osvojene Lige prvaka. ‘Troši’ li doista taj klub toliko puno?

– Očekivanja su jako, jako visoka. To se zna. Imperativ pobjeda i trofeja uvijek svi, u Italiji i u Europi, skidaju sa sebe i prebacuju na Pro Recco. To je klub koji takvu ulogu godinama preuzima na sebe i zato je svaki poraz u finalu tako dramatičan u Pro Reccu. Onda se zna tko prvi dobiva ‘po glavi’. Uvijek je trener taj, to je lakše nego 15 ili 20 igrača, naravno. To su posljedice koje mora biti svjestan svaki trener Pro Recca. Apsolutno se ne bojim toga, uvjeren sam u svoje sposobnosti i nadam se da ću ih uspjeti što prije iskazati. Što prije jer ovo nije klub kao Primorac iz Kotora u kojem je prvo trebalo proći proces rada s mladima i gdje nije bilo imperativa medalje, trofeja. Od mene se sada očekuju pobjede i osvajanja trofeja. S vrhunskim igračima kakvi su u Pro Reccu, brže su provedive neke moje vizije. Ako se i dogodi neki poraz, bitno je samo kada do njega dođe, a igračima ću pojasniti da mi je cilj da smo najbolji na kraju sezone. Tada je najbitnije.

U reprezentaciji nema tmurnog pogleda

Je li bilo kakvog uvjetovanja od Pro Recca glede vašeg rada u stožeru Barakuda nakon Igara u Tokiju?

– Nismo o tomu pričali, a i inače sam zadnjih 3-5 dana zbog te vijesti o odlasku u Pro Reccu malo ‘iskočio iz tračnica’. Međutim, tu sam imao potpuno razumijevanje izbornika Tucka. Sada sam potpuno koncentriran na rad reprezentacije jer su ipak Olimpijske igre pred vratima, najveće natjecanje koje postoji. Nakon Tokija ćemo pričati dalje. Ponavljam, moja želja postoji da ostanem i dalje u stožeru reprezentacije.

Za kraj, ipak nešto o momčadi koja nas Hrvate daleko najviše zanima. Hrvatska reprezentacija. kakvo je stanje, ozračje gotovo pa samo mjesec dana uoči početka Igara u Tokiju?

– Reprezentaciju čine pravi profesionalci, skoro pa strojevi. Ne vidiš tu nikakav tmuran pogled da im je nešto teško. Sada najviše posla ima, tako je izbornik Tucak odlučio, kondicijski trener Kuterovac. Tek nakon njega dolazimo mi s radom vaterpolskog dijela. Nismo još ušli u neke detaljne, taktičke analize. Sad će u Šibenik nam doći Mađari, sigurno ćemo početi podizati i tu razinu treninga, rada na detaljima usko povezanim s vaterpolom. Kasnije slijede pripreme u Zagrebu, pa u Budimpešti turnir i tu bi već mogli početi polako vidjeti neke obrise momčadi. Tada slijedi razdoblje za korekcije jer onda nam slijedi i još jedan turnir u Cagliariju, kao i pripreme s Talijanima u Tokiju neposredno uoči početka Igara. Sada smo još u segmentu rada na tjelesnoj snazi, stvaranja što bolje ‘baze’ – za hvs.hr će gost rubrike “U 2 metra”, novi trener Pro Recca, te pomoćni trener u hrvatskoj reprezentaciji, Sandro Sukno.